Premda je posljednju "Priču iz maksimirske šume" napisao još početkom proljeća 2017. godine, dok je izmučen bolešću jedva nabadao po tipkovnici u krevetu KB-a Dubrava, četiri ljeta poslije Tomislav Židak popularniji je nego na vrhuncu karijere. Činjenica da je dinamiku redakcije, kafića Van Gogh i maksimirskog stadiona u međuvremenu zamijenio vječnim prebivalištem na groblju Markovo polje nije mu oduzela na apelu i svježini.
Kao dokaz tvrdnji prilažemo fotografije s 2. malonogometnog memorijalnog turnira Tomislav Židak, koji se za vikend održao u njegovu rodnom Vugrovcu, gdje se više stotina posjetitelja španciralo oko betonskog igrališta pokraj stare škole noseći majice posvećene legendarnom sportskom reporteru i autoru Jutarnjeg lista.
Ne pripada boljim običajima internetskog doba, kada je postalo popularno novinare nazivati talogom društva ili crvima, ali Vugrovec se na Židakovu primjeru odlučio boriti protiv struje. Godine 2019. ljubitelji Židakova rukopisa iz njegova zavičaja pokrenuli su turnir s namjerom da preraste u memorijal. Sljedeće godine potres, koji je teško oštetio školu i obje crkve u selu, a onda i pandemija koronavirusa prisilili su organizatora da privremeno zamrznu projekt, ali izvukli su ga iz frižidera čim su se stvorili uvjeti za natjecanje.
"Puno malih sponzora rado se uključilo u organizaciju turnira", kažu organizatori uz bogat roštilj i hladan gemišt. "U sesvetskom kraju i istočnom dijelu grada tradicionalno se više drži do malog nogometa nego u ostatku Zagreba", objašnjavaju usput Štef Pavlic i Edo Derviščaušević, danas veterani, a nekad serijski osvajači Kutije šibica, zašto Židakov memorijal ima lijepu perspektivu.
Drugo izdanje Židakova memorijala u konkurenciji 16 momčadi osvojio je AMK Sesvete, koji je u finalu raspucavanjem sedmeraca pobijedio mladu ekipu Vuniqija. Treće mjesto zauzeo je Window, a četvrto Stolarija Ban. Najboljim igračem turnira proglašen je Marko Ivković, peharom za najboljeg vratara nagrađen je Ante Klarić, a najefikasniji strijelac bio je Josip Spajić.
