For Roko. Pisalo je to na majici ispod hrvatskog dresa Darija Šimića 10. rujna 2003. Hrvatska je u kvalifikacijama za portugalski Euro gostovala u Bruxellesu i vodila 1:0 kad je upravo Šimić izjednačio (Belgija je pobijedila 2:1). Bio je to njegov prvi od tri gola za reprezentaciju, u 60. nastupu za Vatrene, a posvetio ga je upravo rođenom, najstarijem sinu Roku. I sad, 15 godina kasnije, Roko je prvi od trojice sinova koji su krenuli tatinim putem, pravo na nogometni teren.
Galliani ga nije slušao
Iz Kustošije, gdje je počeo, došao je do Kajzerice, Lokomotivini skauti primijetili su talent i doveli ga u svoj ‘inkubator’. Kao i mlađeg, Viktora (13), dok je treći Darijev sin, Nikolas (11), u Dinamu.
- Sva trojica rođena su u godinama kad sam s Milanom bio u finalu Lige prvaka, 2003., 2005. i 2007. Roko i Nikolas bili su prvaci Europe, Viktor nije uspio, ha-ha - kaže tata Dario i namiguje srednjem sinu.
- Ti ćeš to osvojiti kao igrač, može?
Viktor se nasmijao, Dario nastavio u revijalnom tonu.
- Tada sam rekao Gallianiju da mi, ako želi finale i 2009., produlji ugovor u Milanu i osigura pelene, ja ću riješiti ostalo. Nije me poslušao.
Rodio se u međuvremenu i četvrti sin, David, njemu su tek tri godine, za to vrijeme braća već sanjaju nogometne uspjehe.
- Znamo da je tata bio obrambeni igrač, ali mi svi igramo prema naprijed. Ja sam špica, Nikolas i Viktor su isto ofenzivci - kaže Roko, najstariji među njima i već viši od oca, momak koji je već skrenuo pažnju na sebe. Prošle je godine za starije pionire Lokomotive zabio 26 golova, od 54 Lokomotivina u sezoni, što je i svojevrsni rekord. I ovog je ljeta preselio među ulazne kadete, u stariji uzrast.
- Ja sam ljevak - hvali se Nikolas, jedini od trojice koji igra u Dinamu.
- Nisam ja birao, tako je ispalo. Bili su u Kustošiji i onda su ih selektirali klubovi. Lokomotiva je uzela Roka i Viktora, Nikolas je u Dinamu - kaže Dario, otkrivajući da je obitelj Šimić sa svih strana uistinu nogometna.
- Moja tri sina igraju nogomet, nećak Jakov Medić, sa ženine strane, jako dobro se snašao u Njemačkoj, u drugoj momčadi Nürnberga. Isto tako, mali od sestre i Vlatka Đolonge igra u Hajduku, tamo je kapetan, također je dobar.
Jedino sinovi brata Josipa nisu u nogometu?
- Da, oni će u biznis, ha-ha - odgovara Dario.
Znaju i trojica sinova tko je kakav igrač bio.
- Nama su uvijek govorili da je Josip bio talentiraniji, ali je tata napravio bolju karijeru - kaže uime sve trojice Roko.
- Imao je Josip puno problema s ozljedama, nije imao sreće - naglasio je Dario.
Mandžukić najdraži
A kako je zadovoljan onime što na terenu pokazuju sinovi, poglavito Roko, koji je ipak najstariji i čije se igre već mogu ocjenjivati?
- Puno je zabio golova prošle sezone, to su lijepe brojke. Pogotovo kad igraš na nacionalnoj razini. Međutim, sad dolaze najosjetljivije nogometne godine, pubertet, taj prelazak u ozbiljniji nogomet. Znate kakav sam ja bio igrač, puno sam radio, trenirao, bio sam uporan, zato sam napravio karijeru. Oni su možda u drugačijoj situaciji nego ja, nisu opterećeni egzistencijom, ne gone ih te pobude. Sad ćemo vidjeti koliko će biti uporni, koliki će im biti taj voljni moment. Zasad im ne mogu ništa prigovoriti, rade sve što treba, marljivo treniraju, treneri su njima zadovoljni.
Jesu li dečki gledali tatu kad je igrao nogomet ili se tih dana ipak ne sjećaju?
- Bili smo mali, ne sjećamo se baš puno - priča Viktor.
Roko je ipak nešto stariji.
- Pamtim neke utakmice, a znamo ponekad gledati i na internetu te utakmice.
Tata je prvi igrač koji je upisao 100 nastupa za reprezentaciju. Koliko im to znači?
- To je super, velika stvar, a meni i veliki motiv. Želim nadmašiti tatu, isto tako bih volio da moj sin jednog dana nadmaši mene - zrelo kaže Roko.
- I mi isto želimo biti bolji od tate - dobacili su Viktor i Nikolas.
Kad priča o napadačima koje voli gledati, Roko prije svega ističe dvojicu naših igrača.
- Mandžukić mi je odličan, najdraži napadač, a sviđa mi se i Nikola Kalinić, on se odlično kreće - govori o nogometnim uzorima.
A kad smo se raspitivali o Roku, rekli su nam neki da zabija poput Pippa Inzaghija, iz svih pozicija. Je li možda i Inzaghi, tatin suigrač, jedan od uzora?
- Znam njega, ali nisam ga gledao uživo, ne sjećam ga se baš najbolje - priznaje Roko.
Inače, kaže nam Dario, sinovi su navijači Milana. Onako, pola-pola, dvojica su za Lokomotivu i Milan, Nikolas je za pola Modri, pola Crveno-crni.
- Rođeni su u Milanu pa su vezani za taj grad i klub - kaže Dario.
Pa dobro, ali tata je igrao i u Interu, to je bila prva stanica nakon Dinama, zašto baš Milan?
- Oni su se rodili i rasli dok sam bio igrač Milana pa su se od prvih dana vezali uz taj klub.
Ključna je predanost
Milan je danas daleko od slavnih dana iz godina kad je u njemu igrao i Dario Šimić.
- Ma, vjerujemo da će opet biti dobar, da će osvajati trofeje. Trebaju dovesti bolje igrače, nije momčad sad dovoljno dobra - poručuju tri mlađa Šimića.
I tako, malo-pomalo, mrak se nadvio nad Kajzericu gdje smo razgovarali, upalili su se reflektori, a tereni su i dalje bili puni mladih nogometaša.
- Moram reći da su uvjeti ovdje izvrsni, Lokomotiva je napravila lijepi kamp, mogu se klinci normalno nogometno razvijati. Općenito, i Roko i Viktor i Nikolas imaju svu podršku, vidjet ćemo u kojem će smjeru ići. Meni je drago što su otišli u sport, da se nečime bave i stječu navike, a sad, hoće li napraviti karijere, hoće li biti uspješni nogometaši, još je rano o tome pričati. Ja sam tu kao roditelj i bivši nogometaš koji je sve to prošao, da ih usmjeravam, da im savjetom olakšam neke stvari, ali konačan uspjeh ovisi o mnogo faktora i njihovoj predanosti nogometu. Znamo koliko je mali postotak onih koji na kraju uspiju u nogometu i koji od nogometa mogu živjeti. Prema tome, neka su oni sad zadovoljni, neka se trude i uživaju u nogometu, pa kamo ih to dovede - govori Dario Šimić.
Roko, dječak koji se rodio kad je tata zabio za Hrvatsku, zasad je na odličnom putu, o njemu se već priča u nogometnim krugovima. Znamo koliko nam nedostaju napadači, prave špice, tko zna, možda za nekoliko godina u napadu reprezentacije zaigra i jedan Šimić.
Roko je napadač koji pred golom ima puno različitih rješenja, zabija preko zida, pokraj zida, glavom...
Željko Dacer trener je u Lokomotivi, lani je baš on vodio Roka Šimića u starijim pionirima, bio je nedvojbeno jedan od glavnih igrača u momčadi.
- U jesenskom dijelu sezone zabio je 18 golova, na proljeće dosta manje, mislim, osam. Ali, bio je ozlijeđen, nije prošao pripreme i onda se još i razbolio, tako da u drugom dijelu sezone nije bio sasvim spreman. Da sam ga imao u najboljem izdanju, vjerujem da bismo na kraju završili ispred Hajduka - kaže Dacer, kojemu se jako sviđa Rokov napadački potencijal.
- Ono što je za njega specifično jest da zabija na sve moguće načine, iz svih mogućih pozicija. Preko zida, pokraj zida, na prvoj vratnici, glavom... Trenirao sam dosta igrača reprezentativne, europske klase i mogu reći da je Roko u ovom trenutku na visokoj razini.
Naravno, dečku je tek 15 godina i teško je predvidjeti kako će se dalje razvijati, hoće li biti dominantan i sa 17, 18 godina i kasnije.
- Jasno, nitko u ovom trenutku ne može reći kolike su njegove konačne mogućnosti. Pa, tko je mogao s 15 godina reći da će Luka Modrić biti najbolji igrač svijeta. Vidjelo se da je dobar, da bi mogao napraviti karijeru, ali da će doseći te visine, to nitko nije mogao predvidjeti. Kako se približava seniorski nogomet, tako su protivnici sve zahtjevniji, prepreke je sve teže preskočiti, teže je zabijati toliko golova. Međutim, ono što je sigurno, Roko ima sve nogometne preduvjete da uspije, da postane pravi igrač.
Često klinci koji su sa 15, 16 godina dominantni, sa 18, 19 postanu dio prosjeka, jer ih ostali vršnjaci fizički sustignu. Kakve su procjene u Rokovu slučaju?
- To se događa kad su djeca fiziološki ispred svog kronološkog razvoja. Kod Roka ne mislim da je to slučaj, ne mogu reći da je on, recimo, brži od vršnjaka, pa da će ga oni sustići za godinu dvije. Nije spor, ali mu brzina nije neki adut po kojem odskače, on, jednostavno, ima prava napadačka rješenja. Ponekad još uvijek reagira u nekim situacijama kao dijete, što je i normalno, ali ako će sve ići svojim tijekom, ako ne bude nekih ozljeda i nepredviđenih okolnosti, on bi trebao postati igrač - zaključuje Dacer.
Reprezentacija je dobro, a Dinamovo proljeće više uopće nije upitno
Prati Dario, naravno, i reprezentaciju, ne gleda negativno na rezultate koji su uslijedili nakon Mundijala.
- Očekivan je bio pad nakon takvog rezultata, ali je dobro da smo ovom utakmicom protiv Engleske zaustavili taj negativan slijed koji je donijela utakmica sa Španjolskom. Sad je razdoblje kad Dalić radi novu selekciju, kad će vidjeti tko jest, a tko nije spreman za nove uspjehe, naravno, treba imati i na umu da se svi i protiv nas sad dodatno motiviraju, ipak nas gledaju kao doprvake svijeta. No, bitno je da na početku kvalifikacija za Euro budemo pravi, a to ćemo, vjerujem, biti.
I Dinamu ide dobro ove polusezone?
- Da, Dinamo je dobar. Nenad Bjelica napravio je odličan posao, u momčadi je više iskusnih igrača, Dinamo je dobar spoj mlađih i starijih, Bjelica je to dobro posložio i to izgleda jako lijepo. Mislim da europsko proljeće više uopće nije ni upitno, da je Dinamo stvarno dovoljno kvalitetan da dovrši posao.
Kakvi su planovi Darija Šimića, gleda li još prema HNS-u i promjenama u Savezu?
- Trenutno sam okupiran drugim stvarima. Što se nogometa tiče, tu je Sindikat, zatim imam tih nekoliko firmi o kojima također brinem, tu su, kao što vidite, i sinovi. A što će biti u budućnosti, vidjet ćemo. Treba se malo i odmoriti od toga, pustiti da sve ide nekim prirodnim slijedom, polako.