„Sukladno presudi Županijskog suda u Zagrebu u pravnoj stvari JERKO TROGRLIĆ c/a HANZA MEDIA d.o.o, radi objave naknade štete, posl.broj Gž-3978/2019-4, od dana 09.ožujka 2021, objavljujemo sljedeće:
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja JERKA TROGRLIĆA, OIB: 32394530819, iz Splita, Trondheimska 1, zastupanog po pun. iz odvj. društva Kasalo i Raić u Splitu protiv tuženika HANZA MEDIE d.o.o. ZAGREB, OIB: 79517545745, Koranska 2, zastupanog po pun. iz odvj. društva Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 15. svibnja 2019. g. u prisutnosti tužitelja osobno s pun. i pun. tuženika, dana 1. srpnja 2019. g.,
p r e s u d i o j e
I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 18.000,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 1. srpnja 2019. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 42.000,00 kn s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim je tužitelj zatražio da se ova presuda objavi u tiskanom izdanju dnevnog lista tuženika Sportske novosti i na njegovom internetskom portalu te da se s portala tuženika ukloni članak pod naslovom ''DIVLJANJE S PLAĆAMA JEDAN JE OD NAJVEĆIH GRIJEHA NO HAJDUKA! Caktaš igra za 500.000 EUR godišnje, Radošević za 400.000, a igrači poput Almeide...'', tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 16. kolovoza 2018. g. u kojoj je naveo da je tuženik, kao nakladnik, dana 17. svibnja 2018. g. na stranicama 4. i 5. Sportskih novosti objavio članak pod naslovom ''PET VELIKIH GRIJEHA NADZORNOG ODBORA, Samo ih izbor pravog predsjednika može 'oprati''', te je navedenog dana objavljen članak istog sadržaja u elektroničkom obliku na Internet stranici Sportskih novosti s naslovom: ''DIVLJANJE S PLAĆAMA JEDAN JE OD NAJVEĆIH GRIJEHA NO HAJDUKA! Caktaš igra za 500.000 EUR godišnje, Radošević za 400.000, a igrači poput Almeide...'', te su oba članka potpisana od autora Roberta Šole. U navednom članku da je iznesen niz neistina i objeda na račun tužitelja i to na načn da autor navodi kako je HNK Hajduk š.d.d. počinio ne obični nego veliki grijeh zbog toga što je tužitelja i njegovu agenciju angažirao kao stručnu osobu za odnose s javnošću odnosno da je to jedan od pet velikih grijeha. Autor svoje obrazloženje počinje s posprdnim podnaslovom/pitanjem: Tko je blagoslovio dolazak Jerka Trogrlića u Hajduk? Autro članka je u tekstu naveo kako je u jednom trenutku i igračima već bila puna kapa demagogije, a posebno ih je potresla činjenica da je u PR-u glavnu riječ imao Jerko Trogrlić, navijačima poznat kao PR stručnjak RNK Split u vrijeme dok je predsjednik Slaven Žužul s nekoliko poteza stao na stranu Zdravka Mamića, a kontra Hajduku, kao i da usluge tužitelja i agencije nisu jeftine i da su HNK Hajduk š.d.d. koštale 75.000,00 kn mjesečno. Tužitelja se u članku prikazuje kao demagoga čija je zadaća zavarati javnost u pogledu stvarnog stanja u HNK Hajduk š.d.d. i tu demagogiju skupo napaltiti te kao osobu koja je radila protiv Hajduka i na strani Zdravka Mamića. Navodi koji su izneseni u naslovu, podnaslovu i tekstu spornih članaka nisu utemeljeni na objektivnim informacijama već predstavljaju neistinite konstrukcije koje je autor članka prikazao na način koji izaziva prezir kod šire javnosti. Tužitelj je naveo kako nikad nije podržavao Zdravka Mamića niti stao na njegovu stranu protiv Hajduka, te da nikad nije poduzimao bilo kakve radnje protiv HNK Hajduk š.d.d. Pogotovo da je netočna informacija da je za svoje usluge tužitelj od HNK Hajduk š.d.d. primao mjesečne iznose od 75.000,00 kn. HNK Hajduk š.d.d. da je u rujnu 2016. g. sklopio s t.d. Manjgura d.o.o. i t.d. Vajt d.o.o. (u kojem je tužitelj ovlaštena osoba za zastupanje) Ugovor o suradnji na poslovima odnosa s javnošću kojim Ugovorom se HNK Hajduk š.d.d. obvezao Savjetniku-nositelju Ugovora odnosno t.d. Manjgura d.o.o. za poslove odnosa s javnošću isplaćivati 20.000,00 kn mjesečno od čega je 10.000,00 kn pripadalo t.d. Vajt d.o.o., iz čega je vidljivo da tužitelj kao fizička osoba nije izravno primao nikakve naknade. Tužitelj je kao fizička osoba, pored ugovorenih obveza t.d. Vajt d.o.o., za HNK Hajduk š.d.d. obavljao poslove za koje nije ispostavio račun pa je na taj način donirao Klubu višestruku vrijednost i to iz osjećaja odgovornosti i simpatija prema Klubu koji je simbol Grada Splita u kojem tužitelj živi i radi. Tužitelj da je u članku bez ikakve osnove i dokaza prikazan kao osoba koja nije dostojna t.d. HNK Hajduk š.d.d. pružati usluge stručnjaka za odnose s javnošću, uz ostale već navedene neistinite informacije, a sve u cilju izazvati u javnosti prezir prema tužitelju, formirati ozračje linča u odnosu na tužitelja te dovesti u pitanje moral i etičnost tužitelja. To da je autor članka posebno želio postići dovođenjem tužitelja u vezu sa Zdravkom Mamićem koji je u Gradu Splitu u vrijeme objave članka i danas za širu javnost nepoželjna osoba. Objava neistinitih informacija iz članka da je prouzročila negativno ozračje i u HNK Hajduk š.d.d. pa je tužitelj nakon objave članka od strane djelatnika Hajduka Ive Katušića obaviješten kako igrači gladaju s prezirom na tužitelja jer su povjerovali u neistine objavljene u članku, a posebno u neistinit podatak o plaći tužitelja. Nakon objave spornog članka da je, očito pod pritiskom javnosti, HNK Hajduk š.d.d. dana 12. lipnja 2018. g. otkazao Ugovor o suradnji s t.d. Vajt d.o.o. te su i drugi poslovni suradnici tužitelja dobivali upite o angažmanu tužitelja. Kako se radi o informacijama koje u poslovnom i privatnom okruženju tužitelja imaju veliku težinu da je prije objave članka autor morao ozbiljnije provjeriti informacije koje namjerava objaviti, a nije niti od tužitelja niti od HNK Hajduk š.d.d. zatražio očitovanje i provjeravao istinitost. Tužitelj da je, u skladu sa Zakonom o medijima, od tuženika i glavnog urednika zatražio objavljivanje ispravka i u tom zahtjevu naveo sve relevantne činjenice, ali da tuženik ispravak nije objavio. Objavljenim člankom tužitelj se omalovažava kao stručnjak i osoba, ozloglašava i izruguje, čitatelji se dovode u zabludu. Članak da je kod tužitelja izazvao uznemirenost, stres i strah za sigurnost sebe i svoje obitelji te mu je objavom članka grubo povrijeđen ugled, čast, dostojanstvo odnosno pravo osobnosti kao i poslovna konkurentnost. Osim toga, članak da je izazvao uznemirenost, stres i strah od napada trećih osoba i kod članova uže obitelji tužitelja. Tužitelj da još uvijek trpi duševne boli velikog intenziteta jer je članak još uvijek dostupan široj javnosti u internetskom izdanju, a naklada članka da je bila velika. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 60.000,00 kn s pripadajućim kamatama te je zatražena i objava presude u dnevnom listu Sportske novosti i na portalu sportske.jutarnji.hr i uklanjanje spornog članka s portala sportske.jutarnji.hr.
U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su informacije iz spornog članka točne odnosno temelje se na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije s postupanjem u dobroj vjeri, koje okolnosti da oslobađaju tuženika od odgovornosti. Novinar, sukladno odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o medijima, da nije dužan dati podatke o izvoru informacije, što da je stav i Europskog suda za ljudska prava zauzetu u presudi Goodwin protiv UK iz 1996. g. Nadalje, da fokus spornih članaka nije bio na tužitelju nego je tužitelj spomenut uzgredno kroz nekoliko rečenica i na način da je iznesena informacija da HNK Hajduk š.d.d. za PR usluge plaća iznose koji dosežu i 75.000,00 kn mjesečno bez da se igdje u spornim člancima spominje da se taj novac isplaćuje tužitelju radi čega ostaje nejasno zašto se tužitelj osjetio prozvanim. Nadalje, neimovinska šteta da se u pravilu nadnađuje objavljivanjem ispravka informacije ili isprikom nakladnika, a isplata u novcu da dolazi u obzir isključivo u situacijama kada objava ispravka ili isprike ne bi bila odgovarajuća šteti koja je pretrpljena objavom informacije. U konkretnom slučaju tužitelj da je spriječio objavi ispravka i na taj način pridonio tome da šteta, ako je i nastala, a nije, bude veća nego što bi inače bila. Naime, da je tužitelj u dva puta od strane tuženika upozoren na manjkavosti zahtjeva za ispravak ali se tužitelj nije potrudio svoj zahtjev uskladiti sa ZM-om. U odnosu na zahtjev da se s internet portala ukloni tekst da ne predviđa ni jedan pravni propis koj je na snazi u RH.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom članka ''DIVLJANJE S PLAĆAMA JEDAN JE OD NAJVEĆIH GRIJEHA NO HAJDUKA! Caktaš igra za 500.000 EUR godišnje, Radošević za 400.000, a igrači poput Almeide...'', Ugovora o suradnji na poslovima odnosa s javnošću od 30. rujna 2016. g., 2. studenog 2017. g., obavijesti od 12. lipnja 2018. g., zahtjeva za ispravak informacije od 21. svibnja 2018. g. s punomoći, odgovora tuženika od 1. lipnja 2018. g., članka 3. prosinca 2011.g. s potvrdom o primitku preporučene pošiljke, članka ''PET VELIKIH GRIJEHA NADZORNOG ODBORA, Samo ih izbor pravog predsjednika može 'oprati''' te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke i svjedoka Roberta Šole.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi povrede prava osobnosti do koje je došlo objavljivanjem članka pod naslovom ''PET VELIKIH GRIJEHA NADZORNOG ODBORA, Samo ih izbor pravog predsjednika može oprati'' u dnevnom izdanju tuženika Sportske novosti od 17. svibnja 2018. g. te internet izdanja na portalu tuženika sportske.jutarnji.hr. pod naslovom ''DIVLJANJE S PLAĆAMA JEDAN JE OD NAJVEĆIH GRIJEHA NO HAJDUKA! Caktaš igra za 500.000 EUR godišnje, Radošević za 400.000, a igrači poput Almeide...'' uslijed čega je, po navodima iz tužbe, došlo do povrede ugleda, časti i dostojanstva tužitelja.
U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje ZM).
Što se tiče procesne pretpostavke za podnošenje tužbe zbog naknade štete iz odredbe čl. 22. st. 2. ZM-a, iako tuženik nije istakao ovakav prigovor, treba navesti da prema ovoj odredbi, pravo za tužbu za naknadu nematerijalne štete, sukladno općim propisima obveznog prava, ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
U postupku nije bilo sporno da se tužitelj pravovremeno obratio nakladniku zahtjevom za objavljivanje ispravka informacije odnosno isprike pa proizlazi da je ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim Zakonom. Prema st. 2. ovog čl. šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
Navodeći da su informacije iz članka točne odnosno utemeljene na činjenicama za koje je autor članka imao osnovan razlog povjerovati da su točne, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu tih informacija te je postupano u dobroj vjeri odnosno da je autor članka poduzeo sve što je mogao za provjeru točnosti informacija, tuženik se pozvao na razlog za oslobađanje nakladnika od odgovornosti iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a, koja govori o oslobađanju nakladnika odgovornosti za štetu.
Tako, prema ovoj odredbi, nakladnik za štetu ne odgovara ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, i ako je postupano u dobroj vjeri.
Prije osvrta na postojanje okolnosti koje oslobađaju nakladnika odgovornosti za štetu, potrebno je razmotriti za koje dijelove članka tužitelj navodi da je došlo do povrede njegovog ugleda i dostojanstva kao i koji je osnov odgovornosti tuženika.
Sporni članak objavljen je na otprilike 2/3 četvrte i manjem dijelu pete stranice dnevnog sportskog lista tuženika Sportske novosti, te je pod nešto izmijenjenim naslovom objavljen i na portalu tuženika sportske.jutarnji.hr. istog dana. Tužitelj je ustao tužbom radi naknade štete radi iznošenja netočnih informacija kojima se, po njegovom mišljenju, imalo namjeru izvrgnuti tužitelja preziru i osudi javnosti te ga prikazati kao nestručnu osobu koja vara javnost i stanje u Hajduku prikazuje drugačijim od stvarnog, izrugivati mu se i omalovažavati ga, a mogu se svesti na slijedeće:
-da je PR služba HNK Hajduk š.d.d. kroz protekle dvije godine radila brilijantan posao jer, ma koliko loši bili rezultati, a plaće igrača daleko više od učinka na terenu, Hajduk je, uz pomoć ''peglanja'' PR-a, izgledao kao savršeno ograniziran klub koji radi čuda na mnogim područjim pa tako i na terenu,
-da je navijače posebno potresla činjenica da je u PR-u glavnu riječ imao tužitelj, koji se spominje punim imenom i prezimenom, navijačima poznat kao PR stručnjak RNK Split u vrijeme kad je predsjednik Slaven Žužul s nekolio poteza stao na stranu Zdravka Mamića, a kontra Hajduku,
-da usluge tužitelja, koji se još jednom u članku spominje punim imenom i prezimenom, i PR agencije nisu nimalo jeftine, a spominju se iznosi koji dosežu i 75.000,00 kn mjesečno, što je, primjerice, više nego što imaju Letica, Bašić i Juranović zajedno. Ovaj dio teksta u skraćenom obliku odvojen je i još jednom ponovljen u opremi teksta tako da je naglašen povećanim masnije tiskanim slovima.
Sud smatra da se bilo potrebno osvrnuti na navode autora članka Roberta Šole vezane uz dijelove članka pod naslovima ''PET VELIKIH GRIJEHA NADZORNOG ODBORA, Samo ih izbor pravog predsjednika može oprati'' i ''DIVLJANJE S PLAĆAMA JEDAN JE OD NAJVEĆIH GRIJEHA NO HAJDUKA! Caktaš igra za 500.000 EUR godišnje, Radošević za 400.000, a igrači poput Almeide...'' kojima tužitelj smatra da je došlo do povrede njegovog prava osobnosti.
Tako je novinar Robert Šola u svom iskazu naveo da je informacije objavljene u točki 5. spornog članka, u kojoj se spominje tužitelj, kao i za sve ostale informacije iz članka dobio od svojih poznanika i veza unutar Hajduka. Od istog pouzdanog izvora da je dobio informacije o ukupnom iznosu koji je Hajduk plaćao PR usluge te o plaći trojice igrača, te je naveo da se nije radilo o sasvim preciznim iznosima. Ime tužitelja da je posebno istaknuo jer je on bio glavni PR-ovac, iako mu je bilo poznato da je bilo više t.d. koja su se bavila davanja usluga Hajduku, što u članku, istina, nije posebno odvajao niti naglašavao. Pripadnicima Torcide i djela navijača da je posebno smetao tužitelj iz razloga što je on pet godina bio zaposlen u RNK Split, o klubu koji je bio na suprotnoj strani Hajduka i blizak politici Dinama. Naveo je da u članku tužitelja nije doveo u vezu sa Zdravkom Mamićem nego s klubom Split. Dijelu navijača da je smetalo što je osoba koja je bila sukreator politike kluba koji je bio u lošim odnosima s Hajdukom, a u dobrim s Dinamom i HNS-om dobio posao u Hajduku. Vazano za prirodu davanja usluga PR-a, što se spominje u prvom dijelu teksta točke 5., da je htio naglasiti da je u Hajduku stanje bilo prikazivano puno ljepšim nego što je stvarno bilo, da je glorificiran rad nekih članova Uprave, a da to ni iz bliza nije bilo tako dobro već u periodu od dvije protekle godine i jako štetno za klub, dok je posao PR-a isticati samo dobro tako da se stječe dojam da se ono loše prikriva. S tužiteljem da nije kontaktirao prije objave članka jer to nije smatrao potrebnim jer se nije radilo o članku posvećenom tužitelju, već Nadzornom odboru i čelnicima Hajduka.
Tužitelj je u svom iskazu ukazao da je dio u kojem se on spominje u tekstu ponovljen u opremi članka i masno tiskan. Nadalje, da mu nije bilo jasno zašto se, u situaciji kad su za pružanje usluga PR-a bila angažirana dva t.d. i ukupno sedam radnika, baš on izdvojen, pogotovo kad se zna da nije uobičajeno imenom i prezimenom spominjati osobe koje se bave ovim uslugama. Što se tiče visine mjesečne naknade koja se isplaćivala od strane NK Hajduk da je u periodu od prvih godinu dana za obje agencije isplaćivan mjesečni iznos od 15.000,00 kn, a u drugom periodu od rujna 2017. g. do lipnja 2018. g. mjesečni iznos od 20.000,00 kn, s tim da je tužitelj osobno, te i obje agencije, radio puno više i za to nije tražio nikakvu naknadu. Radi informacija o plaćama igrača da je imao velikih problema unutar svlačionice jer su počele kružiti priče da je razlog požrtvovnosti, angažiranosti i dobronamjernosti u klubu visina mjesečne naknade koju prima jer "tko ne bi za taj novac radio". To što ga novinar u članku dovodi u vezu s RNK Split da ne smatram uvredljivim jer je iz tog kluba u Hajduk došlo niz zvučnih i pozitivnih imena kao trener Vulić i igrač Ante Erceg i dr., ali je povrijeđen dovođenjem u vezu s gospodinom Mamićem, jer mu to u Splitu nije moglo donijeti ništa dobro. Od te osobe da se distancirao i profesionalno i privatno, u RNK Split da je zaista radio od 2009. g. do 2014. g. odnosno pet godina, za koje je vrijeme predsjednik kluba bio Slaven Žužul, i na taj rad da je ponosan. Za prvi dio članka koji se na njega odnosi naveo je da se javnosti htjelo predočiti da je priroda njegovog posla prikazivanje stvari boljima nego što jesu što da je neka vrsta prevare i zamagljivanja istine, što da nije točno jer je cilj istaknuti dobar rad Uprave te ga učiniti što transparentnijim.
Od dijelova članka koje je tužitelj u tužbi i svom iskazu izdvojio kao dijelove koji su mu nanijeli nematerijalnu štetu radi povrede prava osobnosti zbog povrede časti i ugleda sud smatra da je najjasnije da je informacija o iznosu mjesečne naknade koja je plaćana za PR usluge tužitelja, koja je pogrešna i iznesena javnosti bez provjere, najviše mogla nanijeti štete tužitelju. Prvenstveno, nisu samo tužitelj i jedna PR agencija pružali PR usluge NK Hajduk, nego su to bile dvije agencije s ukupno sedam zaposlenih osoba, pa je izdvajanje i isticanje tužitelja uz navođenje pogrešno i to višestruko većeg iznosa mjesečne naknade za te usluge te dovođenje u vezu te krive naknade s plaćama pojedinih igrača, po ocjeni ovog suda zlonamjerno u odnosu na ugled i čast tužitelja. Radi se o netočnim podacima, a autor članka nije imao osnovani razlog povjerovati da su točni i nije poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, jer nije niti kontaktirao tužitelja, smatrajući da tekst nije o njemu nego o čelnim ljudima Hajduka i Upravi, pa se može reći da za provjeru točnosti nije poduzeo niti jednu radnju, osim što je prenio informacije od svog pouzdanog izvora. Još je, k tome, ovaj dio teksta ponovljen i masno otisnut u opremi članka.
Što se tiče ostalih informacija koje su prenesene u članku, ocjena je ovog suda da se tužitelj tim dijelovima članka mogao osjetiti prozvan i biti povrijeđen ali da za takvu posljedicu koju je po tužitelja izazvao sporni dio članka, tuženik nije odgovoran. Prvenstveno, komentiranje rada PR službe Hajduka i metoda tog rada nije bilo usmjereno direktno na tužitelja, jer, tužitelj je i sam rekao: bio je dio tima koji su činile dvije PR agencije i ukupno sedam zaposlenih ljudi, pa su se ovim dijelom članka mogli osjetiti povrijeđeni svi koji su se bavili poslom pružanja PR usluga NK Hajduk u promatranom periodu. Drugim riječima, tužitelj je sam sebe izdvojio iz te skupine ljudi i istaknuo dio teksta koji se ne odnosi samo na njega. Nadalje, riječ je o slobodnoj interpretaciji rada PR službe u kontekstu loših rezultata koje je postizao klub u promatranom razdoblju od dvije godine koje je analizirao autor članka i u kontekstu plaća igrača koje su bile iznad njihovog učinka na terenu, pa takvo tumačenje koje je sportskoj javnosti prezentirao autor članka predstavlja samo jedno od mogućih doživljaja učinka, načina i metoda rada PR službe, što je moglo izazvati daljnju argumentiranu i stručnu polemiku u tom sportskom listu, jer je autor članka očito osoba koja prati zbivanja u NK Hajduk i smatra se upućenim iznijeti i svoje razmišljanje o pojavnostima i zakonitostima vezano za službu unutar koje je radio i tužitelj (a takvim ga vidi i ovaj sud), a ne razultirati tužbom za naknadu štete.
I konačno, u odnosu na objavljenu informaciju da je tužitelj navijačima poznat kao PR stručnjak RNK Split u vrijeme kad je predsjednik Slaven Žužul s nekolio poteza stao na stranu Zdravka Mamića, a kontra Hajduku, prvo treba navesti da je tužitelj potvrdio da je na poslovima PR-a radio u RNK Split u periodu od punih pet godina (od 2009. g. do 2014. g.) te da je za to vrijeme predsjednik kluba bio Slaven Žužul. Ostalo što je izneseno u članku vezano za ovu informaciju (da je u to vrijeme predsjednik kluba Žužul s nekoliko poteza stao na stranu Zdravka Mamića) nije vezano za osobu tužitelja već se radi o odnosima trećih osoba s kojima se tužitelja može dovesti u vezu. Drugim riječima radi se o svjesno preuzetom riziku od strane tužitelja jer je surađivao s osobom koja se može dovesti u vezu sa Zdravkom Mamićem, pa je riječ o informacijama koje su točne i mogućem zaključku koji predstavlja analitički pristup autora članka, a ne zlonamjerni netočni podatak plasiran javnosti.
Zbog svega navedenog, a po ocjeni ovog suda, a u odnosu na informacije o visini naknade za PR usluge tužitelja i PR agencije, nisu ostvarene okolnosti koje bi dovodile do neodgovornosti nakladnika za štetu koja je pričinjena objavom netočnih informacija u spornom članku iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a.
Što se tiče koncepcije neimovinske štete i naknade takve štete prema ZM-u, potrebno je, međutim, primijeniti odredbe novog Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08, dalje ZOO) koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, a prema odredbi čl. 21. st. 3. ZM-a, koji propisuje da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako Zakonom nije drugačije određeno.
Novi ZOO uveo je objektivnu koncepciju štete navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.
Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio na koji je način objavom netočnih informacija i donošenjem pogrešnih zaključaka tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i to prvenstveno na čast, dostojanstvo i poslovni ugled jer je naveo da mu se, neposredno nakon objave članka, događalo da mu nepoznate osobe upućuju uvrede i dobacuju što mu je bilo neugodno. S tim osobama da je izbjegavao ulaziti u raspravljanja jer je slutio da bi to moglo voditi fizičkom obračunu. Inače, navijačka populacija da nije takva da se sa svakim može argumentirano voditi raspravu. Najteže su mu pala objašnjavanja jer je morao ulagati veliku količinu vremena na razjašnjavanje da nije radio za tako veliki mjesečni iznos i da je radio puno više nego što je naplatio. Naveo je da se nakon objave članka dosta loše osjećao i da je bio potresen jer je na račun svog požrtvovnog rada doživio osobni napad. Ubrzo je uslijedio i otkaz ugovora i prestanak suradnje s NK Hajduk.
Na ovom mjestu bilo se potrebno osvrnuti na navode tuženika iz odgovora na tužbu da je tužitelj svojim postupcima spriječio objavu ispravka netočno objavljenih informacija jer je na traženje tuženika u dva navrata propustio ispraviti zatraženi ispravak u skladu sa ZM-om, čime je sam spriječio da u medije bude objavljeno njegovo viđenje kao i točne informacije. Tužitelj je na ove navode u svom iskazu istakao da tuženik, ni kada se uvjerio u to da su objavljene pogrešne informacije vezano za visinu mjesečne naknade, nije objavio nikakav ispravak ili demantij iako je u zahtjevu odmah obavijestio tuženika o stvarnim iznosima mjesečne naknade koju su primale agencije. Tuženik je, prema odredbama ZM-a i to točnije čl. 41. st. 1. tekst ispravka mora se objaviti bez ispravaka i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu medijskog prostora i na isti ili istovrijedni način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, a u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Stoga tuženik nije mogao samoinicijativno objaviti fragmente ispravke koju je zatražio tužitelj pa navod tuženika da je nepostupanjem po traženju tuženika sam tužitelj spriječio objavu ispravka informacije ima težinu i treba biti vrednovan kod ocjene visine štete koju je pretrpio tužitelj. Naime, objavom demantija, a po ocjeni ovog suda, šteta koju je pretrpio tužitelj zbog objavljivanja spornog članka bila bi donekle umanjena jer se tužitelj, ni u slučaju objave demanta vezano za visinu mjesečne naknade za usluge PR-a, nije mogao tako lako osloboditi negativnog efekta neistina objavljenih u članku tuženika.
Ocjenjujući stupanj duševnih boli koje je pretrpio tužitelj zbog spornog članka u dnevnom sportskom listu tuženika sud je vodio računa o tome da se radi o osobi koja je javno prozvana zbog rada u PR službi NK Hajduk i koja je prozvana u članku kao jedan od pet grijeha Nadzornog odbora NK Hajduk jer je peti grijeh predstavljen pod podnaslovom: Tko je blagoslovio dolazak Jerka Trogrlića u Hajduk? te da je u članku na dva mjesta javnosti plasirana pogrešna informacija o mjesečnoj naknadi koju Hajduk plaća tužitelju i PR agenciji za usluge koje prima. Takvim je postupkom tužitelju nanesena šteta povredom njegovog prava osobnosti i to prava na ugled, ime, dostojanstvo i čast te mu pripada naknada neimovinske štete.
Radi toga je tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete trebalo priznati novčani iznos od 18.000,00 kn, jer sud smatra da se radi o adekvatnoj satisfakciji za neimovinsku štetu koja je tužitelju nanesena. U preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova zatražena isplata iznosa od 42.000,00 kn s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev bilo je potrebno odbiti kao neosnovan.
Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju, a u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, pripada zatezna kamata propisana zakonom koja teče od podnošenja tužbe do isplate, kako je tužitelj i zatražio. Naime, prema ovoj odredbi obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je u konkretnom slučaju šteta tužitelju zasigurno nastala prije podnošenja tužbe trebalo je primijeniti citiranu odredbu i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. Stopu zatezne kamate tužitelj je pravilno zatražio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
Što se tiče zahtjeva da se ova presuda objavi u tiskanom izdanju dnevnog lista tuženika i na njegovom internetskom portalu treba navesti da je u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 1331/16 od 23. siječnja 2018. g. preneseno pravno shvaćanje Građanskog odjela tog suda zauzeto na sjednici od 18. prosinca 2017. g. da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušten oblik popravljanja neimovinske štete oštećenom u postupku u kojem se primjenjuju odredbe ZM-a. U istoj je odluci zauzeto i pravno stajalište da nema zapreke da se kod zahtjeva za naknadu štete iz odredbe čl. 21. i 22. ZM-a zatraži i uklanjanje radnje ili izvora kojima se povrijeđuje pravo osobnosti, što je u svakom slučaju i uklanjanje spornog teksta s internetskog portala tuženika koji je bio osnova za naknadu štete. Stoga se uz zahtjev za naknadu štete može zatražiti i uklanjanje informacije koja je izvor povrede prava osobnosti, a pozivom na odredbu čl. 1048. ZOO-a prema kojoj svatko može tražiti od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povrijeđuje njegovo pravo osobnosti i uklanjanje izazvanih posljedica.
Međutim, prema ocjeni ovog suda, dosuđenjem pravične novčane naknade neimovinske štete tužitelju pružena je potpuna satisfakcija. Objavljivanje presude nakon više od godine dana nakon objave spornog članka, po mišljenju ovog suda ne bi imalo pozitivan efekt za tužitelja, a budući da je cijeli članak, a pogotovo neki dijelovi članka, u velikom dijelu javnosti već trebao pasti u zaborav, pa bi podsjećanje na članak i pogrešno objavljenu jedne od informacija iz članka moglo imati samo kontraefekt te ne bi tužitelju moglo pružiti bilo kakvu satisfakciju. Isto se odnosi i na zahtjev da se tuženiku naloži ukloniti s Interneta sporni člana, s tim da je prilikom odluke o ovom dijelu zahtjeva bilo potrebno voditi računa o tome da je nemoguće naložiti uklanjanje samo dijela članka koji se odnosi na informacije o tužitelju, te kako se radi samo o jednoj petini članka odnosno o točki pet u nabrajanju grijeha Nadzornog odbora Hajduka. Radi toga je zahtjev tužitelja da tuženik objavi presudu i ukloni internetsku verziju članka trebalo odbiti kao neosnovan jer se ovom radnjom ne bi mogla postići svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom koja je u cijelosti nadoknadila štetu tužitelju, te odlučiti kao u izreci presude.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je uspjeh obje stranke djelomičan i podjednak pa postoji osnov za donošenje odluke o tome da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
U Splitu, 1. srpnja 2019. g.
S U D A C: SANDA PETRIČIĆ