Mario Stanić otvorio dušu: Ovo je cijela istina o mojem radu i razlozima odlaska iz Hajduka!

Šest je dana prošlo od objave Hajduka, po kojoj Mario Stanić više ne obnaša bilo koju poziciju u klubu. Četiri je dana, pak, prošlo od odlaska sportskog direktora Ivana Kepčije, a tri otkad je smijenjen i Hari Vukas. U šest se dana, dakle, rasuo kompletni desetomjesečni rad ekipe koja je dočekana s velikim entuzijazmom. Od etikete spasitelja do etikete neznalica...

Nakon svega napisanog i izrečenog posljednjih dana, ovo je ekskluzivni intervju Marija Stanića, odnosno njegovo viđenje kompletne situacije, rada, odgovornosti i, naposljetku, odlaska. Ovo je, dakle, Stanićev odgovor na brojna pitanja.

Tražili ste dvije godine, koje ste istakli kao minimum za ostvarivanje ciljeva. Što je deset mjeseci u odnosu na te dvije godine?

- Bio sam i jesam svjestan da jedan čovjek ne može ništa promijeniti, pogotovo u kontekstu složenih i kompleksnih društava i organizacija, kao što to nogometni klub jest. Vrijednosti, planovi, ideje, vizije, što god, ovise o ljudima, i ljudi si tu koji rade razliku. Vođeni tom logikom, znali sam da su ljudi i vrijeme ključ. U kontekstu podneblja, vrijeme, međutim, nije saveznik. Živimo ludo, hektično, brzo, gdje je sve oštro, i svjestan si toga, ali ujedno znaš da ciklus traje minimalno četiri godine. I onda smo prepolovili taj dio, s obzirom na emociju koja u Splitu vlada, frustraciju koja je prisutna s obzirom na rezultate. Smatrali smo, a smatramo i danas, da su potrebne minimalno dvije godine da bi se vidjeli rezultati rada. U kontekstu toga je deset mjeseci kratak period, ali dovoljan za snimiti cjelokupno stanje, započeti procese, utjecati, pokrenuti neke mehanizme. Međutim, paralelno, dobar rezultat ti daje snagu, a nedostatak istog kreira ogromne pritiske, frustraciju i anksioznost. Kratkoročno gledano, sve pada u vodu kad nemaš rezultat. Dugoročno gledano smo poprilično sigurni da bi rezultat došao.

Vratimo se na početak: kakav ste klub uopće zatekli?

- Kada smo došli, zatekli smo drugoplasirani klub, ali izuzetno lošeg ozračja. Nije bilo savjetnika, potpredsjednika, sportskog direktora. A ni novaca. Stanje je bilo apsurdno. Pa i sam g. Burić je bio medijski razapinjan iako je bio drugi. Procjenili smo da je potrošio svu energiju i stoga smo se odlučili zahvaliti mu se. Splitska publika je izuzetno zahtjevna, od momčadi se traži da igra napadački i da ima rezultat. I to smo znali, međutim u praksi je to jako teško i s tim se muče i puno bolji klubovi. Hajduk je vijest, bilo kakva i toga u startu moraš biti svjestan. Stvara se pritisak sa kojim se treba znati nositi. Sposobnost nošenja tog pritiska je nužna kvaliteta koju trebaju imati i igrači, i stožer, sportski direktor i predsjednik. Stvara se platforma koja guta svoje ljude.

Koju ste željeli razbiti, gradeći pritom platformu na drugačijim temeljima?

- Da, iako je novac danas u nogometu razbio sve granice, naša je vizija bila jasna: novac ne garantira trofej, ali jača kompetitivnost i konkurentnost. U klubovima kao što je Hajduk, vizija i strategija se pojede za doručak. Rezultat je jedino mjerilo, i tu se događa kružni tok iz kojeg se teško izlazi. Isticali smo da je jako bitno da prestanemo živjeti u prošlosti i da se suočimo s realnošću. Ja sam nekad igrao za Chelsea, ali danas ne mogu igrati ni za raju. Ta prošlost ne utječe na moju sadašnjost. Pod idejom trofeja ljeto prije se nabildao budžet koji nije održiv. I na tome se radilo: željeli smo održivost, krećući od nule, s rezanjem troškova i nerealnih ambicija. I to je put po oštrici gdje smo izložili sebe, i sve smo radili s jasnom idejom, a to je "Štititi interes kluba". To je bila primarna nit vodilja, što ne znači da odustajemo od rezultata. Krenuli smo s rezovima troškova, a to su činjenice i s tim segmentom mogu biti zadovoljan.

Budžet Hajduka je drugi najveći u HNL-u?

- Taj je budžet stvaran dugi niz godina i nisam ga ja stvarao, odnosno mi. Po meni, a i strateškim smjernicama kluba, on je neodrživ. Naša ideja bila je ne ići u nova zaduživanja, i u kontekstu toga, svi igrači koje smo doveli su u platnim razredima puno manjim nego što je to bio slučaj do tada.

I tu dolazimo do teme dva prijelazna roka...

- Prvi igrač kojeg smo doveli je Mujakić, koji je prije našeg dolaska, već bio zapisan u skautskom programu. I on se dovodi kao prvi pick jer u tom trenutku nismo imali brzog stopera koji je sposoban igrati na širokom prostoru, a da je besplatan. Paralelno se radi na napadaču, ali ne uspijemo ga zatvoriti, iz dva razloga. Tada smo već željeli Diamantakosa, ali St. Pauli je tražio velik novac, kojeg nismo mogli dati. I ulazimo u pripreme, i tada se događa situacija koja je anomalija, prva, rekao bih. Uspijevamo prodati Filipa Bradarića, koji nije naš igrač, već na posudbi, i s tim istim novcem ne zatvaramo Diamantakosa, jer ga Nijemci više ne žele prodati, već bugarskog reprezentativca Dimitrova. Stopera koji nam daje visinu, figuru, i koji može stvoriti vrijednost. Znači novac koji smo dobili od Bradarića, koji nije bio naš igrač, investiramo u Dimitrova. Ne možemo zanemariti činjenicu da je standardni bugarski reprezentativac kao stoper dao dva gola i donio šest bodova i da je dobar u fazi prekida, što potvrđuju ova dva gola. Ja sam uvjeren da će on biti dodana vrijednost, kako u financijskom, tako i u sportskom segmentu. Tako smo, eto, završili prvi "mercato", uz rad na platnim razredima svih novih igrača. Moramo znati da je bilo jako teško dovesti igrače koje želiš, obzirom na već postojeći platni nesrazmjer koji postoji unutar svlačionice.

Stigao je i ovaj drugi "mercato", koji je pod velikim fokusom, i ako procjenjujete danas oba prijelazna roka, jeste li zadovoljni?

- Nisam zadovoljan rezultatom, kao svi koji prate i vole Hajduk. To mi stvara grč u želucu i s time ću morati živjeti, ali način na koji smo radili i štitili klub čini me zadovoljnim. Ono što je bitno naglasiti je, da svaki igrač koji je došao, nije došao samo na moju ili riječ sportskog direktora, već su rađene duboke analize skautske službe, staffa, prvog trenera, ali u segmentu platnih razreda. Mogli smo "lomiti" predsjednika i ući u "crveno", ali nismo željeli. Todorović je BiH reprezentativac, iz Red Bulla. Doveden je kao bočni igrač unutar platnog razreda kao i svi drugi s opcijom otkupa na ljeto. Dakle, financijski rizik je sveden na nulu. Atanasova smo pratili šest mjeseci i doveden je (besplatno!) kao preventivno rješenje u času kada netko od veznjaka ode. Umut jer je dijametralno suprotnih karakteristika od Grka, da daje raznovrsnost... Ni za jednog igrača nije plaćen transfer fee, osim za Dimitrova, ali novcem od prodaje Bradarića koji i nije bio naš igrač. I sad ono najvažnije! Ono što je bitno istaknuti, unutar ovih deset mjeseci, "signing fee", "transfer fee" i provizije menadžerima u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu smanjeni su četiri puta. I to je činjenica, sve drugo su priče i interpretacije. Jesmo mogli više, bolje, kvalitetnije? Možda.

TOM DUBRAVEC/CROPIX

Preuzeli ste odgovornost nakon petog mjesta, no jeste li trebali ponuditi mandat ili otići nakon odlaska Brbića, Tudora, pa i recentnih rezultata?

- Sva odgovornost je bačena meni u krilo i ja ne bježim od odgovornosti. Naravno, od svog dijela koji nije mali. Možda bi u ideji nekoga drugoga postojala vodilja da se radi kao i dosad i da je drugo mjesto jedini prioritet, bez obzira na sve. Svjesno smo preuzeli rizik, hodali po rubu rezultata, paralelno radeći na gore navedenim prioritetom: stabilnost kluba, platni razredi, rasterećenje skupih i neodrživih plaća (Edouk)...Ipak, ne može biti moja odgovornost ako primimo gol u zadnjoj minuti. Sve se zadnjih dana svalilo na moja leđa i OK; ja s time mogu živjeti, nije to ništa što nije viđeno. Peto mjesto je podbačaj, ali u čemu je problem. To je loša sezona, da, prihvaćam to i ako treba doći na rivu da me se (nas) spali, spalite me. Ali preraspodjela odgovornosti je bila ta kojom smo se vodili. U kontekstu rezultata, nemam problema prihvatiti svoj dio odgovornosti, koji je velik, ali ne prihvaćam floskulu da je sve moja uloga. Ljudi vole krivca i ja sam s time OK.

A jeste li imali ideju odlaska?

- Brbićev odlazak nakon one šestosatne Skupštine, u kojoj ga je NO podržao, ali Naš Hajduk kao većinski vlasnik nije, bio je jedna od prijelomnih točaka, no Marin je ostao u funkciji v.d.-a i ako gledate kontekst, zapravo sam ja otišao prije njega. Ostao sam dok Marin nije predao dužnost novom predsjedniku. To sto je pronalazak novog predsjednika trajao tri mjeseca, to nije moja odgovornost. Recimo, javnost ne zna da se u danima famozne skupštine dogovarao dolazak Andrije Balića, s kojim smo bili u kontaktu još od prvog mjeseca. U trenutku kad ostajemo bez predsjednika, nesigurna i neizvjesna situacija u klubu oko svih nas i trenera je uzrokovala nedolazak Andrije Balića u Hajduk. Da, htio sam već tada otići, ali NO i ljudi unutar kluba te moja profesionalnost je prevagnula da ostanem minimalno do biranja sljedećeg predsjednika. Jer, isticali smo kontinuitet i težili smo tome. Imao sam ideju mijenjanja paradigme ovih prostora, i naopačke izokrenute stvarnosti. Dakle - biti održiv, stabilan, te pobjeđivati. Uz stvaranje infrastrukture, koja je krucijalni dio, koji klub čeka. Koga god. Tim redom, to nosi dugoročnu viziju. Dakle, ostajem zbog profesionalnosti. Do odlaska Marina, do novog predsjednika, da se ne događa situacija koju smo mi zatekli. To je bio najteži dio mog djelovanja, bez dvojbe. Nakon što je otišao Tušo, iako je prvotno odbio financijski strašnu ponudu iz Turske, u hipu sam jasno kazao da ostajemo. Da ne rušimo viziju. Da, kao što ističem - štitimo klub. No, i tada se nakon Bradarića dogodila druga anomalija: za Tudora je plaćena odšteta, međutim, to nikome nije bila tema. Pljuvalo se po Tudoru, koji je poput Atlasa pruzeo hrpu toga na sebe, a nitko nije isticao kako je klub, eto, "prodao" trenera i zaradio neku lovu. No, tada je bilo ništa lakše nego otići. Sve svaliti na njega i mahnuti na pozdrav. Ali da je bilo vremena, garantiram, rezultati bi došli prije ili poslije. Da smo uspjeli ostati skupa, uvjeren sam da bi rezultati došli prije ili poslije, jer trenutni rezultat nije omjer onoga što ova momčad jest.

Ujedno ste optirali za Vukasa, smatrate li to sada pogreškom?

- Smatram da je u tom trenutku Vukas bio najbolje rješenje. Ivan Kepčija i ja smo u sistemu deset mjeseci i znali smo što Hari i Jurica rade, koliko poznaju momčad, problematiku, igrače, koliko su predani i koliko znaju. I da smo u senzibilnom momentu prije europskih utakmica. Uzmimo u računicu, pritom, da novi trener traži budžet za svoj staff, i to dosta, pa budžet za pojačanja, možda i više... Kada smo dolazili, znali smo da samo trojica ljudi mogu nositi ideju Hajduka, a to su Tudor, Ivan Leko i Ivan Jurić. A to je u ovome času bilo nemoguće za ostvariti, u kontekstu i senzibilnog trenutka odlaska Tuše nakon prvog kola, i zato smo se odmah odlučili za Harija, pa se i u tom smjeru Kepčija spustio na klupu kao podrška, a kada je vidio da je svlačionica prepoznala Harija, vratio se gore.

Priča se da ste i svojim utjecajem otvorili vrata prijatelju i bivšem partneru Borisu Živkoviću da dovodi i potpisuje igrače.

- Da, to je jedna od gadosti. Kada sam došao, kazao sam da ne mogu utjecati na svoju prošlost, i da bi ta, tada tanka priča, mogla rasti s vremenom. Što se i dogodilo. To su nonsensi. Ne, nisam Borisu niti ikome iz svoje bivše agencije otvarao vrata apropo moje funkcije. A tko će od igrača s kime razgovarati, na to ne mogu utjecati, niti s kim će moj bivši partner raditi ili razgovarati. Nijedan posao s tom agencijom nije napravljen, niti je potpisan nijedan igrač u moju bivšu agenciju.

Na kraju ste ispali glavnim krivcem, iako su vam se nudile druge pozicije, člana Uprave i sportskog direktora.

- Istina, a s obzirom da su mi ponuđene te dvije funkcije, zaključio bih da i nisam takva neznalica. Nisam želio poziciju moći člana Uprave, dok je sve "under construction", a sportski direktor, najbolji, bolji od mene bio je Ivan Kepčija. Bez obzira na stvari koje smo ustrojili i sproveli, na kraju rezultat gazi sve pred sobom. Ljudi nisu mogli prepoznati ono što smo mi željeli napraviti i ono kako mi doživljavamo ovaj klub.

Mario Stanić i Marin Brbić

JAKOV PRKIC/CROPIX

Ujedno vam lijepe i plaću na vrat. Priča je da ste imali sedam tisuća eura mjesečno.

- Neću o ciframa, no to nije točno. Imao sam bitno manje, te u ugovoru stavku određenih bonusa. Novca sam u životu zaradio i nisam radi toga došao u Hajduk.

Sada je, eto, stigao kraj.

- Prema Lukši Jakobušiću nemam krivog osjećaja. Ispalo je tako je ispalo, znao sam ga prije, legitimno je izabran i ima svo pravo raditi što smatra dobrim za klub. Želim mu svu sreću da klub prosperira i da Hajduk učini boljim i većim. Iz kluba su mi javili da su mi poslali prijedlog sporazumnog raskida, jasno sam iskomunicirao da otpremninu neću uzeti. Da mi je bilo do novca prihvatio bih jednu od dvije ponuđene funkcije i ostao do kraja ugovora 2023. Pametnom dosta.

Jeste li mogli ići lakšim putem?

- Definitivno. Voditi se ustaljenim obrascima i temeljem nekakve karizme ići prečicom. Ali obrazac koji formira gomila, po meni, obrazac je koji ide u kontra smjeru. Ako me pitate bih li išta mijenjao, to je nešto o čemu ću razmišljati sljedećih šest mjeseci i to će me proganjati. No, načelno, sve što sam radio, radio sam u kontekstu dugoročnog prosperiteta, koji nitko ne može garantirati, ali vjerujem da bi došao na naplatu. Jer, sve je rađeno, iako me trenutačno rezultati demantiraju, i za njih preuzimam svoj dio odgovornosti. Sve sto sam radio, rađeno je u svrhu stvaranja održivog i boljeg Hajduka. No, Hajduk, koji me osvojio, i prema kojem imam duboku emociju, tamo će jednom i biti. I to mu od srca želim. Prevelika je to količina energija da se takav epilog pregazi...