Živimo u čudnom, neobičnom dobu. Da se izrazimo najblaže moguće. Ali u dobu gdje se sve nenormalno brzo mijenja, gdje privremeni junaci vrlo brzo postanu negativci. I obrnuto. U slučaju bugarskog trenera Ivajla Peteva, bivšeg, i neslavnog trenera zagrebačkog Dinama, događa se ovo obrnuto. Kod izbornika reprezentacije Bosne i Hercegovine promjena se događala unutar deset mjeseci, a sve što je trebalo je par, doslovno par, dobrih rezultata.
Naime, Petev je početkom godine dočekan, opet blago rečeno, "na nož", uz neskriveno neprijateljstvo, prije svih, sarajevskih medija i dijela nogometnih radnika. Kao prvo, mnogima se nije svidjelo što je posrnula reprezentacija, koja već sedam godina čeka plasman na neko natjecanje, povjerena čovjeku s ne baš impresivnim trenerskim CV-om, i što je time zaobiđen ljubimac onih koji navijaju u BiH za tu reprezentaciju, Sergej Barbarez. Petev je dočekan neprijateljski i što je smatran kao osobnim izborom novog predsjednika Nogometnog saveza BiH Vice Zeljkovića, prilično omraženog lika u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je navodno sve to riješio u "dealu" s novim stanovnikom Hercegovine Zdravkom Mamićem.
Od početka je Petev bio na nuli kada je u pitanju "approval rating", pa je mogao samo napredovati. Nije mu pomoglo ni to što je lutao s pozivima, što je zvao neke igrače koje i novinari moraju "guglati", ni ponavljanje jednih te istih floskula na press konferencijama, a pogotovo ne što je u javnost isplivalo da je primio novce, on ili netko iz Saveza, da bi neki igrači dobili poziv. I kada se činilo da ne može niže, da se samo čeka otvaranje sezone lova na njegovu glavu, dovoljno su bile dvije utakmice i četiri boda koje je donio sa istoka. To što je Bosna i Hercegovina pobijedila Kazahstan u Kazahstanu (2:0) i odigrala neriješeno s Ukrajinom u Lvivu (1:1) bilo je dovoljno da se sve zaboravi, pa se Petev u javnosti, opet ponavljamo onoj do kojoj je stalo za BiH reprezentaciju, jer više od polovice države ionako navija za dvije susjedne reprezentacije, slavi onako kako se slavio Safet Sušić prije sedam godina.
Isti oni koji su ga pljuvali, sada veličaju njegovu hrabrost u Ukrajini, pravoremene izjave i činjenicu da ta reprezentacija odavno nije imala dvije tako zrele utakmice kao ove dvije zadnje, pogotovo ne u gostima. I opet ne samo da se zaboravlja što su sve govorili o njemu, nego se i ne vidi da Petev zapravo nije ništa značajno napravio. Čak i da je izgubio u Ukrajini opet bi bio u istom položaju, jer i ovako, i onako, mora dobiti obje utakmice do kraja, doduše na svom terenu, i Finsku i Ukrajinu i izborit će drugo mjesto u skupini. Hoće li to biti dovoljno za dodatne kvalifikacije, još se ne zna, ali s obzirom gdje je BiH bila prije ovog kvalifikacijskog prozora, i ovo je velik napredak.
- Mi, Finska i Ukrajina ćemo se do zadnjeg kola boriti za drugo mjesto, to smo i ranije rekli. Sve je u našim rukama i svi ćemo se potruditi da ostvarimo taj cilj - rekao je u Lvivu Petev koji se vjerojatno i prvi put javno nasmijao još od proljeća ove godine.
- Čestitam momcima, odigrali smo dobro i sada a i protiv Kazahstana. Iako nam je falilo nekoliko igrača, bili smo na nivou. Utakmica je bila otvorena, imao je i protivnik svoje prilike. Sve u svemu možemo biti zadovoljni - zaključio je Petev. (mi)