Dok je petkom zabijao za mlađe uzraste, subotom je stajao između vratnica. Priča je to o Lovri Lojenu, 188 centimetara visokom vrataru, koji će u subotu proslaviti 14. rođendan, a poklon mu je stigao nekoliko dana ranije. Nakon što je odradio eru u HAŠK-u 1903, te proteklih dana dovršio prelazak u Goricu, mladi čuvar mreže postao je i novopečeni hrvatski U15 reprezentativac. U elektronski sandučić stigao mu je poziv na ljetni kamp hrvatske selekcije u Ludbregu, koji će se održati u kolovozu, a koji je izgradio iz "malog", kvartovskog kluba sa zagrebačke Peščenice, čiji se seniori natječu u četvrtom razredu našeg nogometa, što je prilično upečatljiv podatak, s obzirom na konkurenciju iz elitnog ranga.

- Kako sam reagirao na poziv? Dobro, normalno - pomalo sramežljivo Lovro je odgovorio na naše prvo pitanje, da bi nam detaljnije opisao prve nogometne korake - Počeo sam sa sedam godina igrati u Ravnicama, a zatim sam se prebacio u Dinamovu otvorenu školu. Tamo sam na prvom treningu postao vratar, bilo mi je zanimljivo to bacanje - kaže nam Lovro u klupskim prostorijama kluba s istočnog dijela grada, dok majka Blaža i otac Kristijan nisu skrivali oduševljenje.

Širu sliku dao nam je i HAŠK-ov trener vratara, Igor Tunjić, koji je Lovri proteklih godina bio učitelj, a i dalje će s njim raditi jednom tjedno, iako mladi talent seli u turopoljski klub.

- Ovo je povijesni rezultat, strašan uspjeh. Pored Dinama, Hajduka, Rijeke, Osijeka i Lokomotive, da HAŠK stavi vratara na gol reprezentacije. Mi smo amaterski, četvrtoligaški klub, koji je s ovim rezultatom potukao sve prvoligaške klubove. Velike zasluge za moj dolazak ima predsjednik Ante Plazina, a sve ostalo se poklopilo i pojavio se Lovro sa svojim talentom - priča nam Tunjić.

Lovro Lojen i Igor Tunjić

RONALD GORŠIĆ/Cropix

Koliko čujemo, Lojen je bio na radaru Dinama, Lokomotive i Rudeša, ali vratar se odlučio za odlazak u Goricu, u redove aktualnih državnih prvaka u tom uzrastu.

- Mama i tata su mi preporučili Goricu, složio sam se s njihovim prijedlogom i bilo je jednostavno - rekao je Lovro.

"Volim tjelesni i biologiju"

Dok smo pričali, u oko nas je "ubola" i brojka na njegovom dresu. "Četrdesetica" nas je momentalno asocirala na vratara "vatrenih", a naš mladi sugovornik to je i potvrdio.

- Kada sam počeo trenirati, Livaković mi se sviđao kao vratar i zato sam odabrao taj broj. Sada su mi uzori Maignan i Donnarumma, a prije, kada sam tek počinjao, uzor mi je bio Buffon.

U rujnu će ugaziti u osmi razred osnovne škole u Kušlanovoj ulici, a unatoč treninzima, uspijeva izbalansirati učeničke obveze i treninge.

- Najviše volim tjelesni, naravno, ha, ha… Ali i biologiju kod razrednice Diane Cerovec. Što se tiče srednje škole, planiram upisati Privatnu sportsku školu, ekonomski smjer ili Prehrambeno-tehnološku školu za nutricionista.

Osim što je čuvao mrežu, dio mlade karijere odradio je i u ruhu napadača, a ono što je posebno zanimljivo, protekle je sezone zabio i tri pogotka iz vratarske uloge.

- Javio sam se za pucanje penala i trener mi je rekao da mogu pucati, tako sam zabio golove.

RONALD GORŠIĆ/Cropix

Dvostruku ulogu, na dvije strane terena, objasnio nam je trener Tunjić, koji je nahvalio svog "učenika".

- Radimo to da vratari dobiju osjećaj završnice, da znaju prepoznati situaciju i da im se budi čitanje udarca. Možemo si to priuštiti jer nemamo pritisak rezultata, a to je vrhunska stvar. U karijeri sam vidio preko 200 vratara, ali takav spoj talenta, "glave" i fizičkih predispozicija još nisam vidio. Usuđujem se prognozirati vrhunske domete ako Bog da zdravlja.

Lovro je, inače, za drugu momčad kluba zabio 14 golova čime je bio najbolji strijelac momčadi. Igra u napadu danas mu pomaže da i sam kao golman prepozna kako reagiraju napadači u određenim situacijama, ističu Lovro i trener Tunjić.

Za kraj, Lovro nam je otkrio dječačke snove.

- Htio bih jednoga dana zaigrati za Milan i hrvatsku reprezentaciju.