U drugom dijelu razgovara s Lukom Modrićem fokusirali smo se na život reprezentacije i njegovo mjesto u vatrenoj priči, na sadašnjost i perspektivu, nogometnu problematiku i štošta drugo... (Prvi dio pročitajte OVDJE)

Možemo li sada kazati da ste na pragu ispunjenja želje da aktivnu karijeru završite u Realu? Ili biste i vi, kao recimo sada Giorgio Chiellini, otišli u Ameriku da se postupno pripremite na mirovinu i odmaknete od centrifuge europskog nogometnog okruženja?

- Sad kad sam potpisao ugovor do 2023. godine, mislim samo na to kako ću ga najbolje odraditi za klub i uživati. Što će potom biti, vidjet ćemo. Već sam govorio da moji finiši ovise o nekoliko faktora, prije svega kako se osjećam i što realno mogu. Pričao sam i o SAD-u, što je uvijek primamljiva perspektiva. No, jedno je najvažnije - gdje god bio moj je stav da moram biti u pravoj formi i igrati zato jer zaslužujem, a ne zbog onoga što sam u karijeri učinio. Ne bih mogao funkcionirati u nečemu gdje me drže samo zbog minulog rada…

Ibrahimović je fenomen

Drugim riječima, ako ste u pravoj formi kao sad, onda je logično ostati Realov. Ako niste više u toj formi, bolje je zaključiti aktivnu karijeru?

- Pa, tako nekako... Nema mi smisla razmišljanje tipa "više ne mogu biti u Realu jer nisam više dovoljno dobar, pa ću ići negdje gdje je kao lakše, samo da mogu igrati i unovčiti neki posljednji ugovor".

Ovaj fenomen od Ibrahimovića s 40 godina je operirao križni ligament i sada prolazi napornu rehabilitaciju da bi nastavio s Milanom. Dobit će i ugovor…

- Što se tiče Ibre, on je zbilja fenomen, ali ne zato što će nastaviti igrati s 40 godina, nego zato što čovjek u 40. godini života uspijeva promijeniti zbilju jednog Milana! Ako si odlučan igrač na takvoj razini, onda kapa do poda. Bio bi još odlučniji da ga ozljede nisu sputale, koje su dio karijere i mlađih igrača, a ne samo njegove zato jer je u tim godinama. Ibrahimović je čudo od igrača i strast koju pokazuje i s 40 godina objašnjava zašto je tome tako. I potvrda je da su danas karijere igrača bitno produženog vijeka.

San je trofej s Hrvatskom

Je l' vi kao primjer ukazujete na važnost rada?

- Rad je uvijek bio važan, kao i upornost i vjera u svoje snage. Danas je, međutim, za igrače lakše nego nekad. Uvjeti su za trening, igru i općenito sportski život puno bolji, tehnologija maksimalno pomaže i stalno napreduje kao alat za produženje karijere. Naravno da se mora puno raditi i izvan klupskog procesa. Kao što je točno, a to sam već sto puta kazao, moraš imati strast i ljubav za nogomet jer samo tako se možeš odricati svih komfornosti koje ti nogomet omogućuje, motivirati se za treninge i biti stalno koncentriran. Ako se ti pristupi počnu gasiti, ne može te održavati nikakvo odrađivanje treninga i tehnologije.

Kad smo već kod tehnologije i modernizma, kakav je dojam novog Bernabeua?

- Impresivno je! Još se radi, ali 70-80% toga je zgotovljeno. Definitivno će biti "space shuttle", idućih 50 godina najbolji stadion. Kako se teren spušta u komore i podižu nove plohe, za druge sportove i evente, to je zbilja senzacionalno. Krov je sam po sebi strašna stvar, mijenja ambijent. Iako, moram reći, već nakon PSG-a sa suigračima sam komentirao kako je odjek publike u novim uvjetima još snažniji nego prije. Kada sad s tribina grune publika, buka je zaglušujuća. To je bila naša velika prednost i dodatni teret gostujućim momčadima. Navijači imaju velike zasluge za naš uspjeh.

Kad će biti gotov rekonstruirani Bernabeu?

- Kako nam je rečeno, otvorenje će najvjerojatnije biti na početku sezone 2023.

Uh, znači morat ćete potpisati još jedan ugovor da biste uživali u novom ruhu Bernabeua?

- Ha, ha, nema druge…

Znači, neće ni izbornik Hrvatske imati problema s vašim nastupima u klubu kad krenu kvalifikacije za Euro 2024?

- Ne znam ja ništa o tome…

Mislite na pitanje o nastavku reprezentativne karijere nakon Katara?

- Pa da.

To nekako daje naslutiti da ne odbijate opciju nastavka?

- Ne znam što će biti. Mislio sam da će Euro 2020. biti moja posljednja etapa, ali onda se zbog pandemije sve odužilo, pomaknut je turnir godinu dana kasnije i ostao sam i dalje tu. Tako si ni sada neću postavljati nikakve limite, još manje si stvarati pritisak. Ne samo da želim uživati dok mogu u dresu reprezentacije, nego želim biti i najbolji što mogu.

Stišće li možda Real da se posvetite klubu i zaključite vatrenu eru?

- Meni to nitko nije direktno kazao, odnosno, preporučio. No, ionako je odluka samo moja. Dok ovako uživam, odnosno, dok je moj doprinos dostojan reprezentacije i izbornik mi iskazuje povjerenje, bit ću na raspolaganju Hrvatskoj! Nitko nije vječan. Postoje limiti i kad osjetim da sam ih dostigao, ili kad bi mi dali do znanja da im više nisam potreban, povukao bih se istog trena i to s velikom zahvalnošću svima i svemu što sam doživio tu čaroliju reprezentativnog života.

Možda nije logično pitanje, ali, eto, imate li još reprezentativnih snova na čekanju nakon što ste osvojili srebro?

- Gledajte, uz svu sreću koju smo doživjeli zbog srebra, posebno onog nezaboravnog dočeka, koji je dovoljan za dvije reprezentativne karijere, ja se često uhvatim u mislima kako smo izgubili finale. Moj san ostaje da s Hrvatskom dohvatim neki trofej i tako pristupam svakoj reprezentativnoj akciji.

To je doista teška ambicija?

- Teška je, ali zašto bi je živjeli kao nemogućom?

O.K., sada bi se omražena Liga nacija mogla pretvoriti u turnir kojeg bi Hrvatska mogla osvojiti?

- Ah, to je naše tipično doživljavanje stvari. Nakon Austrije se sasulo drvlje i kamenje na natjecanje, a nakon što smo dobili dvije utakmice, sada se priča o osvajanju Lige nacija.

Ha, tako rezultati upućuju. Realno je da se može ostvariti Final Four?

- Može se, ali o tome kada dođe trenutak izazova, u rujnu.

Nehumani dril

Jesu li vas iscrpile četiri utakmice Lige nacija u lipnju? Glasno ste iskazali nezadovoljstvo...

- Malo jesu, da. Nisam ja protiv Lige nacija, da se razumijemo. Igraju se velike utakmice, postoji natjecateljska draž, Savez ostvaruje neke beneficije, važno je za rejting. No, ne mogu se prihvatiti četiri utakmice u jedanaest dana kao nešto normalno. I to na kraju duge i naporne sezone. Protiv takvog sam rasporeda, a ne natjecanja. Vjerojatno je da nema drugih termina jer se nakon pandemije sve poremetilo, ali ostaje činjenica da je to bio nehumani dril.

Moglo se rotirati, dozirati...?

- Ma dajte, svaka utakmica reprezentacije je važna. Bila ona prijateljska ili ne, želi se dati maksimum. Sve su reprezentacije igrale sa svojim najjačim igračima, svima je stalo.

Kad podvučete crtu prva četiri nastupa?

- Odigrali smo tri utakmice na visokoj razini i fenomenalno finiširali turnus. Ojačali smo samopouzdanje, proširili kadar kandidata, osjećam da se stvorila i dobra kemija u taboru.

I dobilo se, prvi puta, Francuze?

- Da, iako smo mi već bili u prilici i prije da ostvarimo prvu pobjedu...

Počelo je loše s Austrijom?

- Dogodio se doista loš dan, a iz ove perspektive uvjeren sam da je jako dobro što se to dogodilo. Mi jesmo započeli solidno utakmicu, ali smo onda posustali i raspali se. Taj poraz nam je mogao poslužiti kao velika pouka, kad nismo 100% patimo protiv svakog suparnika. Možda nismo zaslužili tako uvjerljiv 0:3 poraz, ali zasluženo smo izgubili. I izborniku je to poslužilo za neke zaključke.

Pouke su očito iskorištene?

- Sljedeće tri utakmice bile su vrlo dobre, na faze i odlične. I opet poučne da se vidi kako Hrvatska treba i posljedično može izgledati. Pristup je bio top, zato smo se izdigli.

Poslužili su i zvižduci nezadovoljstva gledatelja u Osijeku?

- Bili smo loši i publika je iskazala svoje razočaranje. Ne shvaćam to dramatično, nego kao odraz trenutačnog stanja. Kako naše igre, tako i navijačkog razočaranja, koje je bilo čisto nogometnog povoda. Navijači su uvijek uz nas, pogotovo u Osijeku. Posljednja utakmica u Gradskom vrtu zaslužila je bolje izdanje Hrvatske, ali dobro, popravit ćemo to u novoj prilici u Osijeku.

Dojma smo da s više optimizma gledate na perspektivu reprezentacije nakon lipnja?

- Moje je mišljenje o Hrvatskoj uvijek bilo visoko, pa i onda kada su prevladavali pesimistički pogledi. Naravno da sam optimist, kao što je logično da postoji preduvjet da budemo dobri, a to je maksimalni pristup i koncentracija. Imamo zbilja dobru reprezentaciju i preporučio bih svima, uključujući sebe, da u idućim mjesecima do Katara budemo tiši, ponizni i koncentrirani na svaki detalj koji će biti važan jednom kad prvenstvo krene.

Puno ste puta ukazivali na snagu grupe, kao u Rusiji, tako i u Realu?

- Zajedništvo momčadi i snaga grupe baza su uspjeha! Ako jedan igrač u kadru nije pozitivan jer ga smeta što manje igra, ili nije na svojoj poziciji, ili nešto treće, to je više nego dosta da se umanje šanse za dobar rezultat. Kada svi zajedno pušu u jedan rog, od prvog do posljednjeg člana rostera, šanse rapidno jačaju. Uostalom, mi smo to u Rusiji mogli jasno vidjeti. Snaga grupe je najveći saveznik u natjecanju.

Nakon ovih utakmica djeluje da je atmosfera bitno pozitivnija?

- Sada je top, između ostalog zato jer smo polučili i dobar rezultat. Skorašnje utakmice pokazat će koliko je ta dobra atmosfera doprinijela rezultatu, a koliko je rezultat ojačao atmosferu. Ta kompaktnost mora biti standard, a ne samo odraz trenutačnog raspoloženja.

Analizirajmo od kraja. Francuska je pala…

- Super pobjeda, baš sam uživao na Stade de Franceu. Neki kažu da je Francuska bila oslabljena, nedostajao im je Pogba, Kante, ali i nama su falili jako važni igrači kao Perišić, Gvardiol, Lovren. Francuzi mogu složiti dvije top reprezentacije i zato držim da je naša pobjeda vrijedna svakog poštovanja. Nadigrali smo ih, pokazali pravi gard i personality u njihovom domu.

Meni se čini da je drugo poluvrijeme s Dancima bilo najbolje poluvrijeme ovog turnusa?

- Slažem se da smo u Kopenhagenu bili pravi, a naglasio bih zašto je po meni bilo tako... Danska je odlična, fizički snažna i motoričnih igrača, igraju presing visoko i agresivni su. No, mi smo pokazali naš forte, a to je igra s loptom! Tako trebamo igrati, stati čvrsto u srednjem bloku, ali kad osvojimo loptu moramo je čuvati. Da bismo se nametnuli i bili komotni u igri, treba nam lopta i taj gard kontrole. Tada možemo biti dominantni kakvi smo bili protiv jake Danske, na njihovom terenu!

Dojam je da je baš ta utakmica označila iskorak ambijenta oko reprezentacije. Ne samo zbog rezultata igre, nego i promocije novih igrača koji kao da su stari lisci u reprezentaciji?

- Stvorila se dobra grupa, s novim igračima koji su donijeli nešto novo na planu kvalitete i energije, ali su se karakterno brzo uklopili. Mi smo već u Splitu, protiv Francuske, sasvim dobro izgledali, pogotovo u finišu utakmice. Izašli smo nekoliko nas iskusnijih, a dečki koji su ušli promijenili su ritam i umalo smo došli do pobjede. Eto, i to je bio jedan vrlo jasan primjer kako igrači trebaju iskoristiti svoje vrijeme na terenu. Nekad igraš veći dio utakmice i nisi bio učinkovit, a ovi su momci na Poljudu u deset-petnaest minuta "razbucali" suparnika. To je pravi put da se ide naprijed, da se nametneš, doprineseš momčadi. Pet minuta, pet minuta, samo daj sve od sebe. Sve je u glavi, a ne u alibijima.

Puno do Mundijala

Iz bogatog vam iskustva nakon sedam velikih turnira, kakav je potencijal ove grupe?

- Imamo opet kompetitivnu momčad više razine. Uz iskusnu jezgru u sredini terena, sada imamo puno talenta i u obrani, što je jako važno. Nedostajao nam je Perišić, koji je iznimno važan za balans ove momčadi i igrač koji nam daje nužnu dubinu. Zato će ofenzivni dio s njim biti još učinkovitiji...

Javnost je oduševljena Šutalom, Erlićem i Stanišićem?

- Odigrali su vrlo dobre role i maksimalno zaoštrili konkurenciju u defenzivnoj liniji. To je veliki plus za reprezentaciju jer bez jake obrane nema uspješnosti. Moram reći da Erlića nisam toliko poznavao, iako je "moj" iz Zadra, ali nije iznevjerio lozu, ha, ha… Bio je izvrstan i miran. Isto i mali Šutalo, debitant, a u jakim utakmicama potvrdio je sve dobro što je najavljivao kroz igre u Dinamu. Kod Stanišića se vidi kako napreduje i ima veliki potencijal, kao i kod Sučića. Sve je to dobro za nas.

U nas je nekako normalno da promoviranje mladih prati umanjivanje vrijednosti starijih. Što vi mislite o sudbini vaših suboraca Vide, Lovrena, Vrsaljka...?

- Prije svega, do Mundijala ima još četiri i pol mjeseca, puno utakmica i tko zna što se sve može promijeniti do studenoga. Vida je dio reprezentacije, kao i Lovren, Vrsaljko, imaju priliku kao i svi drugi da se igrama u klubu potvrde i izbore za Katar. Naravno da ne treba nitko živjeti na staroj slavi, ali ne razumijem zašto bi se morali odricati dokazanih vrijednosti ako oni svojom formom zasluže svoje mjesto. Razumijem njihovu situaciju jer i sam sam više puta osjetio u Realu te priče kako trebaju mlađi doći, nove snage i energije. Postoje samo dobri i nedobri igrači. I ako je netko potvrđeno dobar, i formom je na visini, zašto bi morao biti sporan zbog godina? I nije to stvar samo veterana...

Nego?

- Pa, evo, mali Vlašić. On treba kontinuitet igre i nadam se da će uskoro to riješiti transferom u klub gdje će dobiti prostora. Vlašić nije sporan kao igrač, nego je riječ o tome ima li nužan kontinuitet igre. Kad je u ritmu, po mojem mišljenju, Vlašić nam je jako važan igrač. Može igrati na više pozicija naprijed, ima značajke koje drugi nemaju i zato nam treba. Slično mišljenje imam oko Šime Vrsaljka. Samo treba igrati u klubu jer kad je on u formi, donosi razliku u igri.

Emotivni izbornik

Problem devetke je aktualan?

- Sada su igrali Kramarić i Budimir i po meni su bili na visini zadatka u Ligi nacija. Vidjet ćemo što će se još događati na jesen, hoće li se izborniku netko drugi još nametnuti. Ima vremena.

Izbornik Dalić imao je tipičnih mu promjena raspoloženja o Ligi nacija. Dojam je da teško procesuira sav pritisak realno stresne izborničke pozicije. Kako ga vidite nakon četiri godine suradnje?

- Prije svega sam mišljenja da je kao izbornik Dalić ispunio sve objektivne ciljeve s reprezentacijom, a u Rusiji smo ih, realno gledano, prebacili. Odveo nas je na prvo i drugo SP, na Euro, gdje smo ispali u produžecima sa Španjolcima. Tko zna što bi bilo da smo tamo mi prvi poveli, ali dobro… U Ligi nacija smo opstali dva puta u skupini A, sada smo pred iskorakom. Uveo je dosta novih igrača, pomladio reprezentaciju. Uza sve to stalno radi na ambijentu reprezentacije, ne tolerira loša ponašanja. Eh, sada svatko može imati neki svoj stav o izborniku, ali ne mogu se zanemariti činjenice, a one su najvažnije i po njima Dalić radi odličan posao. Da teško proživljava sve što se događa u i oko reprezentacije više mi djeluje kao crta njegovog karaktera. Izuzetno je emotivna osoba i sve uzima k srcu. Možda bi nakon više od četiri godina mogao sebe poštedjeti nekih sekirancija, ali uvijek je lako nešto reći drugome...

Njegovi suradnici su vaši prijatelji i suigrači?

- Nekad mi je malo čudno vidjeti ih sa strane jer smo još jučer zajedno jurili naše snove. Karakterni su to momci, potpuno involvirani u reprezentativnu priču. Ćorluka možda najviše, Mandžukić se nedavno priključio i sasvim sigurno bit će koristan, pogotovo napadačima prenašajući im svoja bogata iskustva. Tu je i Pletikosa kao tehnički direktor, od prije Olić i drugi, reprezentativna obitelj...

Znači za Katar će Hrvatska biti spremna?

- Kao što rekoh prije, ako svi budemo maksimalno živjeli za to, fokusirani svaki trenutak, ručak, trening, utakmicu, možemo napraviti veliki iskorak. Bez toga nema šanse, ma koliko bili kvalitetni ili ne, da ispunimo ciljeve. I kad se ispuni ti preduvjeti nema garancije da ćeš uspjeti, a kamoli kad tog zajedništva i fokusa nema. Mi moramo ići u Katar spremni dati ama baš sve od sebe i naposljetku uživati u tome da smo akteri Svjetskog prvenstva. Često imam dojam da svi misle kako je nešto normalno da smo tamo. Pogledajmo naše susjede, koji nemaju takve prilike, pogledajmo kako su Talijani, kao europski prvaci, opet propustili Mundijal. To je prvenstvo koje se pamti zauvijek, zato treba odraditi svaki njegov trenutak maksimalno i uživati.