Hercegovačka - Pantovčak - Ilica - Britanski trg. To je potez na kojem je prije više od 50 godina rođena (malo)nogometna priča koja živi sve do danas. Kvartovski dečki okupili su se i 1973. krenuli igrati zajedno, a pet godina kasnije priključio im se Ivan Papić, u zagrebačkim krugovima poznat kao Duvno. Ekipa se tada zvala Rudolf Kroflin, a 1984. promijenit će ime u Oktogon, koji i ove nedjelje, 40 godina kasnije, nastupa na Kutiji šibica i odmjerit će snage s Dribling Barom u 1. kolu.
Preko 40 nastupa na Kutiji
Papić-Duvno u Oktogonu je i ove godine, kao i Ivo Ciko, koji se ekipi pridružio 2000. Ivanu je 58 godina i na Kutiji će upisati 45. nastup, dok je Ivi 66 i upisat će 42.! Službenih podataka nema, no gotovo je sigurno da su Duvno i Ciko rekorderi Kutije po broju nastupa. K tomu, Oktogon je jedina momčad s područja bivše Jugoslavije koji je sve do danas ostala na okupu.
- Da bi upao u naš team, prije svega si morao biti čovjek. Ljudske kvalitete nama su značile više od nogometnih. Morao si se uklopiti u našu škvadru. Prvu Kutiju odigrao sam 1978. s ekipom Rudolf Kroflin, pretečom Oktogona, s kojim smo prvi put nastupili 1984. na prvenstvu Jugoslavije u Crikvenici. Tada je igralo 16 odabranih ekipa iz bivše države, bila je to krema ondašnjeg malog nogometa, od Starog Grada i Mungosa Beograd do Metalorada, kojeg smo u finalu pobijedili na penale - priča nam Papić-Duvno u kafiću svog zagrebačkog hotela, usputno kazavši da je nadimak zaradio po mjestu iz kojeg je davnih dana preselio u Zagreb.
Duvno je jedini igrač iz prve generacije Oktogona koji još uvijek boravi u momčadi. Uz njega, prvi članovi kluba bili su Branko Malec, Željko Tuđen, Mladen Tarade, Davor Tarade i Dean Reljanović, predsjednik kluba Damir Vrbanović i tajnik Miljenko Miljenković. Druga generacija djelovala je 90-ih pa do 2000., a treća se računa od novog milenija.
- Mnogim momčadima brzo su se počeli pridruživati neki birtijaši, počelo je skupljanje igrača na sve strane, no mi smo uvijek ostali ‘naši‘. Znali su me pitati iz nekih klubova da im se pridružim, no odgovor je uvijek glasio - radije ću izgubiti sa svojima nego pobijediti s vama. Mi smo bili odani jedni drugima, uz to i jako veliki prijatelji, te su nas crte držale na okupu - nastavlja Duvno, pored kojeg sjedi i ništa manje legendarni Ciko, koji se danas bavi i hodometom, kao i dobar dio bivših igrača Oktogona.
Od rivala do suigrača
- S Oktogonom je dugo bilo koketiranja, no prilika se otvorila tek 2000. Otad sam odigrao 210 utakmica i postigao 214 golova za Oktogon - govori nam iz glave.
Ciko i Duvno upoznali su se baš na Kutiji prije 40 godina. "Nisam volio igrati protiv njega, bolje ga je imati za suigrača", više su puta obojica ponovili. Složit će se i da su svoje najbolje godine proveli u atraktivnijim vremenima nego što su to danas. Kažu, "nema više takvih majstora", što će Ciko i slikovito opisati:
- Gledam statistike današnjih futsal utakmica. Vidim po 50 plus udaraca, a rezultat 2:2. Da smo mi zapucali 50 puta na gol, zabili bismo 38 golova, kužiš?
Oktogon je 1988. nastupao i u zagrebačkoj futsal ligi, prva je to godina natjecanja i preteča današnjem futsalu. Osvojili su naslov sa 16 pobjeda i dva remija u 18 utakmica, kaže Duvno da se tada živjelo za nedjelju i igre na Šalati. Najveće uspjehe na Kutiji ostvarili su 1983. i 1985. ulaskom u top 16, a 1995. bili su u četvrtfinalu. Tajna je, priča Duvno, bila u igri 4+1, koja im je izvrsno odgovarala, te golmanu i igraču Bori Bijaderu. S njim su princip golmana-igrača doveli do savršenstva, no kasnije su se pravila promijenila, pa vratar više nije smio prelaziti centar.
Duvno kaže da je zbog nastupa na Kutiji pao matematiku na fakultetu, pa morao otezati ispit na dvije-tri iduće godine, a Ciko da mu je upravo Duvno, koji je mogao čuvati svakoga, jedne godine dok još nisu igrali zajedno omogućio da postane i najbolji strijelac jer strpao je u džep Josipa Pavića, kojem je nedostajao jedan pogodak da dostigne Ciku.
- Đubre jedno, makni se! Vikao mi je tada Pavić, ali ja sam već dao Ciki obećanje - uz smiješak se prisjeća Duvno, zaključivši da je zahvalan na svakom malonogometnom danu života i ne bi ih ni zašto mijenjao.
- Prošlo je puno dobrih igrača, a još više dobrih ljudi...
U današnjoj utakmici s Dribling Barom očekuje se da će nastupiti i Duvno i Ciko, a ostatak momčadi je, kako kažu, izgrađen "putem poznanstava" i uglavnom se radi o ekipi koja nije toliko često igrala zajedno, stoga i sam Ciko kaže da "to najčešće ne ispadne dobro". Međutim, sportski uspjeh - shvatili ste - ovdje ipak nije u prvom planu. Već je to nevjerojatna tradicija istinskih nogometnih romantika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....