Kad su izbori posrijedi, uvijek govorimo o subjektivnoj (osobnoj) procjeni, i ona je uvijek podložna raspravi pro et contra. Ne postoji egzaktan kriterij odabira, zato takve rasprave držim jalovima te dijelom folklora oko nogometa.

Od početaka FIFA-ina izbora The Best mišljenja sam da je u pitanju najdemokratskije vrednovanje učinka pojedinaca u nogometnoj sezoni. To iz razloga što glasuju izbornici i kapetani reprezentacija iz 211 članica FIFA, po jedan novinar te navijači iz cijelog svijeta. Dakle, odraz je to struke (izbornici), samih igrača (kapetani), kroničara te fanova, a udio glasova je ravnomjerno podijeljen u ukupnom zbroju.

Kriteriji su utvrđeni logikom učinka pojedinca i dosega momčadi u kojoj nastupa u natjecateljskoj sezoni (a ne kalendarskoj godini), te u okviru sportskog ponašanja i fair playa. U tom smislu sam izabrao tri igrača koji su mi djelovali iznad drugih.

Ključan i za Euro

Oko prvog mjesta, i u svijetlu bizarnih situacija (bojkot Reala) izbora Zlatne lopte, dilema je bila Rodri - Vinicius. Odabrao sam Španjolca i to iz razloga što je njegova sezona bila odlična i to unutar dvije mu momčadi. Imao je ključne doprinose osvajanju titule Premierlige za Manchester City, svakako najtežeg klupskog nacionalnog natjecanja, a uz to bio je ključan i unutar reprezentacije Španjolske koja je dominantno osvojila Euro 2024. Uz sve to, Rodri je oličenje vrhunskog sportskog ponašanja i fair playa u igri.

KARIM JAAFAR Afp

Vinicius je paklen napadač i po mojem skromnom sudu, uz Mbappea najmoćniji na svijetu. Njegova važnost za Real je ogromna, ali se pokazuje da je optimalan za realizaciju momčadske dominacije. Kad Realu ne ide dobro, njegov doprinos nije (baš) takav da preokrene igru momčadi. To se recimo prepoznaje i u reprezentaciji, gdje ne uspijeva svojom kvalitetom preokrenuti prosječnost igara Brazila.

U izboru trenera nagradu je najviše zaslužio Luis de la Fuente, koji se kao učitelj nogometa pokazao uspješnim i u mladim selekcijama

Glasom za Tonija Kroosa, kojeg sam svrstao na treće mjesto, htio sam odati priznanje fantastičnoj mu karijeri, koja je po meni zasluživala značajnija priznanja u odnosu na dobivena. Njegova važnost u povijesno najuspješnijoj eri Reala je velika, što se vidi i po težini da ga nadomjeste. Takvi su lucidni igrači u “nestajanju” jer smisao igre gubi na značaju u odnosu na industrijsku eru nogometa, gdje je sirova snaga i atleticizam uniformirala momčadi, stručne ideje i prioritet kapitala.

KARL-JOSEF HILDENBRAND

U tom kontekstu smatrao sam da je u izboru trenera najviše zaslužio Luis de la Fuente, koji se kao učitelj nogometa pokazao uspješnim i u mladim selekcijama, a ljetos i s A reprezentacijom Španjolske. Igra njegove momčadi bila je miks tehničke i fizičke moći, dominantna i učinkovita. Uz to, vidljiv je okvir kolektivnog pristupa, homogenosti grupe i razigranosti koju donose mladi i koje je De la Fuente bez straha gurnuo u vatru. Skroman čovjek, koji godinama (i još sada) radi za plaću ispod nekih HNL trenerskih ugovora, čije je ponašanje i respekt suparnicima za primjer.

Kod žena sam najsigurniji bio u pogledu sjajne Aitane Bonmati, koja je dominantna na svim frontovima

Ancelottijevi uspjesi (prvak Španjolske i Europe prije svega) su dojmljivi, ali realno i očekivani s obzirom na potencijal koji je imao na raspolaganju. Način kojim je eliminirao glavnog konkurenta, Man. City (Mourinhovski bunker na Etihadu) ukazuje na pragmatičnost trenera, ali i na taktičke limite koji se u ovoj sezoni prilično jasno vraćaju na drugačiji način.

Xabi Alonso je bio sjajan igrač, mislilac, a kao mladi trener iskazuje takve pristupe i talent. S Bayerom je pokorio Bundesligu bez poraza, afirmirao više mladih igrača, pokazao kako se igrom može parirati bogatijima ako potencijali nisu drastično manji.

Očekuje ga sigurno karijera u velikim klubovima, koji su ga već kontaktirali (Real, Liverpool, Bayern...), ali on ide postupno, poštujući i klub (Bayer) koji mu je dao veliku šansu i podršku.

Kod vratara je konkurencija bila mršavija. Martinez se nametnuo igrama u klubu i reprezentaciji. Simon je osvojio Euro, a Maignan već dugo brani odlično, ali ga limitiraju momčadski dosezi, pogotovo u Milanu.

Kod žena sam najsigurniji bio u pogledu sjajne Aitane Bonmati, koja je dominantna na svim frontovima. U ostalim kategorijama najviše je doprinio kriterij rezultata, jer su nominirane redom bile kvalitetnog učinka u različitim konkurencijama.