Preminuo je Udar groma! Nije trebalo ikada u njegovom kontekstu kazati ime i prezime. Jer kada je svijet nogometa, u Italiji pa u Europi i svijetu, upoznao mladog Gigija Rivu, te njegovu fenomenalnu ljevicu, jedan od intelektualaca apeninskog žurnalizma, Gianni Brera dao mu je nadimak Rombo tuono! Tutnjava grmljavine, asocirajući na njegov top u lijevoj nozi, s kojom je postao jedan od najvećih golgetera talijanskog nogometa. A bilo ih je...
Šokirani njegovim odlaskom
Tutnjava ili Udar groma, alias Gigi Riva preminuo je u Cagliariju, u bolnici, nakon što je u večernjim satima nedjelje dovezen zbog velikih bolova u grudnom košu. Njegovi sinovi su ga nagovarali još i prije da poduzme radikalnije zahvate, kako su mu prije par mjeseci savjetovali liječnici. Jedna od glavnih žila oko srca bila je začepljena, a za Rivu je operativni zahvat bio rješenje problema, uz jedan uvjet. Operacija je nosila dozu rizika da ne preživi zahvat. No, liječnici su mu potanko objasnili da su drugi epilozi upravo u smjeru ovog što se dogodilo u ponedjeljak. Iako je nakon liječničkih intervencija Riva djelovao stabilno, u tijeku ponedjeljka poslijepodne doživio je još jedan srčani udar u bolničkom krevetu. Bio je fatalan...
U studenom bi Gigi Riva navršio 80 godina. Kažu njegovi najbliži, prijatelji (nije imao puno koje je takvima držao) i kroničari da je Riva djelovao vitalan. No, u njegovom dobu, pogotovo uzimajući u obzir njegovu strast za cigaretama, stvari su vrlo relativne. Kad je bio suočen sa stavom liječnika, uzvratio je da će razmisliti i o tome razgovarati s obitelji. Uzeo je vrijeme za odluku, ali nažalost, ostalo je na tome...
Italija je, bez obzira na njegovu dob, šokirana njegovom smrću. Možda bi bilo bolje kazati da su Talijani svih boja dresova, iz svih društvenih pora, jako tužni i teško prihvaćaju da je otišao jedan od onih koji je na vrlo simboličan način reflektirao Italiju poslije Drugog svjetskog rata.
Gigi Riva rodio se u Lombardiji, blizu Varesea, u vrlo siromašnoj obitelji. Već s 9 godina ostao je bez oca, a kako je to vrijeme opće neimaštine na Apeninima, njegova majka Edis prepustila ga je socijalnoj službi i smještaju u domovima. Kad je pričao o tim godinama Riva je uvijek isticao kako ga je surovost života bez roditelja, odnosno u okruženju svega i svačega po raznim domovima, naučila “tvrdoći”. Njegov karakter, čvrstog tipa koji ne preza ni od koga, ni od čega, i koji točno zna što želi u životu, posljedica je tih “formativnih godina”. Majka ga doduše nikad nije ostavila, ali jednostavno, pored još tri kćeri, nije mu mogla pružiti minimum uvjeta za život.
Uspio se izvući iz ralja beznađa, počeo je polako nešto i raditi, a nogomet je bio sastavni dio “radnih dana”. Kad su primijetili kako dobro igra i kako mu je snažan šut, pročulo se o “momku iz periferije koji ima finu ljevicu”. Tako je do njega došla ekipa čelnika Legnana (Serie C) i nagovorili su ga brzo da dođe k njima. Ubrzo je skrenuo pažnju na sebe i čelnici Caglarija došli su u Legnano, ponudili 37 milijuna lira i odveli su ga na Sardiniju. Zanimljivo je, Riva nije htio ići na otok, a kad su ga primorali, jer novac je trebao njemu i majci, sestrama, govorio je svima ok, ionako ću se brzo vratiti. Nije se vratio.
Štoviše, cijeli je život ostao u Cagliariju, na Sardiniji, gdje je još od 1970. godine i jedinog scudetta tog kluba stekao status božanstva! Tu je karizmu, koja je bila i opće nacionalna zbog raznih drugih razloga, Riva snažio svake godine u ljetnim prijelaznim rokovima, kada je odbijao udvaranja najvećih talijanskih i europskih klubova. Gianni Agnelli, jedan od velikana industrijske, financijske i nogometne Italije, nudio mu je što god hoće samo da dođe u Juventus. Sve je Riva odbijao uz tvrdnju...
- Na Sardiniji, u mome Cagliariju, imam ama baš sve što u životu trebam i želim. Nikad neću otići od ovih ljudi, oni mene vole, ja njih još više.
Zaljubio se u udatu ženu, bila je to teška priča zbog loma jedne obitelji, ali ljubav je bila prejaka. Riva se oženio, dobio dva sina, gradio je i postnogometni život onako kako je odrađivao profesionalni. Imao je novca koliko mu treba, imao je svoje zanimacije i prijatelje, a kada bi ga pozivali na tv emisije uvijek je uzvraćao da ne stigne. Jednom su otkrili jedan od razloga. Umjesto na plaćenu emisiju sjeo je s Fabriziom De Andreom, slavnim kantautorom, i cijelu noć, uz viski i cigarete pričali su o filozofiji života, Italiji i njenim problemima, o ljudima i njihovim sudbinama.
- Ovaj razgovor mi vrijedi više nego deset honorara i filozofiranja na televiziji.
Gigi Riva bio je zbog takvih stvari obožavan i u cijeloj Italiji. Dugo je obnašao dužnost team menadžera reprezentacije, bio je rame za plakanje igračima, izbornicima. Svi su mu se obraćali u povjerenju i tražili savjete. Nikad niti jednu od tih “povijesnih ispovijesti” nije nikome otkrio.
Čudesan strijelac
Igrač? Čudesan strijelac, dovoljno je kazati da je za Italiju u 42 utakmice postigao 35 pogodaka! Bio je strijelac u finalu EURA 1968., u ponovljenom finalu s Jugoslavijom (2:0). Bio je ponajbolji akter Italije koja je na Mundijalu u Meksiku dospjela do finala, gdje je pokleknula od vjerojatno najboljeg Brazila u povijesti. Peleovog Brazila u najboljoj varijanti.
Napustio je nogomet 1976. godine, jer su mu noge bile “smrskane”. Lomio je lijevu, pa se oporavio, pa su mu onda slomili i desnu. U onim vremenima to su bili preteški udarci za nastavak karijere. Otišao je s terena, ali je ostao uz njega i nogomet do kraja života, onoliko koliko je smatrao da je potrebno, da mu odgovara i ne remeti život s obitelji, prijateljima i Sardinijom...