Napadač bečkog Rapida, Dion Drena Beljo (22), hrvatski nogometni reprezentativac, u kratko vrijeme postao je prva nogometna faca u Beču. Nazočili smo posljednjem prvenstvenom okršaju Rapid - Tirol (2:0), a Beljo je bio strijelac vodećeg pogotka i uz to neprestana opasnost za gol gostiju, te je u tom svom ogromnom htijenju da poentira još dva puta bio u situaciji da dokrajči suparnika. Nakon pobjede njegove momčadi, novinari su od glasnogovornika kluba tražili da upravo Beljo dođe u mix zonu pred predstavnike medija za komentar dvoboja. Uočljivo je bilo da mu pitanja postavljaju s respektom, a opet korektnim tonom, više nekako na prijateljskoj razini.
Naravno, imponiralo nam je takvo ozračje, ipak se radi o našem igraču, unatoč tome što novinar treba isključiti subjektivnost i svom poslu prionuti objektivno. Svakako, takvi smo i bili sljedećeg dana za kad smo dogovorili ovaj razgovor za Sportske novosti, gdje smo se dotaknuli mnogih tema, sportskih i privatnih.
U društvu legendi
Neobično ime za naše podneblje, Dion Drena?
- Ha, to mnoge zanima. Kad sam došao na ovaj svijet, roditelji su htjeli nešto neobičnije, posebno po pitanju imena pa su mi dali dva imena. Dion po imenu grčkog boga Dioniza iz grčke mitologije, boga vina, berbe grožđa, žena, fešta, plodnosti zemlje, a drugi dio imena, Drena, je po mom pokojnom djedu Dragi, koji je bio poznat po svom nadimku Drena. Danas nosim tu dragu uspomenu. Žao mi je što nije živ da je mogao svjedočiti mom premijernom nastupu za hrvatsku reprezentaciju - priča napadač bečkog Rapida u koji je stigao ovog ljeta na posudbu iz Augsburga.
Iz Vinkovaca ste, međutim prezime Beljo nije baš tipično za to podneblje?
- Po pričanju moga tate, naše podrijetlo je iz Rame, gdje ima puno Belja, iako je djed rođen u Ograđeniku kod Čitluka. Tata voli povijest, čita puno i rekao mi je da je tako došao do tog podatka.
Gdje vam je ostatak obitelji?
- Roditelji i sestra su u Vinkovcima.
Pretpostavljamo da tako naočit dečko nije sam?
- Djevojka studira u Osijeku, tako da sam u Beču ipak sam.
Jednu zanimljivost uočili smo na vašem WhatsApp profilu gdje stoji fotografija Nicolasa Anelke, nekadašnjeg francuskog napadača?
- Moj najbolji prijatelj obožava Arsenal i nakon što smo gledali jednu Netflixovu seriju odlučili smo pronaći zajedničku fotku Anelke i Henryja, on je sebi uzeo Henryja, a meni je pripao Anelka.
S prošlošću u vinkovačkom Dinamu, koji je kasnije postao Cibalia, vi ste četvrti koji je pristupio bečkom Rapidu. Vrlo uspješni u klubu iz glavnog grada Austrije bili su pokojni Otto Barić, Pero Bručić te Sulejman Halilović, možete li vi taj trojac proširiti na uspješni kvartet?
- Sva trojica su legende mog sadašnjeg kluba, kao i vinkovačkog, a ljestvica njihovih uspjeha je visoka. Moja želja je da budem što korisniji i učinkovitiji u Rapidu, a sad koliko ću trajati ovdje, još se ne zna. Moj posudbeni ugovor je na godinu dana, a poslije, čudni su putovi gospodnji... U svakom slučaju, dat ću sve od sebe da budem prepoznatljiv i da me pamte po dobrom.
Primijetili smo da ste u Rapidu, kod navijača, igrača i klupskog osoblja postali libling. Kako ste to uopće postigli tako brzo?
- Uistinu se ovdje osjećam zadovoljno i sretno. Od svih sam prihvaćen na prelijep, ljudski i sportski način. Sve je došlo spontano, vjerojatno nakon dobrih igara i pobjeda Rapida, a i mojih golova koji su doprinijeli tim uspjesima. Ako je neko korektan, tako će mu se i vratiti, a takav je moj nastup naspram ljudi.
Zašto ste izabrali Rapid, a ne Dinamo ili Hajduk i HNL? To pitanje često smo čuli nakon što ste se odlučili za Rapid.
- Hrvatska je moja domovina, radujem se svakom uspjehu naših klubova. Otišao sam u njemačku Bundesligu iz HNL-a, u Augsburg, zbog promjene, s namjerom da se razvijam igrački, da spoznam i druge lige, klubove, gradove, kulture, naravno i da nešto zaradim za stare dane. Rapid je kultni austrijski klub, najtrofejniji ovdašnji sportski kolektiv, znači nisam išao korak nazad. Trener Robert Klauss htio me je bezuvjetno, a tako i svi iz Rapida, od predsjednika do sportskog direktora. Svidjela mi se njihova sportska filozofija, ono što sam želio, oni su mi obećali i ponudili. Nije bila prijelomna financijska ponuda već činjenice koje će pomoći mom igračkom napretku. To su izazovi koje sam prihvatio. Međutim, moram naglasiti, bilo je tu još klubova i bogatijih ponuda, primjerice Twentea, Bochuma, LASK-a, Hoffenheima, Genoe, St. Paulija... U Beču je govorno područje kao i u Njemačkoj, želio sam ostati bliže. To su ti razlozi koji su me vodili kroz razgovore.
Statistika je mogla biti bolja
Zašto ste, pak, napustili Augsburg?
- Kod novog trenera nisam mnogo igrao, želio sam sredinu, klub, gdje me trener hoće, gdje ću igrati i gdje će se vjerovati u moje vrijednosti. Rapid igra napadački i ovaj stil igre mi odgovara.
Bečki novinari i osobe bliske Rapidu naglašavaju vašu fenomenalnu tehniku, unatoč visini, kao da ste često i asistent u igri?
- Na žalost, ovdje još nisam bio uspješan asistent, zapravo suigrač nije pogodio nakon mog dodavanja. Do odlaska u Osijek iz Vinkovaca, igrao sam u vezi, kao i desno krilo jedno vrijeme, a izraziti sam ljevak. U Osijeku sam postao centarfor. Bio sam član i futsal ekipe, Aurelije iz Vinkovaca. Volim se nadigravati i poentirati, jednostavno najsretniji sam kad mi je lopta u nogama.
Kako vi ocjenjujete svoje igre u ekipi Rapida?
- Uvijek može bolje, iako sam zadovoljan. Statistika mi je mogla biti bolja da nisam imao nekoliko promašaja, stvarnih zicera protiv Klagenfurta i protiv Tirola. Žao mi je, ali tko radi, taj i griješi. Na koncu je najbitnije da zbog toga nismo prosuli bodove.
Sigurno u svemu tome imate i osobne ciljeve?
- Tako je! Želim biti i ostati zdrav, da me ozljede ne spriječe u mojim sportskim ciljevima, a to je da što više pobjeda ostvarimo uz moje golove. Sveti, najsvetiji cilj je postati reprezentativac Hrvatske.
Pa, dobili ste pozivnicu izbornika U21, Ivice Olića?
- Kockasti dres me uvijek razveseli, tako sam ga uvijek doživljavao, ali moja želja je biti A-reprezentativac. Svojim igrama i golovima nastojat ću doći do toga statusa.