Fran Tudor, nekoć desni bek i krilo Hajduka, postao je kapetan u poljskom prvoligašu Rakowu. Nakon samo godinu dana igranja u tom klubu iz grada Czestochowa u blizini Katowica, Tudor je od trenera Mareka Papszuna dobio kapetansku vrpcu u dvoboju s Lechiom.

- Dva kapetana su bila ozlijeđena i trener mi je ukazao čast s ulogom kapetana. Stranci rijetko dobivaju tu prigodu, a meni se ponudila šansa poslije 12 mjeseci u Rakowu - kazao nam je 25-godišnji Tudor.

Tiho je napustio Hajduk, istekom ugovora je otišao s Poljuda u ljeto 2019. godine i trebalo mu je šest mjeseci dok pronađe novi klub. U siječnju prošle godine potpisao je za Rakow do ljeta 2022.

- Nisam žurio, htio sam igrati u prvoligaškoj konkurenciji, u klubu koji ima ambicije borbe za vrh ljestvice. I nisam pogriješio u izboru.

Sredstva za više

Sve što je želio pronašao je u Rakowu. Klubu koji nema zvučni background, ni veliku tradiciju, ali ima želju, ambiciju i zdravu atmosferu.

- Nije veliki klub, ali je klub koji uz ambiciju ima i sredstva za realizaciju iste.

Kakvu poziciju u momčadi imate? U Hajduku ste igrali desnog beka, često znali otići i na krilo, a u Rakowu?

- Standardno igram desnog bočnog u formaciji 3-4-3. Napadački smo orijentirana ekipa, ali kako dosta momčadi igra tvrdo, defenzivno, zna se i Rakowu dogoditi poneki poraz od obrambeno opredijeljenih suparnika. Trenutno su i tereni slabiji, stoga ni vrijeme nije saveznik našoj ofenzivnoj igri. Ali, u vrhu smo, a tu ćemo vjerujem i ostati.

Kakva je poljska Extraklasa?

- Liga traži veliku tjelesnu spremnost, a kvalitetom je prilično izjednačena. Ni Legia se ove sezone još nije izdvojila, premda imaju nekoliko igrača, prije svih golgetera Pekharta, koji rade razliku. Međutim, do kraja bi borba za prvaka mogla biti neizvjesna, tim više što nema gledatelja i sve momčadi stavlja u isti položaj. Mi igramo u obližnjem Belchatowu, ali i da igramo na svom stadionu ne bi bilo bitne razlike.

Igre daju odgovore

Toliko o Rakowu. Tudor je u Hrvatskoj poznat kao igrač Hajduka jer četiri godine je nosio dres splitske momčadi. Debitirao je u travnju 2015. godine, ima 174 nastupa za Hajduk. Kako danas iz Poljske gleda na splitske dane?

- Ugodna uspomena je Hajduk. Ne vraćam se natrag, ne bavim se pitanjima “kako i zašto”, nego bilježim samo lijepe događaje. Uvijek ću pamtiti debi i pogodak protiv Rijeke, zatim i zgoditak Dinamu u derbiju prije pet godina. Pamtim i dobre ljude koji su mi pomogli u karijeri.

Planirate li se jednog dana vratiti u Hajduk?

- Nikad se ne zna što karijera nosi.

Kada već spominjemo budućnost, kakav je osobna ambicija s 25 godina?

- Želim napredovati, igrati i jaču ligu. S obzirom da sam šest mjeseci bio bez kluba, danas sam u odličnoj situaciji. Igram u kontinuitetu otkada sam došao u Rakow, nema ničega na što bih se požalio. Napredovao sam u Poljskoj, podigao razinu samopouzdanja i dobio potvrdu da se rad mora isplatiti. Trener me cijeni, osjećam veliko povjerenje i zato mi je lakše igrati. Hoću li doći do nekog prvenstva iz lige Petice, mogu li iz Poljske napraviti bitni iskorak, sve su to pitanja na koje ću sam dati odgovor svojim igrama - podvukao je na kraju Fran Tudor.