Već jedno vrijeme pokušavamo otkriti u čemu je tajna sjajnih nogometnih partija u oba smjera hrvatskog reprezentativca Ivana Perišića. Kako njegov kondicijski trener Filip Majić nije baš sklon medijskim istupima, morali smo ga nagovarati i na kraju smo ga nekako uspjeli “slomiti”.

Igrao je Majić s Perišićem u mlađim uzrastima, nakon rastanka s Hajdukom nastupao je za zagrebačke i dalmatinske nogometne klubove. Radio je i u diskotekama, studirao u tri države, a život ga je konačno “vezao” za zelene travnjake...

Jedan od najvažnijih

Kad ste osjetili da je vrijeme za školovanje i usavršavanje? Danas rijetki nogometaši upisuju fakultet, završavaju ih i postaju stručnjaci u svom poslu. Vama je to očito uspjelo poći za rukom...

- Nakon igranja za mlađe dobne kategorije Neretve, Hajduka i Zagreba, nisam se uspio nametnuti u ozbiljnom seniorskom nogometu, a igrao sam za Vrapče, Dugopolje, Jadran LP i Neretvu iz Metkovića. Već u 21. godini sam zaključio da sam krilni igrač na razini Treće HNL i odlučio svoju energiju kanalizirati u drugom smjeru i pokušati biti dio vrhunskog nogometa iz malo drugačije perspektive. Tad upisujem Kineziološki fakultet, koji završavam s iskustvom studiranja u Mostaru, Splitu i Ljubljani. Kombinacija akademskog obrazovanja i vrhunske nogometne karijere danas je zbog svih obveza na jednom i drugom polju teško izvediva, pa stoga i ne čudi da svatko u jednom trenutku izabire prioritete. Moj savjet mladima je da pokušaju što duže izdržati, doći će trenutak kad će se negdje afirmirati.
Trenirali ste mlađe uzraste Neretve, a prvi vaš inozemni angažman vezan je uz Danijela Pranjića i Marina Oršulića. Otišli ste zajedno na Cipar, u Omoniju Psevda, gdje vas je i sustigla Perišićeva ideja da mu postanete osobni trener za fizičku spremu u Interu iz Milana.

- Nakon pet odigranih kola na Cipru i poziva od Ivana, koji je u to vrijeme osvojio Ligu prvaka s Bayernom i vratio se s posudbe u Inter, u dogovoru s klubom napustio sam Cipar i pridružio mu se u Milanu kako bih brinuo o njegovim kondicijskim sposobnostima. Naše poznanstvo traje još od pionirskih dana u Hajduku, nakon čega je svaki od nas dvojice otišao svojim putem. Ivan je znao kojim smjerom idem i odlučio me angažirati kao svog osobnog trenera.
Možete li otkriti hrvatskoj javnosti koliko Perišić dnevno sati trenira, ima li neki poseban režim rada, prehrane? Ima sjajne fizičke predispozicije, nije sklon ozljedama, a čini se da ga je rad s vama dignuo za jednu stepenicu više?
- Od samog početka karijere Perišića krasi rijetko viđeni entuzijazam za usavršavanjem, napretkom, radom i činjenjem boljih svih oko sebe, tako da sve što je postigao i što postiže ne dolazi slučajno. Vidjeli ste da je i dan poslije polufinala Lige nacija protiv Nizozemske provodio u teretani. Nemoguće je ponavljati ekstremne napore ako nema dodatnog rada na sebi, to je on shvatio na vrijeme. Količina pametnog rada je ono što ga izdvaja od drugih. Našli smo način i metode dodatnog treninga koje funkcioniraju i odgovaraju mu s obzirom na njegove predispozicije. Volumen treninga ovisi o kalendaru natjecanja.

Naime, u stisnutom kalendaru natjecanja baš i nema mjesta za dodatne visokointenzivne treninge, dok su u “offseasonu” drugi zahtjevi. U Milanu smo dodatne treninge radili svaki dan u jutarnjem terminu s obzirom na dnevni raspored, u Londonu smo većinom trenirali poslijepodne nakon što bi se vratio iz kampa, dok za vrijeme karantene dan prije utakmice treninge odrađuje u klubu putem videa. Tretmane fizioterapije, masaže, osteopatije i kiropraktike također odrađuje ovisno o potrebama, a ima i klupskog nutricionista. Otkad radimo zajedno bio je jedan od najvažnijih igrača u osvajanju talijanskog prvenstva, Kupa i Superkupa s Interom, bronce na SP-u u Kataru i realizirao je transfer u najprestižniju ligu svijeta, a sebe pritom smatram samo malim kotačićem koji sudjeluje u prekrasnoj sportskoj priči.

Bez velikih amplituda

Torcida već jedno vrijeme zaziva povratak Perišića na Poljud. Je li to vrijeme došlo ili će se ipak još morati strpjeti s obzirom na Ivanove ambicije, ponude? U veljači je navršio 34 godine, no dojam je da može igrati na vrhunskom nivou još nekoliko godina.
- Svjedoci smo toga da su se granice u modernom nogometu pomaknule zbog niza razloga, a dužina karijere ovisi o nekim biološkim i mehaničkim procesima, kao i želji sportaša. Siguran sam da Ivan može igrati na vrhunskom nivou još nekoliko sezona, bitno je samo da nema velikih amplituda, tj. da zadrži postojeći kontinuitet rada. Potencijalne transfere ostavio bih ljudima koji su zaduženi za taj dio posla, a i Ivan je sve rekao na tu temu...