Na nedavnom prvenstvu Južne Azije SAFF u Indiji domaćin se okitio naslovom prvaka. Igor Štimac izbornik je Indije i junak tog dijela svijeta. Svjedok velikog uspjeha Indije i sudionik velike nogometne smotre bio je i Širokobriježanin, 43-godišnji Frano Hrkać koji je dio stožera reprezentacije Libanona koja je u polufinalu bila suparnik Indiji. Završeno je bez pobjednika, pa su putnika u finale odlučili jedanaesterci. Štimčeva momčad bila je uspješnija i ušla u finale.

- Prije zadnjeg natjecanja igrali smo turnir u Indiji. Na tom turniru igrali smo finale s Indijom i izgubili 0:1. Bili smo prvo poluvrijeme bolji, no oni su dobro otvorili nastavak, zabili gol i pobijedili nas. Do drugog turnira imali smo dosta vremena za pripremu, promjenu nekih igrača i stigli smo do polufinala, opet smo se sreli s Indijom. Bila je to odlična, tvrda, otvorena utakmica koja je otišla u produžetke, a kako ni nakon dodatnih pola sata nije bilo pogodaka, odlučivali su jedanaesterci i Indija je prošla dalje i osvojila prvenstvo pobjedom u finalu nad Kuvajtom, također jedanaestercima. To je jedna mlada reprezentacija, nova momčad koja igra dobar nogomet. Vidjelo se to cijelo vrijeme. I to je trenerski rukopis Igora Štimca. Napravio je nema sumnje velik posao - priča Frano Hrkać dok se odmara u rodnom kraju te dodaje:

Strategija razvoja do 2047.

- Štimac nije samo posložio i uvježbao kvalitetno reprezentaciju nego je napravio pravu nogometnu revoluciju u Indiji. Potaknuo je određene reforme i u tamošnjoj ligi. Sada je u domaćim klubovima smanjen broj stranih igrača na četvoricu. Nogometna federacija Indije radi planski. Imaju dugoročnu strategiju razvoja nogometa do 2047. godine. U zemlji u kojoj živi više od 1,5 milijardi stanovnika kriket je sport broj jedan, no nogomet ga prema popularnosti prati. Radi se ozbiljno, potvrđuje to i Igor Štimac, ali i njegov stručni stožer u kojemu su još dvojica Hrvata, kondicijski trener Luka Radman i trener vratara Frano Srdarev, a sad dolazi i Mišo Krstičević. Za vrijeme prvog kampa bili smo u istom hotelu i razgovarali o nogometnom napretku u Indiji.

Foto: Facebook

Kako ste dospjeli u stručni stožer reprezentacije Libanona, kakva je libanonska izabrana vrsta?

- Stigao sam na poziv srpskog trenera Aleksandra Ilića s kojim sam radio prošle godine u Saudijskoj Arabiji. S njim je i Dejan Tričković. Njih dvojica zajedno rade deset godina. Tu su i pomoćni trener Ivan Jelić i trener vratara Dragiša Pejović, bivši vratar Radničkog iz Niša. Tu su i domaći treneri i jedan Marokanac koji nam je prevoditelj. Pola godine radimo na stvaranju nove momčadi. Krenuli smo od jednog kampa u Tripoliju. Ilić je veći broj starijih igrača koji su bili nositelji igre zamijenio mlađima, igračima do 23 godine. Kasnije smo bili na dva kampa u Dubaiju, igrali protiv Kuvajta i Iraka, zatim imali jedan kamp u Bejrutu, pa gostovali kod Branka Ivankovića u Omanu. Na dva turnira u Indiji odigrali smo devet utakmica i dobili jednu sliku. Krajem kolovoza idemo u Tajvan, gdje bismo kompletirali selekciju i spremili se za Arapsku ligu koja bi tam trebala biti test za Azijski kup, što je glavno natjecanje koje nas čeka.

Gdje reprezentativci Libanona igraju?

- Veći broj igrača igra u domaćoj ligi koja nije neke kvalitete. Međutim, Libanon ima veliku dijasporu poput Hrvatske. Ima igrača koji igraju u Europi, prije svega u Nizozemskoj, pa u Americi. Ljubitelji nogometa u Hrvatskoj sjećaju se Bassela Jradija koji je jedno vrijeme igrao u Hajduku. On je s nama. Ima dosta igrača koji igraju u Švedskoj, Norveškoj, Njemačkoj, a najkvalitetniji dvoje između državljanstva zemalja u kojima igraju i libanonskog državljanstva. To je problem za Libanon, a u domaćoj ligi kvaliteta je manja. Pratio sam utakmice, vrlo su temperamentni, kad igraju vodeći klubovi, to je pravi rat. Inače do posljednjeg rata njihova liga bila je od najjačih u tom dijelu svijeta, tamo je igrao Mostarac Mari Ivanković, bivši igrač Varteksa i Zrinjskog. Igraju uglavnom na plastičnim terenima. Kako imaju velike probleme sa strujom, prirodne travnjake teško je održavati. To utječe na igru i to nam je veliki problem.

Dva mjeseca ste nedavno radili i u Saudijskoj Arabiji, bili ste u stručnom stožeru hrvatskog trenera Zdravka Logarušića u Al-Batinu, kakvo je iskustvo?

- Zdravko je jako dobar trener koji godinama radi u tom dijelu svijeta. Posebno veliku popularnost ima u Africi, vodio je nekoliko reprezentacija, uvažavaju ga u tom dijelu svijeta u kojem se on jako dobro snalazi i jedan je od ljudi koji otvara vrata trenerima s naših prostora. Saudijska Arabija je zemlja koja doživljava velike promjene su svakom pogledu. Što se nogometa tiče, imaju svoj cilj, a to je dovesti Svjetsko prvenstvo u svoju zemlju. Do tada žele biti spremni i naći se u svjetskom vrhu. Država ulaže golem novac u nogomet, svi klubovi se stimuliraju, pogotovo rad s mladima. Četiri vodeća kluba natječu se u svakom pogledu za prestiž. Dolazak Cristiana Ronalda u Al-Nassr potvrdio je da za njih nema granica. Kao i Al-Ittihad, Al-Hilal i Al-Shabab imaju neograničene proračune. Al-Ittihad to potvrđuje dovođenjem Karima Benzeme iz Reala.

Ovog ljeta bila je prava nogometna tržnica u Arabiji, svoje mjesto pod suncem našli su i Hrvati, maratonac Vatrenih Marcelo Brozović, koji se pridružio Ronaldu u Al-Nassru, Slaven Bilić će trenirati Al-Fateh, Igor Jovićević Al-Raed, još od prije Krešimir Režić je u Al-Taiju?

- Hrvatska je sve oduševila na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Za Hrvatsku se sada jako dobro zna, hrvatski nogometaši i treneri su na velikoj cijeni. Nije tajna da bogati klubovi odavno žele Luku Modrića. Vidjeli ste koliko su upornosti pokazali da dovedu Marcela Brozovića. Vatreni su osvojili svijet svojim igrama na najprestižnijem natjecanju. Nekada je danima trebalo objašnjavati ljudima gdje je Hrvatska, pa smo govorili da je uz Italiju. Sad je dovoljno kazati Hrvatska, za Zlatka Dalića, Luku Modrića i društvo sada svi znaju. Uvjeren samo kako će se hrvatski treneri koji su potpisali ugovore sa saudijskim klubovima odmah potvrditi. Saudijska liga sve je popularnija u svijetu. Nije to više domaća liga, već liga velikih nogometnih zvijezda koji joj daju dimenziju više.

Što to znači za tamošnju ligu?

- Saudijci se vrlo brzo otvaraju svijetu, što je nekada bilo nezamislivo. Prva i duga saudijska liga sve su kvalitetnije. Svaki klub može imati po sedam stranaca. Svi su oni dobro plaćeni. Dolazak velikih igrača i trenera iz temelja mijenja poglede na tamošnji svijet. Iskustvo tih igrača, njihovo znanje, kvaliteta, promijenit će imidž cijelog natjecanja. Popularnost lige u svijetu krenut će prema ligama Petice - smatra Frano Hrkać koji je sada posvećen isključivo libanonskoj reprezentaciji u čijem je stručnom stožeru zadužen za kondicijske pripreme. Sad ga čeka pola godine napornog rada kako bi Libanonce što bolje pripremio za Azijski kup.