Matej Mitrović (27) prošlog je tjedna potpisao novi ugovor s Clubom Bruggeom. Vijest koja sama po sebi ne bi bila posebno zanimljiva, kad ne bismo znali da je hrvatski stoper za Brugge u protekle dvije sezone odigrao samo 19 utakmica, a belgijski ga je prvak doveo iz Bešiktaša za velikih 3,5 milijuna eura. Velikih za belgijske okvire...

- Hvala na čestitkama, sretan sam što smo produžili ugovor do 2024., a još sam sretniji što napokon treniram punom parom, bez ikakvih tegoba - kazao je Mitrović.

Medicinski fenomen

Što se s vama točno događalo u prethodne dvije godine? Znamo da ste imali problema sa stopalom, ali zašto je oporavak trajao tako dugo?
- Rođen sam kao mali medicinski fenomen kad su stopala u pitanju. Naime, u oba imam jednu kost produženu u odnosu na druge ljude. Uglavnom, ta jedna kost mi je bila napukla. Uslijedio je klasični scenarij, dobio sam gips koji sam nosio sljedeća dva mjeseca, te se lagano vratio treninzima. Međutim, krenuli su novi bolovi i kost je ponovno napukla. Nakon toga sam završio u Londonu kod doktora koji je na glasu kao najbolji na svijetu za pitanje stopala te mi je on odrezao “višak” te kosti i stavio dva vijka. Nakon nove stanke sam se vratio, ali bolovi su se opet javili, ovaj je put jedan vijak zatezao tetivu. Naravno da smo potom “riješili” i taj nesretni vijak, tako da je napokon sve sjelo na svoje mjesto. Evo, tu sam na pripremama, sam sebi ne vjerujem da treniram bez ikakve boli.

U klubu očito jako vjeruju u vas čim su potpisali produženje ugovora?
- Svaka čast ljudima iz Bruggea za svu podršku koju su mi dali u prethodne dvije godine. Svaka im čast i za ovaj novi ugovor. Znam da nije lako potpisati igrača koji dvije godine praktički nije igrao. No, u Bruggeu znaju kakvu kvalitetu posjedujem, znaju što sam pružao dok sam bio zdrav, tako da oni ne dvoje da će u meni ponovno imati stopera kakvog su htjeli.

I kako se osjećate nogometno sad kad ste zdravi?
- Kao da počinjem s nekom novom karijerom, ali doslovno tako. Naravno da sam prethodne dvije godine puno radio na sebi, radio sam sve što mi je tijelo dopuštalo, jedino sam morao paziti problematično stopalo. Glede baratanja s loptom i osjećaja na terenu rekao bih da nisam ništa izgubio, a jači sam za nekoliko kilograma mišića. Samopouzdanje mi je jako visoko, ne osjećam nikakav strah, dapače, motiviraniji sam nego ikad prije jer puno sam toga prolazio u dvije godine i mislim da su mi svi ti teški dani samo ojačali karakter. Nimalo ne sumnjam da tek trebam zaigrati svoje najbolje igračke sezone.

Sjajna je to vijest i za Brugge, koji je i bez vas uzeo dva naslova?
- Još 70-ih je Brugge tri puta zaredom bio prvak, sad to želimo ponoviti. Imamo odličnu momčad, doveli smo dva pojačanja za sada, tako da naše ambicije ponovno dosežu nebo, kako u Belgiji, tako i u Ligi prvaka.

Poput ping-ponga

Snagu Belgije vidjeli smo i na ovom Euru, ispadanje u četvrtfinalu protumačeno je kao neuspjeh. Belgija nogometno stalno raste?
- Znam da su Lige petice uvijek posebna kategorija, ali i Belgija ima sjajnu ligu. Stadioni su novi, moderni, sjajno ispunjeni, a iz sezone u sezonu igra se sve bolji nogomet. Gledatelji posebno uživaju zato što svi u ligi igraju napadački, vrlo okomito, s jako puno trke i energije. Ne zovu slučajno belgijsku ligu “malim Premiershipom”, nema utakmice na kojoj možeš računati na sigurne bodove. Meni je zgodno čuti kad kažu da utakmice u Belgiji izgledaju kao “ping-pong”. Ne stigneš pratiti koliko je brz nogomet..

Je li postao prebrz za naše igrače? Sve nas je manje tamo?
- Kad sam stigao 2018. bilo nas je puno više. Ne znam što bih rekao, kako bih to protumačio. Žao mi je što je tako jer imamo mi pregršt igrača koji mogu igrati u svim ligama, pa tako i u Belgiji. Vjerujem da je u pitanju nekakav trenutak, da će se to uskoro promijeniti.