Bivši hrvatski reprezentativac Danijel Pranjić (41) u srijedu je odradio prvi trening u svom novom klubu, tuzlanskoj Slobodi, članu Premijer lige Bosne i Hercegovine. Nakon što je u ciparskoj Omoniji Psevda jedno vrijeme bio igrač-trener, nakon kratkotrajnog boravka u Dubravi Tim Kabel, te na klupi Trnja, Pranjiću je Sloboda definitivno do sada najveći trenerski izazov.
Iznenadni poziv
- Poziv je došao iznenada. Sloboda je ostala bez trenera, kontaktirali su me, sjeli smo i sve dogovorili. Znam da je teška situacija, ali osjećam se spremnim za ovaj posao. To je izazov, ali mi odgovara. U dosadašnjoj trenerskoj karijeri sam se pripremao za taj iskorak, rad u prvoj ligi neke države. Nadao sam se da će to biti u Hrvatskoj, ali kada je stigla ponuda iz Tuzle odlučio sam je ipak prihvatiti. Prva liga je to, konačno eto i Sergej Jakirović je radio u toj ligi, u mostarskom Zrinjskom, a vidite gdje je sada, na klupi Rijeke radio jako dobar posao - ističe Pranjić.
- Uvijek gledaš nekakav ispravan put. Nisam očekivao da bih bio trener Dinama ili u reprezentaciji, to zapravo ne bih niti prihvatio. Krenuo sam polaganim koracima, preko Trnja. Tamo sam radio pošteno, ljudi su to prepoznali. Čulo se za moj rad u Bosni i Hercegovini, znači da valjda nešto tu onda i ima - priča nam Pranjić.
Sloboda iz Tuzle trenutačno je na sedmom mjestu na tablici Premijer lige Bosne i Hercegovine, od 12 klubova. Sloboda trenutačno ima 24 boda, a, primjerice, posljednjeplasirani Igman iz Konjica 21, dakle, samo tri manje. Jasno je da situacija za momčad iz Tuzle nije blistava, u pitanju je ostanak u ligi. Sloboda je u nastavku sezone u četiri prvenstvene utakmice ubilježila jednu pobjedu, jedan poraz i dva neodlučena rezultata.
Što su mu ljudi iz Slobode naglasili u razgovorima, što se zapravo očekuje od njega, koji su mu prioriteti?
Na duže staze
- Sloboda se bori za ostanak u Premijer ligi. To je prvi cilj, a dalje ćemo vidjeti. Rezultat će uvjetovati sve, kao i obično. Ali na razgovorima su mi rekli da planiraju sa mnom na duže staze. Ako ostanemo u ligi, od sljedeće sezone će se gledati moj rad. Do kraja prvenstva su dva mjeseca, deset utakmica, prva je sa Sarajevom nakon reprezentativne pauze. Nema puno vremena, ništa se ne može napraviti preko noći.
Inače, krajem mjeseca lipnja će u svojoj Orahovici Pranjić organizirati službeni oproštaj od igračke karijere...
- To će biti 24. lipnja. Oproštajna utakmica moje igračke karijere. Na to su me nagovorili prijatelji. Sve će biti humanitarnog karaktera, za pomoć jednom bolesnom dječaku. Jedino iz tog razloga sam pristao na tu oproštajnu utakmicu. Okupljam ekipu, dobro je to sve već odmaklo. Mislim da će se okupiti veliki broj ljudi. Orijentirao sam se na igrače iz Hrvatske koji su prošli kroz moju karijeru. Potvrdili su dolazak Ivan Rakitić, Gordon Schildenfeld, Niko Kranjčar, Josip Šimunić, doći će Miralem Sulejmani i Goran Popov, koji su igrao sa mnom u Heerenveenu. Bit će tu još nekih poznatih imena, ali ne mogu ih još uvijek otkrivati dok je definitivno ne potvrde. Uglavnom, bit će to sve jako zanimljivo...
Naravno da u oči upadaju dva imena, Josip Šimunić i Miralem Sulejmani. Naime, taj je dvojac sudionik jednog od najpoznatijih prekršaja na ovim prostorima. Vjerojatno ga se dobro sjećate... Igrale su se kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, 6. rujna 2013. godine na stadionu Marakana u Beogradu, igrale su Srbija i Hrvatska. Nakon jednog kornera koji su izveli Vatreni lopta je došla do Sulejmanija, koji kreće prema golu Stipe Pletikose. No, na centru terena kao osigurač je ostao Šimunić, koji se odmah zaletio u Sulejmanija, te žestokim prekršajem zaustavio kontru Srbije. Hrvatski reprezentativac je dobio izravni crveni karton, a taj start ušao je u legendu. Sada će, eto, Šimunić i Sulejmani biti skupa u Orahovici, možda i u istoj momčadi.
- Znam da je to svima, posebice medijima, zanimljivo. Vi novinari to volite napuhati, ha, ha, ha... Ali mi to ne gledamo tako. Nema tu zle krvi između njih dvojice. Jer, obojica su prihvatili dolazak, znači da nema tu problema. Sve to treba gledati na drukčiji način, ljudi dolaze pomoći djetetu kojem treba pomoć. Sjajna je to osobina i Šimunića i Sulejmanija - zaključio je Danijel Pranjić.