Nakon što je u srijedu ujutro oko 5,30 u Rujanskoj ulici u Zagrebu izgorio Golf sisačkih registarskih oznaka u vlasništvu Krešimira Antolića, direktor za sigurnost Dinama jučer je u javnost izašao sa sljedećom, izjavom:
"Mogu potvrditi da je zapaljen automobil koji je moje vlasništvo, koji koristi moj brat, ispred adrese mojeg prijavljenog prebivališta. Realna je mogućnost da se radi o poruci upućenoj meni zbog mojeg posla koji kao direktor sigurnosti obavljam u GNK Dinamo. Nemam nikakvih privatnih problema koji bi bili uzrok ovakvom činu. Ako je palež vezan za moj posao, onda je to samo nastavak maltretiranja i “prekomjernog granatiranja” kluba i ljudi koji rade u njemu."
Krešo Antolić (lijevo), ilustracija (desno)
"Podsjećam da je izvršen pokušaj ubojstva savjetnika kluba i glavnog trenera i ovo je onda nastavak stvaranja atmosfere linča. S obzirom da niti jedan slučaj nije riješen možemo smatrati da je sigurnost ljudi koji rade u Dinamu načeta i da radimo u atmosferi koja nije normalna niti prihvatljiva. Za svoju sigurnost se ne bojim jer samo radim posao za koji sam školovan ali sigurno da sam zabrinut zbog svoje obitelji, koja ničime nije zaslužila da prolazi ovu situaciju. Radimo na našoj zaštiti ali mi riješiti niti ovaj niti druge slučajeve ne možemo i u tom pogledu u potpunosti ovisimo o radu policije i drugih državnih tijela."
Golemo čuđenje
"U tom smislu izražavam svoje čuđenje da niti jedan slučaj u kojem je netko iz Dinama žrtva kaznenog djela nije riješen, barem ne da bi protiv nalogodavaca ili počinitelja bila podnijeta kaznena prijava. A država je kroz svoje bavljenje Dinamom pokazala kako uporna može biti pa čak i u situacijama kada za to nema nikakve pravne osnove. Općenito je jako loše što nekažnjeno prolaze oni koji fizički napadaju, pale aute, marširaju kroz centar grada i na druge nasilne načine izražavaju svoje nezadovoljstvo ili neslaganje s nečijim stavom ili postupcima. Mislim da bi oni koji odgovaraju za sigurnost ove države trebali biti jako zabrinuti trenutnom situacijom i da bi trebali shvatiti da su oni od društva angažirani da djeluju a ne da budu pasivni promatrači i evidentičari ovakvih događaja. Nečinjenje je opasno i otvara procese koji će se poput požara proširiti cijelom državom a onda će za reakciju biti kasno”.