Travnjak je izgledao besprijekorno, sunce grijalo nad Sušakom, Marinko Koljanin, Orijentov dopredsjednik presvlačio je košulju i pripremao se za zadnji organizacijski “napad”. Trebalo je riješiti još neke detalje, dati upute ljudima iz kluba, vidjeti nedostaje li štogod kome.
- Prodali smo već ranije 1100 karata za glavnu tribinu, bit će ih i na ovoj drugoj, oko 1500-1600 ljudi ukupno - kazao je uoči utakmice u prolazu između dviju obveza Koljanin.
Nekih sat vremena, 45 minuta prije prvog zvižduka, nije se doimalo da će biti “šušur”. No, počelo se puniti. Među prvima je na Krimeju došao Ahmad Sharbini. Piće s prijateljima, pozdrav ponekog prolaznika i odgovor na najčešće pitanje:
- Ne, Anas neće doći, trenira. Ja sam navratio vidjeti malo utakmicu. Može li Orijent iznenaditi? Ha, vidjet ćemo, nije nemoguće, znate kako je u Kupu - priča nam još prije početka susreta Ahmad, koji je još uvijek nogometno aktivan, iako se na njemu vidi da nije više u punom, profesionalnom treningu.
- Igram malo u četvrtoligašu Omišlju, imam apartmane, nije loše.
Možda Dinamo jednom dođe u Kupu i u Omišalj.
- Ha, ha, možda, to bi bilo dobro.
Nekoliko metara od njega zagrijavali su se Dinamovi nogometaši.
- Znam još neke od tih igrača. S Čopom sam igrao u Hajduku, tu je i Ademi.
Kako je, sad s odmakom, zadovoljan karijerom? Bi li bilo drugačije, bolje ili lošije, da je umjesto u Hajduk tada došao u Dinamo, bilo je to blizu?
- Tko to sad zna, mogla je karijera biti bolja, mogla je biti i lošija, ne treba sad o tome pričati.
Dok smo pričali, eto i Josipa Bulata. Otac Dinamova igrača Marka, donedavni čelnik Šibenika. Pozdravio se sa Sharbinijem, razmijenili su nekoliko nogometnih tema.
- Ne znam igra li mali danas, nismo se čuli - kazao je Bulat.
No, službeni zapisnik otkrio je da je Marko “unutra”.
- Došao sam pogledati utakmicu. I sina. Dobro, možda više zbog sina - nasmijao se Bulat, koji je dolaskom kolumbijskih vlasnika, zajedno s bratom napustio Šubićevac.
- Bila je nekih priča da bismo se vratili, zvali su nas, ali ništa od toga.
Uz teren je, pak, stajao Saša Peršon. Igrač koji je počeo u Orijentu, pa igrao u Rijeci, Dinamu, Hajduku... Neki će poznavatelji reći da je baš on Orijentov igrač koji je napravio najveću karijeru, došao najdalje s Krimeje.
- Treniram ovdje u Orijentu kadete, zadovoljan sam. Uvijek me pitaju imam li ambicije ići u seniorski nogometu, ali... Ma, znate kako je, ako odeš u neku nižu ligu, nisi zaštićen, mogu te preko noći otjerati, onako, iz hira. Nemaš klauzulu kao Koeman, ha, ha - raspoložen je bio Peršon.
Tko će pobijediti, pitali smo ga uoči početka.
- A, ja znam da ja neću izgubiti, moji su i jedni i drugi, ha, ha. Ma, sve ovisi o Dinamu, kako će shvatiti utakmicu. Ne samo ovu, već i čitavo prvenstvo ovisi o tome kakav će biti Dinamo. Sad, kao, nije u pravoj formi, ali, opet je za ostale, razina više. Svaka čast i Rijeci, Hajduku, Osijeku, ipak je Dinamo bolji i sve se pita njega. Oprostite, moram sad ići, riješiti ovo oko nosila.
Peršonovi mladi igrači bili su zaduženi za nosila, ona koja iznose ozlijeđene igrače iz igre. Malo dalje sjedili su i suci utakmice, zadnji trenuci prije odlaska na zagrijavanje. Zanimalo nas je, onako usput, kako im je sad suditi utakmicu u kojoj nema VAR-a, je li se teško vratiti na staro, sad kad su naviknuli da imaju “drugu šansu”, utječe li to na njihovu reakciju. Ne smiju, naravno, službeno pričati, ali ovako ugrubo, kazat će da ih to ne smeta, jer ionako su donedavno sudili bez VAR-a. Najviše problema mogu imati pomoćni suci, koji po novome ne moraju dizati zastavicu za zaleđe, osim ako nisu 100 posto sigurni, dok se ne “javi” tehnologija. No, svejedno, nema tu puno razlike, nije neka velika promjena suditi bez VAR-a.
Sreli smo i Ivana Vargića, bivšeg vratara Rijeke i reprezentativca, nije ni on želio propustiti ovu utakmicu.
- Trenutno sam bez kluba, treniram s Opatijom, vidjet ćemo što će biti. Nisam još završio karijeru, ali čekam poslodavca - kazao je kratko Vargić, također dodavši da je u Kupu sve moguće pa nije nemoguće niti da Orijent svlada Modre. No, to se na kraju ipak nije dogodilo...
Navijači su već polako pristizali, punio se i onaj dio tribine gdje su Red Fuckersi, skupili su se najvjerniji navijači domaćih na kraju tribine i od prve minute bodrili svoje ljubimce. Malo pomalo skupila se grupa gledatelja i na cesti iznad Krimeje, kraj trgovačkog centra, Bad Blue Boysi su došli nešto kasnije... Na tribini i novi riječki gradonačelnik Marko Filipović, nije se ničime isticao, iako, u šali će Riječani reći, da mu se i nije teško sakriti, kad ga još uvijek mnogi ne prepoznaju.
- Izbacit ćemo Dinamo, tako napišite - poručio nam je prije prvog zvižduka jedan od starijih navijača Orijenta, drugi, s njim u društvu, još je podebljao “ponudu”:
- A onda idemo do finala. S Rijekom!
Kako je Orijent krenuo, nije taj scenarij, barem ovaj prvi dio, bio nimalo nemoguć, Fućak je Dinamovoj obrani radio probleme, Dinamo je opasno živio.
- Hoćemo pobjedu, imamo ih, gotovi su - viknuo je, pola u šali, netko s tribine.
Entuzijazam je ipak malo splasnuo kad je Čop zabio za 0:1, do tog trena, dojma smo, mnogi su na Krimeji imali dojam da bi moglo biti svašta.