Modrić otkrio kako se posvađao s Mandžukićem i Ćorlukom: ‘S Mandžom nisam razgovarao cijelu godinu...‘

Nakon prve dvije epizode, u kojima se Luka Modrić dotaknuo svojih nogometnih početaka, neuspjele probe u Hajduku te posudbe iz Dinama, a zatim i afirmacije u "modrom" dresu i izlaznih transfera u Tottenham, odnosno Real – na red je stigao i posljednji, treći dio emisije (Ne)uspjeh prvaka koja se emitira na Areni Sport.

U razgovoru s voditeljem i bivšim izbornikom Slavenom Bilićem Modrić je otkrio kako je preuzeo ulogu vođe u reprezentaciji...

- Etiketirali su me, prebacivali mi da sam mršav i neću uspjeti. Kada sam dolazio do nekih razina, govorili su da nisam vođa, ali imam to u sebi. Samo to nekada ne treba pokazivati jer postoji hijerarhija.

- Više se uvijek ugledam u lidere koji vode primjerom, a ne riječima. Tako sam i ja pokušao. Kada sam postao kapetan, s nekim igračima sam imao neke nesuglasice, a prošao sam svašta s njima. Kako je razmišljanje bilo da je SP 2018. bila zadnja prilika generacije, oni nisu bili samo brojevi, već i protagonisti.

Pričao je i o sukobima unutar reprezentacije...

- S Mandžom te cijele godine nisam razgovarao, a tijekom priprema sam razgovarao s njim i riješio problem koji smo imali. Na kraju je to bila banalna stvar. Obojica smo pustili da stvari idu svojim tijekom, sve je izgledalo nerješivo, a ispala je banalnost. Isto i s Čarlijem (op. a. Vedran Ćorluka). Nešto smo preko telefona pričali, no na kraju smo sve uživo riješili. Riješio sam se tih muka, išao sam čiste glave na SP. Imao sam osjećaj da ćemo napraviti velike stvari, to sam rekao i Vanji.

- Zlatko je došao prije utakmice s Ukrajinom, tada ga nisam poznavao. Prvi razgovor s njim, osjetio sam neku dobru energiju. Svi smo bili pod stresom, što bi bila tragedija za našu generaciju, a on nam je donio energiju i mirnoću. Pitao nas je za mišljenja, rekao svoje ideje. Protiv Ukrajine smo odigrali odličnu utakmicu, zatim smo razbili Grčku, tu se počela kreirati dobra grupa. Međutim, dogodile su se pripreme u Americi, kada smo izgubili od Perua...

- Tada je Čarli rekao da su neki otišli, što nije trebao, ali sve se kasnije izgladilo. Nisam čovjek od velikih najava, ali imao sam osjećaj da ćemo napraviti dobre stvari. Rekao sam Vanji da ćemo napraviti nešto, da ću biti najbolji. Inače to ne govorim, ali tada jesam. Bio sam igrač turnira.

Kada je promašio jedanaesterac u osmini finala protiv Danaca, morao je ponovno "ustati" i preuzeti ulogu izvođača u raspucavanju...

- Moraš pucati kao lider ekipe. Ako ne, ekipa gubi samopouzdanje. Taj penal pokazuje moj karakter. Bio sam lud kada sam promašio jedanaesterac, ali ostao sam miran, smiren. Nije bila situacija kao protiv Turske. Znao sam da hoću pucati penal, htio sam preuzeti odgovornost. Da nisam, bio bi to veliki hendikep. Da se povučem kad je najteže, u trenutku kada bi taj penal odredio moj tijek. Ni tada nisam najbolje kotirao u Hrvatskoj.

- Sve najbolje bilo je u njemu. U niti jednom trenutku nisam imao negativne misli, bio sam uvjeren da ću ga zabiti. Inače ne gledamo penale, ali to jutro smo gledali kako Schmeichel brani. Rekao sam – ako bude penal, pucat ću ga po sredini. I nisam, pa mi je živu uhvatio. A u raspucavanju je jedva ušla.

O Zlatnoj lopti...

- Nikad nisam pomislio da će biti nešto od Zlatne lopte, jer igraš u vrijeme dvije zvijeri. Tek kada su došli iz France Footballa i rekli mi da postoji mogućnost. Kada su me prozvali, to je bio jedan od ljepših trenutaka. Rekli su mi mjesec dana prije da će me zvati samo ako je osvojim, tu sam već krenuo maštati.

- Igrao sam tih par godina na nevjerojatnoj razini.