Najprestižniji malonogometni turnir u Hrvatskoj doseže svoj vrhunac, nakon utakmica za 3. mjesto žena i veterana, u srijedu od 17.30 sati na rasporedu je polufinale glavnog turnira 51. izdanja čuvene Kutije šibica, a možete je pratiti i putem direktnog prijenosa na Drugom programu Hrvatske televizije. Poliklinika Milivojević igrat će protiv Biberon Koestlina, a mjesto u finalu pripast će i boljem iz susreta Kerschoffset Kamgrad - Sea Wolf Gradnja Elez.
Potonji su do polufinala stigli spektakularnom pobjedom na Štefanje, Sea Wolf Gradnja Elez sa 7:0 deklasirala je CB Va bene. Bio je to trijumf kakav se rijetko viđa u ovoj fazi natjecanja, stigao ponajviše zaslugom našeg sugovornika Antonija Blaževića, četverostrukog strijelca u četvrtini finala pred "do čepa" napunjenim tribinama dvorane II Doma sportova. Blažević je s 10 pogodaka najbolji strijelac dosadašnjeg dijela turnira, a atmosferu sa zagrebačkog parketa još će dugo pamtiti..
- To što sam doživio u Domu sportova jednostavno je riječima neopisivo. Kada Splićani zarade aplauz publike u Zagrebu, to znači da ste stvarno napravili nešto veliko - kazao nam je Blažević uoči polufinala, ali i otkrio da će, stignu li do finala, brojni splitski navijači krenuti put Zagreba.
Najboljem strijelcu 19 je godina, uopće se ne bavi malim, već "velikim" nogometom u Zagori iz Unešića, ekipi iz 3. NL Jug. Blažević je inače defenzivni veznjak, ali sudeći po učinku na Kutiji, opravdano bismo posumnjali u tu informaciju.
- Nikad ne otpisujte defenzivce, ha, ha. Eto, voditelj Marin Babić odlučio je da igram više prema naprijed, očigledno je savršeno pogodio. Ali što sam promašivao do četvrtfinala, pa to je bilo nemoguće, mogao sam imati 30 golova dosad - rekao je sjajno raspoloženi mladić, sa zaključkom da ga je krenulo na svim frontovima jer njegova Zagora jesenski je prvak lige.
- Što pucam, to ulazi. Tko zna, možda me klupski trener Boris Pavić sada stavi u napad. Koja je tajna? Ne znam, ali daj Bože da se tako nastavi, a ja slobodno mogu nastaviti živjeti u neznanju.
Ovo mu je prvi nastup na Kutiji, dio svojih suigrača ranije nije ni poznavao, a prođe li sve prema planu, Blažević će se umiroviti kao pobjednik.
- Da, sve ovo mi je novo. Kuzmanović i ja smo noviteti u ekipi. Neke suigrače upoznao sam tek u Zagrebu, ali dio njih već je igrao neke turnire. Ako osvojim Kutiju, umirovit ću se. Prvi cilj je bio doživjeti Štefanje, sada kada je to ispunjeno, zašto ne bismo do kraja? Taktika je jednostavna, igraj životom pa dokle ide. Mi smo kvartovska ekipa, ne treniramo zajedno, samo se skupimo pred turnir i vjerujemo da ga možemo osvojiti.
Svjestan je da u polufinalu dolaze "veliki dečki", ali ne brine ga epitet autsajdera.
- Ma da smo barem uvijek autsajderi ako to znači ovakav doseg. Sada nas čekaju veliki igrači s puno iskustva, ali vjerujte da smo i mi opasni za svakoga. Posebno bih pohvalio našeg vratara Čizmića, čovjek stvarno obranio nemoguće.
Ni 400-tinjak prijeđenih kilometara ne predstavlja problem kada je ovakva smotra u pitanju..
- Putujemo kombijem ili autom. Dogovor je ovakav: putem je zezancija i pjevanje, a sat vremena prije utakmice smo na strogo poslovno. Možda sve to putovanje zvuči naporno, ali kada imaš jasan cilj, onda ništa nije teško. Čast je biti dio ovako značajnog turnira, a mi dolazimo s vjerom da možemo do kraja.