Kada je kazaljka na satu 1. siječnja 2024. pokazala 00.00, proslavljeni engleski golgeter Harry Kane vjerojatno je u sebi pomislio “evo napokon te godine u kojoj više neće biti 0 na mom kontu trofeja”. Iako je u sezoni kada je iz gubitničkog Tottenhama prešao u najbolji njemački klub Bayern već imao izgubljeno finale Njemačkog superkupa od Leipziga (hat-trick Danija Olma) i senzacionalno ispadanje iz Kupa od trećeligaša Saarbrückena, vjerovao je Kane kako njemačko prvenstvo i Liga prvaka ostaju legitimne mete Bayerna, a jednako je živjela nada da i Engleska može postati prvak Europe na turniru u Njemačkoj.
Ipak, nijedan od tri sna nije postao stvarnost (slavili su Bayer, Real Madrid i Španjolska) i svoj 31. rođendan 28. srpnja Kane će dočekati tužniji nego ikada, s etiketom vječnog gubitnika, čovjeka bez trofeja kojem u svijetu nogometa i sporta nije jednostavno naći usporedbu, pogotovo u svjetlu svih pojedinačnih dosega koje je ostvario u karijeri.
Sjajne brojke
I ne treba ići dalje od rekordnih 66 pogodaka za reprezentaciju Engleske i onih 213 pogodaka u dresu Tottenhama, čime je drugi strijelac Premier lige u povijesti, a ukupno ima 510 postignutih golova u 643 seniorske utakmice koje je odigrao.
Impresivna statistika koja mu malo znači jer toliko je vjerovao da se poslije 12 gubitničkih sezona s Tottenhamom sve može promijeniti, a ispada da on donosi nesreću tamo gdje se pojavi.
I dok u Bayernu još može naći kakvo-takvo opravdanje jer je svojih 36 pogodaka u prošloj sezoni isporučio, a brojni suigrači nisu dali što se od njih tražilo i očekivalo, poslije gubitka finala Eura protiv Španjolske, drugog uzastopnog za Englesku, kritika je prema Kaneu toliko nemilosrdna da ga se proglašava glavnim krivcem za neuspjeh.
Već činjenica da ga izbornik Gareth Southgate kao kapetana izvadio u 61. minuti finalnog okršaja u Berlinu daje argumente onima koji tvrde kako je bio uvjerljivo najlošiji engleski igrač, potpuno bezopasan po vratara Španjolske, o čemu svjedoči i podatak da je imao jedan jedini dodir s loptom u suparničkom šesnaestercu.
Iako je postigao ukupno tri pogotka i bio najbolji engleski strijelac, cijeli turnir u Njemačkoj je Kane odigrao ispod svoje razine, što je uvelike kočilo razvoj i ritam engleske igre, koja nije bila u stanju stvarati šanse i opasne situacije za suparničke vratare.
Propuštene šanse
Nije malo onih koji tvrde kako su Englezi na željenom nivou odigrali samo prvih petnaestak minuta uvodne utakmice sa Srbijom, rano su i poveli, a onda stali i više se nisu pokrenuli. Jedinu pobjedu u 90 minuta, osim protiv Srbije, izborili su u polufinalu s Nizozemskom, sretno i spretno provukli su se protiv Slovačke u osmini finala i Švicarske u četvrtfinalu.
Taktički gledano, Southgate je Kanea često izvlačio prema veznom redu, vjerujući da može zadržati loptu, ali i razigravati krilne igrače, ali time je dosta i poništavao njegovu realizatorsku moć kao klasičnog “kralja šesnaesterca”. Jako rijetko je dolazio u prilike za udarac, a promašio je neke izgledne šanse koje bi ranijih godina pogađao i zatvorenih očiju.
Oni analitičari koji više komentiraju igru i taktiku, a manje pojedinačne vrline i mane (propuste) igrača, ipak su skloniji tezi da je Kane jedna od nekoliko žrtvi Southgateovih taktičkih lutanja. Od prve do zadnje utakmice na turniru sada već bivši izbornik nije pronašao način da sjajne pojedince, koji su iza sebe imali odlične sezone u klubovima, ukomponira u cjelinu koja će ponuditi igru na tragu Španjolaca, koji su u konačnici i postali prvaci Europe nogometom koji je sve oduševio.
Kada je konkretno Kane u pitanju, isprofilirala su se dva smjera u kritikama. Prvi stoji na široko prihvaćenoj tezi da je Southgate glavni krivac za blijedu Englesku, koja se provukla do finala i zasluženo ga izgubila jer je svojom “turobnom i ziheraškom taktikom ugušio talent glavnih igrača i Kanea učinio posve neupotrebljivim i bezopasnim”, dok drugi cilja baš na kapetana.
Riječ je o tome da Kane kao klasični centarfor ne širokog radijusa kretanja, nije kompatibilan s brzim i pokretljivim igračima kao što su Bellingham, Saka i Foden. Njima bi umjesto njega odgovarao brži profil centralnog napadača, koji bi se mnogo više kretao i bio u stanju lopte dobivati u prostor, iako je brzina protoka lopte ionako bila veliki engleski problem na cijelom Euru, govorilo se o Kaneu ili bilo kome drugom.
Problemi s leđima
Kako god mislili, većina ima i pitanje zašto je Kane u Bayernu i naravno ranije u Tottenhamu i dresu Engleske bio tako dobar i efikasan i postoji li još koji razlog podbačaja u Njemačkoj? Jednog nudi upravo Southgate, koji je nakon poraza u finalu rekao i ovo:
- Kane je propustio posljednju utakmicu Bayerna prošle sezone zbog problema s leđima, a prije toga odigrao je jako puno minuta. Mnogo toga palo je na njegova leđa na ovom turniru i on se s tim još dobro i nosio.
Engleski mediji su ovu izbornikovu tvrdnju protumačili tezom da je Kane bio nedovoljno spreman, vjerojatno da je i većinu utakmica odigrao pod injekcijama, što dosta mijenja na percepciji zašto je odigrao ispod svog renomea i kvalitete. No, to neće promijeniti generalnu sliku gubitnika broj 1 engleskog nogometa...
