Na oproštaju od Dinama Nenad Bjelica je kazao da će uzeti odmor, više vremena provoditi s obitelji. Zapravo što mu drugo i preostaje, situacija je takva da su zapravo svi treneri na godišnjem odmoru, koronavirus je zaustavio nogomet, tko zna kad će lopta opet jurišati travnjacima. Dinamo jest svakako najveći klub koji je u karijeri vodio Bjelica, s njim je autorizirao uspjehe, da nije bilo one nesmotrenosti ili bolje kazano gluposti Theophilea, Modri bi ostali u Ligi prvaka na proljeće, bili bi jedini klub koji bi to ostvario a da nije bio iz liga Petice. Sezonu prije, Bjelica je uspio uhvatiti europsko proljeće u Europskoj ligi, što svakako nije prošlo ispod radara mnogih europskih klubova. Ovako, na prvi pogled, Bjeličina sutrašnjica ne bi smjela biti previše upitna.
- Jednom sam gotovo završio u Bundesligi, ali na kraju to nije uspjelo. Sada sam u Dinamu, velikom klubu gdje se mogu jako dobro razvijati. Ali u nekom trenutku htjet ću ponovno otići u inozemstvo. U Njemačku, Španjolsku ili Italiju. Želim raditi u jednoj od te tri lige. Još uvijek imam ugovor s Dinamom do 2021., ali Bundesliga je svakako moj san.
Bundesliga je san
To je u veljači u intervjuu za jedan njemački medij izjavio Bjelica. Dok je bio u plavom klubu, neki menadžerski izvori su kazivali da je imao ponude iz inozemstva, ali on se nikada nije izjasnio o tome. Kad smo ga pitali, uvijek je odmahivao rukom i o tome nije želio razgovarati, čak niti off the record. Hoće li Bjelica ostvariti svoj san i postati trener u Bundesligi, ostaje za vidjeti. Ono što je možda i zanimljivije od te priče jest činjenica da se Bjelica u vrijeme dok je bilježio uspjehe s Dinamom spominjao kao nasljednik Zlatka Dalića na klupi hrvatske reprezentacije. Prije one nesretne utakmice sa Šahtarom u kojoj je Dinamo izgubio europsko proljeće u Ligi prvaka, u jednom razgovoru vezanom uz izborničko mjesto na klupi Vatrenih, Bjelica je kazao:
- Ako ću biti iskren, meni je svakodnevni rad s momčadi vrh vrhova. Kad bih došao u priliku biti izbornik, ne znam kako bih se osjećao. Možda bih se i u toj koži dobro osjećao, međutim ja uvijek kažem da u životu sve dolazi spontano. Ne želim ništa forsirati niti donositi odluke preko koljena. Hoće li me ljudi iz HNS-a htjeti u određenom trenutku i hoću li ja u tom trenutku biti slobodan na tržištu ili ne, ne znam, ali svakom hrvatskom treneru san je biti izbornik reprezentacije. Vjerojatno će se to jednog dana dogoditi, ali stvarno mi je teško procijeniti kad će to biti. Što god, činjenica da me se spominje u tom kontekstu ispunjava me velikim ponosom.
Primamljiva klupa
Dakle, Bjelica vjeruje da će jednog dana postati izbornik Vatrenih. Ipak, to je izjavio u trenucima kad je bio na vrhuncu svoje moći u plavom klubu. Je li se nakon njegova odlaska iz Dinama nešto promijenilo? Njegova želja svakako nije, ali jesu li se promijenile okolnosti?
Ova priča s natezanjem oko smanjenja plaća nije pomogla, ali s druge strane, rastanak Dinama i Bjelice ponudio je sliku bezbolnosti. Nije bilo teških riječi niti s jedne strane, “brak” se raspao na način “ostali smo prijatelji”. Barem je tako izgledalo u javnim istupima. Bjelica je tvrdio da se ni s kime nije posvađao, pa niti sa Zdravkom Mamićem, o kojem i dalje ima dobro mišljenje.
Da se ne zavaravamo, iako je u “karanteni” u Bosni i Hercegovini, Zdravko Mamić i dalje ima veliki utjecaj na događanja u hrvatskom nogometu, pa tako i u HNS-u. Ne kao nekada kad je bio fizički prisutan, ali ima, njegovo mišljenje svakako će se uzimati u obzir.
Zato je, po našem mišljenju, bezbolni rastanak s Dinamom, Bjelici ostavio otvorena vrata Hrvatskog nogometnog saveza. Samo, klupa Vatrenih nije polje snova, na kojem se pušta korijenje, kao što u svom songu “Ovo mi je škola” pjeva Gibonni. Bjelica je prijateljskim rastankom od plavog doma ostavio korijene... Druga je sad priča hoće li se oni zadržati protekom vremena. Europsko prvenstvo je odgođeno na godinu dana, Dalić ostaje izbornik, a može se dogoditi da srebrni izbornik iz Rusije to bude i na SP u Kataru. To je već onda dugo vremensko razdoblje, kad bi Bjelica mogao polako biti i zaboravljen. Uostalom, tko zna kakve će rezultate postizati u klubu u kojem će nastaviti karijeru, hoće li taj klub, pa makar bio i iz liga Petice, biti na razini Dinama.
Trenerski vrh
Bjeličina trenerska sutrašnjica ne bi trebala biti upitna, ali isto tako je i - neizvjesna. U Dinamu je definitivno dosegao svoj trenerski vrh, hoće li i dalje biti tako uspješan? Hoće li mu se poklopiti sve što mu se poklopilo u plavom domu? Od činjenica da je imao maksimalno povjerenje kluba, momčad koja je ostala na okupu i pojačavala se s vremenom, sjajnu atmosferu u svlačionici i javnosti. Kao i uvijek, pokazat će vrijeme...
Komentari (0)
Komentiraj