Najvažniji su oni igrači koji se pojave onda kad ih najviše trebaš, koji odluče utakmicu kad to nitko drugi nije u stanju. Takav igrač je Lovro Majer, Dinamov “cener” bio je taj koji je prelomio utakmicu s Omonijom, bio je junak dana. Prvo je postigao pogodak, nakon toga je centrirao za Jakićevu realizaciju. Bili su to ključni detalji ogleda s Cipranima. No, iako je to bilo najbitnije, Majer je i izvan tih poteza bio odličan. Njegovo izvođenje prekida, gađanje gola izravno iz kornera, driblinzi koji su ljuljali obranu Omonije... Sve je to bilo na repertoaru veznjaka zbog kojeg uvijek vrijedi doći na utakmicu.

- Ostali smo bez kapetana Ademija i Ivanušeca, u tom trenutku mi je na pameti bilo samo da njihove ozljede nisu teške. Da, tada sam samo o tome razmišljao. Nakon toga sam nastavio igrati svoju igru, ispalo je na najbolji mogući način - kazao nam je za početak Dinamov najveći junak pobjede Lovro Majer.

Karakterna momčad

Kazat će nam da je momčad protiv Omonije pokazala postojanost, da nije posustala kad je ostala bez dvojice važnih nogometaša.

- Mi smo definitivno karakterna momčad, nismo to pokazali samo u utorak. Ali, treba naglasiti još nešto vrlo bitnu za cijelu priču. Igrači koji su ušli u igru donijeli su prevagu. Bili su odmorni, donijeli su nam novu energiju, to je također dosta značilo za povoljni rasplet utakmice. Na koncu nam se sve poklopilo, ispalo je najbolje moguće, pobijedili smo sa zgodnom prednošću od dva pogotka.

Jesu li ta dva pogotka razlike dovoljna za uzvrat u Nikoziji? Naročito kroz prizmu da vas čeka utakmica na iznimno visokoj temperaturi uz puno vlage u zraku?

- Da smo dobili s tri ili četiri pogotka razlike, opet ne bih bio siguran. Dva razlike jest jako lijep rezultat, prije utakmice bih ga odmah potpisao. Ali, uopće nam ne pada napamet da o njemu razmišljamo, u Nikoziju idemo po pobjedu. Nema veze kakva će temperatura biti u Nikoziji. Neka bude koliko bude, mi želimo novi trijumf i baš se veselim toj utakmici.

Još se slažemo

Pitali smo Majera je li Dinamo možda u utakmicu s Cipranima ušao s previše respekta jer većim dijelom prvog poluvremena Krznarova momčad nije bila prava, probudila se tek u završnici te dionice, te onda profunkcionirala na adekvatan način tek u drugom dijelu?

- Ne bih rekao da smo ušli s previše respekta prema Omoniji. Morao bih ovdje naglasiti jednu važnu činjenicu. Tek smo na početku sezone, neki igrači su se kasnije priključili, još se, da se tako izrazim, slažemo. Svaki početak sezone jest zahtjevan, nije ova sezona izuzetak, bilo je tako i prošlih. S druge strane, svi znamo kakav je ulog u ovakvim europskim utakmicama, pa nije baš uvijek na startu utakmica lako pokazati sve ono na što smo mi i navijači Dinama navikli. Ali, doći će sve s vremenom, nema bojazni. Uostalom, vidjeli ste da poraz od Slavena Belupa na nas nije ostavio traga. Možda će zvučati glupo, ali možda nam se tako nešto trebalo dogoditi da nas spusti na zemlju, da nas ošamari. Bio je to znak da uvijek moramo biti maksimalno koncentrirani na ono što radimo, da se baš niti jednog trenutka ne smijemo opustiti.

Majer od starta sezone igra dobar nogomet, dok s druge strane dečki koji su se vratili s Eura još polako hvataju formu. Na neki način u brzom dolasku forme možda mu je pomogla činjenica da na kraju nije bio na Euru, nego je prošao pripreme s Modrima...

- Ne bih se baš složio s tom konstatacijom. Možda ima nešto u tome, ali ja to tako ne bih gledao. Svi igrači koji su bili na Euru, bez obzira na minutažu koju su dobili, osjetili su veliko natjecanje, najbolje igrače Europe i svijeta. Trenirali su s najboljima, velikim zvijezdama. Iz toga su za sebe mogli izvući najbolje. To što sam ja odradio pripreme i stvarno se dobro pripremio, ipak je skroz nešto drugo. Europsko prvenstvo je bila jako dobra opcija za svakog igrača jer svi ovi koji su nam se kasnije priključili nakon Eura ubrzo će doći u pravu formu, a bogatiji su za veliko iskustvo.

Na početku sezone pokazujete lucidnost u zadnjoj trećini terena, stalno ste opasni po gol suparnika, centrirate, asistirate, eto, kao protiv Omonije i pogađate, sve se više i više ubacujete i završnice akcija. To kao da je nova komponenta vaše igre?

- Baš sam puno radio na tome. Posljednjih nekoliko godina sam dosta razmišljao o tome kako bih se trebao više priključivati u završnice akcija da dodatno podignem kvalitetu svoje igre. Znao sam da to mogu, da sam u tome dobar. Na taj način mogu jako pomoći momčadi. Sve više i više se trudim biti bliže golu suparnika, ubaciti se u završnice akcija. Želim biti opasniji, što više ulaziti u šanse. Držim da sam tu jako kvalitetan, ali imam još dosta prostora za napredak u tom segmentu igre. I dalje radim na tome, vjerujem da će biti još bolje.

Lijevo ili desno, svejedno

Ova pozicija s konstantnim kretanjem iz sredine prema krilu i obratno očito vam paše, vaš trokut na desnoj strani s Ivanušecom i Ristovskim dobro je funkcionirao.

- Definitivno... Meni je zapravo svejedno igram li desno ili lijevo, s jedne i druge strane imamo kvalitetne igrače, bili to Oršić ili Ivanušec, ili bek Ristovski, ili netko drugi na lijevoj strani. To funkcionira jako dobro i dalje će dobro funkcionirati. Kvalitetni smo i jaki na lopti, odgovara nam stil igre u tom nekom trokutu. Brzim dodavanjima brzo se ubacujemo prema suparničkom golu. Krasilo nas je to, krasit će nas i u budućnosti.

Vama odgovara i kad se suparnici malo povuku, pa možete neometano primiti loptu i krenuti prema naprijed. Bolje nego kad vas stisnu presingom.

- Ha, o tome bismo mogli razgovarati. Nisam baš siguran sto posto u tu konstataciju. Čak je nekad lakše izaći kad vas suparnik stisne presingom. U takvoj situaciji odradiš jedan dobar potez s kojim možeš izbaciti kompletnu suparničku momčad. Puno je teže probijati čvrsti blok suparnika. Bez obzira kakav je protivnik s druge strane. Jest da tada imaš puno više loptu u nogama, ali s druge strane nije lako probijati. Bolje je i lakše kad suparnik igra otvorenije. Vjerujte, najteže je probiti gustu obranu.

Sve za poziv

Nego, to vas moramo pitati, jer se o tome stalno govori i piše.. Što ako odete iz Dinama, koliko će ova momčad bez vas biti slabija? Jer, realno, ovog trenutka ste iznimno bitna karika, teško je zamisliti veznu liniju bez vašeg prisustva?

- Ne znam što će biti, u to uopće ne bih ulazio. Meni je odlično u Dinamu, ništa ne znam o bilo kakvom budućem transferu, niti se time bavim. Ali, odem li ja ili bilo tko drugi, bitniji ili manje bitan od mene, Dinamo će uvijek ostati jaki i europski konkurentan. Nema nezamjenjivih, popunit će se ta pozicija jer imamo zaista strašno kvalitetnu momčad. Igrači koji sad manje igraju kroz godine i kroz utakmice mogu adekvatno popuniti svaku poziciju.

To vjerojatno stoji, ali kad vas gledamo, nekako nam napamet padne Sammir. O njemu se također stalno govorilo i pisalo da će ostvariti neki transfer, a na kraju je ostao dugo u Dinamu, a kad je otišao nije napravio veliku inozemnu karijeru. Plašite li se vi da ne doživite Sammirovu sudbinu?

- Sammir je jedan od najvećih igrača koji je igrao u Dinamu. Mislim da je on imao jako dobru karijeru, mislim da bi mnogi potpisali njegovu karijeru. Vezano za moj neki duži ili kraći ostanak u Dinamu, zaista o tome ne razmišljam. Svaki dan radim na sebi, ne brinem se za svoju budućnost. Kakva god bila.

S obzirom kako sada igrate i u kakvoj ste formi, očekujete li poziv izbornika Dalića za sudar u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Rusije 1. rujna?

- Znate da ja nisam bahat i da nikad neću kazati da očekujem poziv. Ali, sve ću napraviti da dobijem poziv. Nisam taj koji odlučuje o reprezentativnoj pozivnici, tu je izbornik koji donosi odluku. Da, poziv u reprezentaciju mi je jedan od ciljeva. Logično jest da je svakom igraču jedan od najvećih ciljeva poziv u reprezentaciju svoje države. Ja ću nastaviti igrati kako sam igrao, željet ću biti još bolji, radit ću na sebi, a što bude - bude.