Luka Modrić

 BURAK AKBULUT Anadolu Agency Via Afp
SVJETSKA EKSKLUZIVA

Luka Modrić samo za SN otkrio ključni detalj: ‘Rekao sam mu - razbit ćemo ih! Mbappe? Nećemo ga valjda razapeti...‘

‘Nisam mijenjao dres s Mbappeom, ali nije mi žao jer su kamere ulovile taj detalj‘, kaže HR maestro.
Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 02. srpanj 2022. 07:33

Ritam intervjua uhvatio je u parnim godinama. Posljednja dva djelovala su kao priča karijere pred njeno zaključenje. Četiri godine kasnije, pred treći razgovor te ere, djeluje prpošan, kao da je na početku Realove mu dekade. Nije čud(n)o. Nakon čarobne klupske godine, krešenda reprezentativnih dosega, čarolija Kornata, obitelj, prijatelji i potpuni relaks djeluju kao savršena nadgradnja perfektne sezone.

Raspoložen je Luka Modrić, vidi se iz aviona. Preplanuo, svjež, razgovorljiv, otvoreniji. U petnaestak godina komunikacije, nikad zreliji i opušteniji. Kako i dolikuje dobi. Sve je dokazao i potvrdio. Sve je osvojio i proslavio. No, ne dolikuje dobi kako igra, grize, trga se i odmiče granicu, koja dijeli fantastičnu karijeru i način života od logičnih područja zamora, zasićenosti, pada motivacije i uljuljkivanja na bogatim mu lovorikama.

Prije četiri godine načeli smo tu temu, kada je u 34. ljetu osvojio "sve" s klubom i čak s reprezentacijom (srebrom). Imao je odgovor:

"Dok god se budem osjećao dobro, i računaju na mene, idem dalje."

image

Luka Modrić

BURAK AKBULUT Anadolu Agency Via Afp

Izvanredna sezona

Prije dvije godine, na pragu 36., intenzivnije smo tretirali temu završetaka, ali odgovor je bio isti:

"Dok god se ovako dobro osjećam a treneri me žele u momčadi, idem dalje."

Sada smo na pragu 37. mu godine i uvjerljiv je dojam da je deplasirano ponavljati upitnike. Modrić je odigrao jednu od najboljih sezona karijere. Osvojio je treći naslov španjolske lige. Osvojio je petu Ligu prvaka. Osvojio je četvrti Superkup Španjolske. Predvodio je Hrvatsku do vize za Katar 2022. Vodi je prema Final Fouru Lige nacija. Začinio je tu raskošnu trofejnu trpezu i osobnim priznanjima, među inima svrstan je u idealnu postavu sezone Lige prvaka. Hrvatski profesionalci i treneri su ga i deseti put u izboru HUNS-a proglasili igračem godine. Nakon što su ga SN-ovi glasači proglasili najboljim igračem povijesti u Hrvatsku, a Marca svrstala među 100 najboljih sportaša 21. stoljeća, stiglo je nedavno specijalno i globalno prestižno priznanje karijere, Marca Legend. I sada pitati - dokle? Kakvog to smisla ima…

Smislenije je krenuti s pitanjem je li to (po)najbolja sezone 19-godišnje profesionalne karijere?

- Teško je procjenjivati jer bilo je i prije, hvala Bogu, odličnih sezona. Primjerice, ona iz 2017./18. No, da je ovo jedna od najboljih, kako po igri i rezultatima u Realu, dominaciji u La Ligi, impresivnim preokretima i fantastičnim emocijama u Ligi prvaka, to stoji. Dodam li tome da je reprezentacija izborila Katar, pa smo u Ligi nacija u lipnju ostvarili veliki iskorak, između ostaloga porazivši, napokon, prvi put Francusku, onda je to idealan okvir izvanredne sezone.

Spontano slavlje

Fokusiran je u razgovoru kao rijetko kada, očito pršti zadovoljstvom i samopouzdanjem. Zato pitamo je li ova, peta mu Liga prvaka, kao 20. trofej otkako je 27. kolovoza prije deset godina stigao u Real Madrid, jedna od ili najdraža?

- Najposebnija je zbog načina kako smo je osvojili. Ona prva, La Decima iz 2014., bit će neponovljiv osjećaj jer je prva, ali ova Liga prvaka... Uh, što je to bilo!

Moramo priznati da ste nas iznenadili onim tinejdžerskim slavljem nakon eliminacije PSG-a?

- Ha, ha, sve je to bilo spontano zbog svega što je prethodilo toj pobjedi. Je, to je po meni bila ključna utakmica, iako je najtočnija teza kako je ama baš svaka utakmica važna za konačni uspjeh. No, pred Pariz svugdje se oko nas živjela skepsa da imamo potencijal proći tu po imenima mega momčad, okupljenu upravo zbog osvajanja Lige prvaka. Kad su nas još potpuno nadigrali na Parku prinčeva, gdje smo zbilja bili loši, ta je skepsa prešla u otpisivanje. Krenule su uobičajene analize kako treba mijenjati igrače, pogotovo veterane, uvesti svježu energiju, novi projekt i slično.

Vi očito niste mislili tako, temeljem iskustva ili jer ste oguglali na sumnjičenja?

- Na sumnje se navikneš, čim ne ide one niču kao gljive poslije kiše. To je meni uvijek impuls više na planu motivacije. No, kazat ću vam ovo - još na Parku prinčeva, kada smo zamijenjeni Carvajal i ja, rekoh mu na klupi: "Carva, vidjet ćeš, razbit ćemo mi njih na Bernabeu, vidjet ćeš!"

Složio se ili...?

- I on je bio tog uvjerenja. Jer, oni su u Parizu bili bolji, ali u našoj jako lošoj večeri vidjelo se da među nama nema takve razlike da mi to ne bismo mogli proći. Dosta smo o tom uzvratu govorili u svlačionici, rasla je vjera iz dana u dan da mi to možemo, a kad je došao dan utakmice vidio sam u očima suigrača onaj karakterističan žar za velike Realove večeri. Kad smo mi tako nabrijani, fokusirani, kad prštimo od energije i dišemo kao jedan, nema te momčadi na svijetu koju ne možemo pokoriti.

Pometena skepsa

Čak ni ona koja ima glamurozan spoj Messija, pored Mbappea, dosadašnjeg i budućeg "number one" igrača, pa Neymara?

- Bilo je čudno vidjeti Messija, nakon svih El Clasica, u drugom dresu. S Neymarom i Mbappeom, koji su složili i gol za vodstvo na Bernabeuu, to je skup talenta samo takav. No, mi smo Real i kad smo uhvatili svoj ritam, uz fantastičnu podršku publike, jednostavno smo ih samljeli. Bila je to spektakularna večer, meni jedna od najdojmljivijih, a prošao sam ih u Realu dosta. Od te pobjede u uzvratu potpuno se promijenila percepcija javnosti i okruženja prema našem potencijalu u Ligi prvaka. Skepsa kao da je pometena. Objektivno rečeno, način na koji smo reagirali protiv PSG-a ukazivao je svima, a pogotovo nama, da i te kako imamo što reći u elitnoj europskoj konkurenciji.

Jeste promijenili dres nakon utakmice s Mbappeom?

- Nisam, ha, ha… Znam da asocirate na nedavni prizor iz Pariza, gdje mi je u poluvremenu Kylian dao dres na putu za svlačionicu, a kamere su to snimile...

image

Kylian Mbappe i Luka Modrić

JOSE BRETON Nurphoto Via Afp

Je li vam žao što se to vidjelo i iskoristilo za polemiku jer, kao, Mbappe je iznevjerio Real Madrid, a vi kao predvodnik momčadi molite njegov dres?

- Ma dajte, molim vas, što bi mi bilo žao!? Bile su mi te medijske priče zapravo smiješne. Razumijem medije koji oko svega što mogu prave neku posebnost, ali ovdje je u pitanju samo jedna zamolba za jedno dijete, te ispunjenje njegove želje. Zamolio me Domagoj Vida, mali mu obožava Mbappea, da pitam za dres jer se nadao da će ga meni dati, pretpostavljajući da ga njemu ne bi dao. Naravno da sam to učinio za Vidinog sina, koji nam je svima toliko drag još od Rusije i tamošnjeg nam slavlja, kao što bih učinio za svako dijete ako mogu. S Kylianom sam, za svoju zbirku, već u ranijim utakmicama zamijenio dres...

Real je iznad svakoga

Da, ali to je bilo u vrijeme kada je bilo gotovo sigurno da dolazi u Real?

- To je nebitno. Mbappe je odlučio kako je odlučio, to je njegovo pravo i sada on živi s tom odlukom. Ide se dalje. Svi smo mislili da će doći k nama, nije se dogodilo i - što sad? Pa nećemo valjda čovjeka razapeti… Mbappe je veliki igrač, ali kako uvijek ponavljam, u svakom kontekstu, niti jedan igrač nije po značaju iznad kluba. Real je najveći, iznad svakog igrača i uvijek će tako biti.

Moguće je da Mbappe dođe za koju godinu, takva nam djeluje kemija između njega i Reala. Da je po nogometnoj logici, koja je važila do pritiska društveno-političkih i interesnih okruženja u Parizu, vjerojatno bi Mbappe išao za svojom davnom željom igranja u Realu. Koliko god se sada čini, pogotovo u razočaranom navijačkom puku, da su popucale veze, stvari se mogu opet dogoditi.

- Tko to zna što se može dogoditi sutra, a kamoli za tri-četiri godine u nogometu? Sve će vrijeme pokazati...

Vratimo se vašem remek-djelu zvanom pet Liga prvaka. Jeste li svjesni dometa koji vas svrstava među najuspješnije nogometaše u povijesti? Vi niste bili akter, nego protagonist svih pet liga i finala?

- Uhvatim se u razmišljanju, pogotovo sada kada stvari na odmoru sjedaju na svoje mjesto, kakav je to fenomenalan doseg. Sjećam se kada sam letio za Madrid krajem kolovoza 2012. godine, nadao sam se da će mi Mourinho dati koju minutu u uzvratu španjolskog Superkupa protiv Barcelone. Zamišljao sam kako bi bilo idealno krenuti s trofejem odmah na startu, par dana po dolasku. Bio sam gladan uspjeha jer sam dolazio iz Tottenhama, gdje smo u četiri godine napravili velike iskorake, ali nisam imao tu sreću da sa Spursima osvojim ijedan trofej.

Ispunila vam se želja, i to kako, uz ovacije Bernabeua kao dobrodošlicu, uz prvi pehar koji ste podigli u vis s Blancosima. Možete li objektivno reći čemu ste se nadali na polici riznice trofeja, koja će jednog dana biti izvor najljepših sjećanja karijere?

- Iskreno rečeno, u Real sam i došao zbog toga da osvajam trofeje. Jer, oni se pišu, po njima vas ljudi pamte. Rekoh, u Tottenhamu smo imali sjajnih dosega, prvi puta nakon 50 godina izborili Ligu prvaka, ali s odmakom vremena padne to u zaborav, a nema trofeja koji će to spriječiti. No, ni u najluđem snu nisam očekivao da ću deset godina kasnije imati 20 trofeja s Realom, praktično dva po sezoni. Da sam napisao na papir 2012. što bih želio, ni približno ne bi bilo ono što smo osvojili. Znate što je posebno u svemu tome?

image

Luka Modrić

JOSE BRETON Nurphoto Via Afp

Poseban osjećaj

Serije trofeja, slavlja?

- To je O.K., ali posebno je što nakon svakog trofeja odmah osjetiš želju da osvojiš sljedeći. Toliko ti se dopadne taj osjećaj da samo pojačavaš motivaciju i elan u radu kako bi se ponovilo...

Vjerojatno je to karta na kojoj Real uvijek traži put do kraja, do svakog trofeja, pritišće sam sebe da je najvažniji cilj onaj koji slijedi?

- To je modus vivendi Reala. Pa mi smo svi nakon prvih minuta slavlja u Parizu počeli govoriti da od sutra počinjemo raditi za 15. Ligu prvaka. Kao da je to nešto normalno. I to nije poza u Realu, to je njegov DNK.

Uvijek moraš biti top

Činilo se da će ovo biti tranzitna sezona, stvaranja nove momčadi, kad ono…

- Pa to i govorim! Nema tu tranzitne sezone, ni dugoročnih priprema. Jednostavno, traži se i očekuje da si uvijek top. Nakon tog PSG-a osjetili smo da možemo, ali čekao nas je križni put do trofeja. Eliminiraš prvaka Francuske, pa ti dođe prvak Europe. Eliminiraš Chelsea, pa slijedi prvak Engleske. Izbaciš i Manchester City, pa te onda čeka klub koji je imao fantastičnu sezonu i bio kratak u trci za trofeje tek u detaljima. Sve "vauuu" momčadi, a onda kažu da smo imali veliku sreću!? Pa kako ćeš eliminirati sve te mega momčadi, ako nisi zaslužio kvalitetom momčadi i igre, ne razumijem to... Stalno se provlači ta neka teza da svi drugi kao igraju, a mi, eto, samo nekim čudom i uz Fortunu osvajamo titule. No, dobro, ne bih imao ništa protiv da se ti scenariji ponavljaju. Drugima dojmovi, nama pobjede…

Teško je ipak bilo vjerovati da ćete nakon odlaska Ramosa, Varanea, uz dosta drugih problema i ne baš značajnih pojačanja, ostvariti jednu od najuspješnijih sezona Realove povijesti. U La Ligi ste rano pokorili konkurenciju i stekli prednost kakvu Real nije ostvario u nekoliko desetljeća.

image

Luka Modrić i N'Golo Kante u uzvratnom dvoboju Reala i Chelseaja

JOSE BRETON Nurphoto Via Afp

- U La Ligi smo posebno dobro krenuli od samog početka. Došao je novi stari trener, Carlo Ancelotti, koji je zatekao dosta igrača iz prve mu ere u Realu. To je olakšalo prilagodbu novom kursu, nakon svih sjajnih godina sa Zidaneom. Ancelotti je donio neku novu mirnoću, stabilnost i stvorio je ambijent međusobnog povjerenja i vjere u svoje snage. Meni to nije bilo čudno jer koliko god su neki pokušali omalovažiti snagu ove grupe igrača, osobno sam bio uvjeren da imamo i dalje top momčad. Poklopile su nam se stvari, uzeli smo jak zalet i do kraja smo zasluženo i dominantno osvojili 35. naslov, moj treći.

Sergio Ramos je očito krivo procijenio stvari. U PSG-u je praktično vegetirao cijelu godinu zbog ozljeda. Sezona tog kluba je ipak flop unatoč očekivanom naslovu prvaka Francuske. Njega u Madridu gotovo nitko ne spominje jer su Militao i Alaba, uz Nacha, odigrali briljantnu sezonu. Mora da je teško čovjeku koji je 16 godina bio jedan od stupova trofejnog Reala i najbolje ere u povijesti reprezentacije Španjolske, osjetiti tu zanemarenost u doživljajima ljudi? Nedostaje li vam vaš veliki prijatelj?

- Gledajte, bolni su svi odlasci igrača s kojima ste dijelili godine u vrlo uspješnim erama. Za svakoga. I meni je bilo teško doći na pripreme, a tamo nakon devet godina nema Sergija. Od prvog dana bio mi je blizak, pomagao u prilagodbi Realu, bodrio kad nisam bio u statusu prvotimca, vjerovao u moje potencijale... Postali smo veliki prijatelji, obitelji nam se druže, zajednički smo ljetovali. Mi se i danas svakodnevno čujemo barem kroz poruke. Nedostaju mi druženja s njim, ali to je tako u nogometu. Promjene su normala svakodnevice i za one koji su kao on osvojili sve živo. Kako rekoh, to je Real! Potvrdilo se da se bez svakoga može i ide dalje utabanim trofejnim putovima. Sutra kad mi stariji odemo, tako će nastaviti ovi mladi i oni koji će doći. Svi prolazimo, samo je Real vječan!

Zidane je počeo kao pomoćnik Ancelottiju u Realu. Onda je bio prvi trener, pa je otišao, pa se vratio drugi put. Sada se vratio i Ancelotti. Možda je pretenciozno reći da se može nešto posebno promijeniti u tako iskusnim i etabliranim stručnjacima. Ili se varamo?

- Svaki trener ima svoje vizije, način rada. Kad se poklope dvije ere s istim, kao i nama u Realu, onda je logično da u početku uspoređuješ kakve su novosti. Generalno gledano, to su isti ljudi i treneri, s možda nekom novom nijansom u dijelu rada i pristupa. Ne trebam ja sada reći ono što svi znaju, da su i Ancelotti i Zidane vrh struke! Rezultati sve govore o njima. Bili su veliki igrači, sada su veliki treneri, potvrđeni i u tako zahtjevnom klubu kao što je Real Madrid!

Carlova vještina

Koju je to nijansu uveo Ancelotti?

- Donio nam je svoj jedinstveni način ophođenja s igračima! Njegov pristup je toliko pozitivan i ponizan, toliko je ispravan i dobronamjeran, da nema šanse da bi netko od igrača zloupotrijebio taj njegov stav. Ima autoritet znanja, a s komunikacijom prema igračima jednostavno izvlači maksimum od svih. S njim bi u bitku išli svi, i oni koji igraju, i oni koji su manje sretni statusom alternative...

image

Luka Modrić

BURAK AKBULUT Anadolu Agency Via Afp

Vidljivo je da postoji kemija u ovom Realovom miksu veterana i mladenačke energije?

- To je definitivno i po mom sudu jedan od najvažnijih razloga zašto smo postigli velike i za mnoge neočekivane uspjehe! Ništa se slučajno ne događa u nogometu, pa tako ni ovaj trofejni niz. Ti mladi momci, od već iskusnijeg Valverdea, preko Camavinge i Rodryga, pa do sjajnog Viniciusa, svojim su entuzijazmom, ogromnom energijom, revitalizirali i nas starije. Sjajno se u to uklopio i iskusniji novopridošli David Alaba, te se stvorila fenomenalna klapa. Ta kemija je bila ona snaga koja je učinila razliku prema drugim velikim konkurentima… Sličnu smo homogenost imali kod Zizoua kad smo tri puta zaredom osvojili Ligu prvaka. Takve uspjehe ni pod razno ne možeš postići bez tog zajedništva.

Trener tu sigurno ima svoje prste?

- Apsolutno! Ancelotti nam je nakon odlaska Zidanea, koji je sličnih postavki oko homogenosti grupe, bio točno ono što trebamo. Carlo je ovaj put došao na poznati teritorij, prepoznaje se da iskorištava iskustva i pouke prvog mu mandata. Čim si došao u Real, znači da si stručno vrhunski, ali iznimno je važna psihologija vođenja grupe, pogotovo u velikim klubovima, gdje je puna svlačionica vrhunskih igrača i izraženih ega. Vještina je stvoriti pravi odnos i poželjnu komunikaciju sa svakim igračem i to onda pretočiti u momčadsku kompaktnost. Svi to znaju izreći, ali je teže to ostvariti.

Da je u nekom od tih preokreta u Ligi prvaka lopta prevagnula na suparničku stranu, onda bi…

- Ne znam što bi bilo, ali što se mene tiče, o Ancelottiju se ne bi promijenio jedan zarez. On je trener koji u napetosti, pritisku i stresovima elitnog nogometa, unosi ljudskost, umiruje i ne ističe svoju poziciju i važnost kao početak odnosa. Zato ga svi iznimno poštuju.

Poseban osjećaj

Vi pogotovo, s obzirom na to da imamo dojam da osim svog pomoćnika, sina Davida, i vas voli kao sina. Kako funkcionirate u drugoj eri?

- Kao u prvoj, besprijekorno. Puno razgovaramo o nogometu, nerijetko i o drugim životnim temama. Ne zaboravljam ni u jednom trenutku, koliko god osjećam da me iznimno cijeni, da je on trener, a ja sam igrač. Ima možda stvari koje u trenutku ne gledamo baš isto, ali to je nogomet. Uvijek svatko ima svoju ideju, zato svi volimo pričati o nogometu.

Volim podsjetiti kako ste mi još prije osam-devet godina pričali koliko vas impresionira Karim Benzema. Ponovili ste to i u intervjuu prije četiri godine, dakle, dosta davno u odnosu na globalnu i lokalnu eksploziju divljenja njegovom nogometu. Bili ste u pravu! Je li Benzema zaslužio Zlatnu Loptu?

- Benzema je Benzema! Devetka i desetka u jednom, sinergija talenta i moći, razigranost i egzekucija u paru. Jedan on najvećih s kojima sam igrao. Naravno da je zaslužio Zlatnu loptu jer ova sezona mu je strava! No, odavno je meni Karim zlatna lopta. Od prvih treninga u Valdebebasu osjetio sam da je "top man" s kojim uživam u igri. Kad sam ga bolje upoznao, postao mi je još draži. Svoj je tip, dobroćudan, sretan sam za njega da je sada potpuno ispunjen. Zaslužio je već odavno sve ono što mu se događa. Kad su ga osporavali nije posustajao, vjerovao je u sebe i na kritiku je odgovarao talentom, radom i borbom. Utišao je sve kritičare i pretvorio ih u svoje fanove.

Primjećuje se da imate poseban odnos?

- Od prvog dana smo kliknuli. Međusobni respekt je okvir prijateljskog odnosa. Deset godina dijelimo istu sudbinu u Madridu.

Dijelite i ovacije madridista, iako ste vi već jako dugo prvi na hit paradi standing ovationa?

- Ah, to je zbilja poseban osjećaj…

Je li vam postao normalan i rutina?

- Nikad to ne može postati rutina. Zapravo se i sada naježim kada se događa ili dok sada pričam o tome. Jako sam ponosan kako me publika Reala od prvog dana respektira.

image

Luka Modrić

JOSE BRETON Nurphoto Via Afp

Respektira? Nama se čini da vas obožavaju!

- Pa dobro, teško je to meni kazati. Istina je da u svakodnevici, gdje god se pojavim, osjećam da su mi navijači baš skloni. Mogu slobodno kazati da je to iskazivanje privrženosti sve izraženije i doista u tome uživam. Možda je i to jedan od važnijih razloga koji me potiču da se maksimalno pripreman, da budem što bolji i zaslužim to poštovanje navijača.

Od prvog dana su vas prigrlili kao svoga jer je takav stil igre ono što realovci žele. No, nakon faze upoznavanja, koji mjesec više, mediji u Španjolskoj su na istoj valnoj dužini kao i navijači. Imamo dojam da bi se sad, čak i kad biste tijekom utakmice sjedili na centru, divili vašem gardu…

- Ha, ha, nije to baš tako. U Realu moraš uvijek biti na maksimalnim okretajima, a ako taj učinak nije na toj razini, odmah počinju preispitivanja. No, na odnos medija zbilja se nemam što požaliti, naprotiv. Osjećam da me iskreno poštuju, kao što ja respektiram njihovu profesiju. No, bez lažne skromnosti, moram reći da sam to zaslužio svojim pristupom igri, radu i ponašanjem.

Jeste li naviknuli na ta priznanja medija?

- Ako me pitate jesu li mi dosadila, odmah ću vam reći da ni slučajno nije tako. Uvijek je super kada te pohvale, istaknu važnost doprinosa za Realovu jedinstvenu priču. Mislim si, znajući slavnu povijest ovog fantastičnog kluba, "vauuu". Nešto sam očito doprinio toj tradiciji uspješnosti koja Real čini tako posebnim.

Linker
18. srpanj 2022 00:21