Ivica Banović svojedobno je bio jedan od najzanimljivijih mladih nogometaša u Hrvatskoj. Sa 17 godina upao je u prvu momčadi NK Zagreba koji je u to vrijeme bio jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj, a tri godine kasnije je otišao u Werder iz Bremena. Zagrebački klub je u tom trenutku za njega dobio 4 milijuna tadašnjih maraka što je bio i ostao rekordan izlazni transfer u povijesti NK Zagreba.
"Tada sam imao ponude iz Bologne, Real Sociedada, Werdera i Dinama. Ja sam htio u Dinamo. Jedini cilj koji sam imao je da igram za Dinamo, ali to nisam uspio ispuniti. Ne žalim se, samo moje srce priča", rekao je Banović gostujući u našem novom Sportcastu, a na pitanje zašto nije završio u Dinamu, samo je kratko odgovorio:
"Ne može se sve ni u podcastu reći."
Banović je u Njemačku otišao 2000., a dvije godine kasnije Zagreb je osvojio povijesni naslov prvaka Hrvatske. Logično je pitanje je li mu žao što nije ostao i podigao taj pehar.
"Bio sam prvak Njemačke s Werderom, bio sam prvak druge njemačke lige s Freiburgom, osvojio sam dva puta kup i znam koji je to osjećaj. Sad mi je žao, ali s 22 godine nisam tako razmišljao. S druge strane, s tim Banovićem u ekipi ne znam bi li Zagreb tada bio prvak."
U Sportcastu je sudjelovao i Robert Šola, glavni urednik Sportskih novosti koji je Banovića pratio od početka karijere. No, ni on nije znao za priču o ozljedi koju je Banović imao prije posljednje sezone u Zagrebu.
"Imao sam ozljedu diskus hernije za koju nitko nije znao. Nisam uopće mogao dignuti desnu nogu u zrak i bio mi je prognoziran kraj karijere. Došao sam kući nakon toga i šakom toliko lupio u vrata da sam ih probio. Mislim da sam bio dva tjedna u sobi i plakao. Upoznao sam doktora Kukina i on mi je dao smirenost, da se fokusiram na sebe i na vježbe koje sam s njim radio, vježbe vizualizacije, vježbe disanja, potpuno sam se fokusirao na te vježbe koje sam radio svaki dan dva puta. Radim vježbe i vizualiziram kako zabijam golove, pripremam golove, kako driblam i slično. I tako tri mjeseca. To je holistički pristup i to mi je definitivno pomoglo da se uspijem vratiti", rekao je Banović i dodao:
"Igrači ne bi bili spremni, ni ja nisam spreman da nisam patio. Osobna patnja je veliki uzrok svih velikih ostvarenja."
Banović je upisao 2 nastupa za reprezentaciju Hrvatske
"Zahvalan sam što sam igrao za reprezentaciju, ona pokreće cijelu naciju. U Njemačkoj svi pitaju kako mi uspijevamo napraviti sve uspjehe s obzirom na veličinu zemlje."
Hoće li Hrvatska opet napraviti uspjeh na Svjetskom prvenstvu?
"Očekujem da prođemo grupu, a kasnije tko živ, tko mrtav. Ja se uvijek sjetim Mandžukića. nemam pojma zašto, sjetim se kako napada one igrače, onu pozitivnu drskost, ne znam otkud on vuče sve to. To je odgovor na to pitanje."
Banović u Njemačkoj trenutno radi kao trener U15 selekcije Freiburga, kao individualni trener te povremeno kao skaut za prvu momčad. Samim time je i pozvan da nam otkrije ima li Joško Gvardiol već sada status zvijezde u Bundesligi.
"U Njemačkoj ne glorificiraju tako igrače nakon 5-6 utakmica. Gvardiol će igrati u velikom klubu sljedećih 10 godina. Iznosi loptu, može igrati lijevog stopera, lijevog boka, može i u veznom redu, sve može. A ta velika drskost je nevjerojatna."
Zanimljivo je, s druge strane, što misli o u Hrvatskoj često prozivanom Andreju Kramariću.
"Kad ne igra Freiburg, ja gledam Hoffenheim. Tada uzmem čokoladu, stavim ispred sebe i uživam u njegovim lažnjacima i smislu za igru. Uživam u njegovoj igri, za mene je njegova igra poezija. Sve je glatko, gibljivo, a opet efektivno. Vraća loptu prsima, prodaje lažnjake, sve."
Što je Ivici Banoviću jednom prilikom rekao Joško Popović, ikona Prve HNL; na kojeg suigrača je bio malo i ljubomoran te ga je tjerao na napredak; tko mu je draži - Mbappe ili Haaland; kako je bilo biti zvijezda s 19 godina i još puno toga saznajte u našem Sportcastu: