Kada spiker na Contanst Vanden Stocku drekne “Mbark”, tribine se zatresu od “Bouuuussoufaaaaaaa”.
Moubarak “Mbark” Boussoufa, rođen 1984., već je četiri godine prvo ime belgijskog nogometa. Preko Ajaxa i Chelseaja, via Genta, za 3,5 milijuna eura stigao je u Anderlecht 2006. u jednom od najskupljih belgijskih transfera uopće. Od onda do danas stožerni je igrač belgijskog prvaka, a tehnički je prva violina lige. Uostalom, u četiri je godine tri puta proglašen najboljim igračem Belgije.
- Kao da je malo frustriran, ovoga ga je ljeta vabila Aston Villa, pa Newcastle, a činilo se kako je već zgotovoljen transfer u jedan od njemačkih giganata, kada je Uprava spustila rampu. Kada je 'unutra’, onda je najbolji igrač kluba - pričaju naši belgijski insajderi, kroničari kluba.
On na prvu ne djeluje tako. Stigavši ispred nas, s golemom šiltericom sa svojim imenom na malenoj glavi, omaleni je krilni napadač (1,67 m) opasne ljevice odmahnuo rukom.
- Ma, kakvi. Naravno, u glavi pomislite, OK, sada idem dalje, a onda se drugi dan suočite s ostankom. No, ja nisam bilo gdje, ja sam u velikom klubu, najvećem u Belgiji, i dok sam ovdje, bit će mi čast i zadovoljstvo nositi Anderlechtovu majicu - diplomatski će, a rečenice podupire upitnim argumentom “Pa zar sam protiv Mechelena izgledao frustriran?”
Doista nije. Brz, driblerski raspoložen, opasan s obje noge, zabio je uvodni pogodak, čime si je bilancu podigao na pet pogodaka i sedam asistencija. Sve u devet kola. Impresivno.
Čini se, zapravo, da ste vi u boljoj formi nego momčad. Što nije novost.
- Istina, prošle sezone imali smo, doduše, manje bodova u prvenstvu nego sada, a na kraju je ispalo da smo imali fantastičnu godinu. Za Anderlecht je, uči nas recentna povijest, početak sezone najteži, najsporiji, kao da nam treba vremena da zagrijemo motore. Zato, međutim, na kraju dodamo gas i ostvarimo zacrtane planove, a nerijetko ih i premašimo. U ovome se času pokušavamo dići, doći do optimalne forme, a znamo da na njoj nismo u ovome trenutku. Kao momčad moramo napredovati, ali kao prvo moramo uložiti srce, to je nekakva osnovica. Ako nastupamo mušketirski, onda će i kolektivna igra i forma brže sjesti na svoje mjesto.
Što za vas predstavlja utakmica na Poljudu?
- Za oba je kluba to krucijalna utakmica. Oba imamo nula bodova, stoga bih taj dvoboj ocijenio i kao najvažniju utakmicu skupine. Svjesni smo atmosfere, sličnu smo iskusili i prošle sezone u Zagrebu, znamo točno što nas čeka. Ali, ne bojimo se. Smatram da strah nije dobar motivator.
Hajduk?
- Hajduk respektiramo, naravno, ali znamo što nam je činiti. Moramo osvajati bodove.
Jeste li upoznati s pojedinčanim kvalitetama supranika?
- Iskreno, ne znam niti jednog Hajdukovog igrača. Trener nas, kao što ste čuli, ne informira dvije utakmice unaprijed. Od ponedjeljka je krenula akcija Hajduk i sada smo njome potpuno posvećeni.
Koje je vaš cilj u Splitu?
- Nadamo se, odlazimo put Splita po tri boda. S trenutačnim stanjem na ljestvici nikako ne možemo biti zadovoljni, i zato nam je bitno hitati prema bodovima. Nema više p(r)opusta. I stoga je za nas od presudne važnosti na Poljudu uzeti cijeli plijen. Za to smo spremni i željni.
Ne poznajete Splićane, a znate li možda nešto više općenito o hrvatskim igračima?
- Iznimno tehnički nadareni, kao i uvijek. Poput Dinama lani. I tada sam se uvjerio u mnogo dobrih igrača, mladih igrača, igrača budućnosti. Talentom nikada niste oskudijevali. Kao ni imenima, listajući neke povijesne almanahe, uvijek ćete naletjeti barem na jednoga. I zbog cijele te hrvatske nogometne povijesti svjesni smo opasnosti koja nam prijeti, neovisno o tome što o Splićanima ne znamo ništa.
Hrvatska?
- Uvijek ste imali sjajnu reprezentaciju koju je gušt gledati. Naravno, kada sam bio mali dječak, bio sam veliki fan hrvatskih igrača i vašeg nastupa na Mundialu u Francuskoj. To su bili dani moga odrastanja, oduševljavao sam se Davorom Šukerom a jednostavno sam upijao nogomet Roberta Prosinečkog. Njegovi driblinzi su jedni od prvih koje sam pokušavao kopirati. Znam sve velike igrače hrvatskog nogometa.