O tome gdje je sve igrao te na kakvim meridijanima i paralelama tražio svoju nogometnu sreću Alen Halilović već bi se sada mogao napisati kakav roman vrijedan Kiklopa ili kakve druge etablirane književne nagrade. Iako je generacija '96, već ga se gledalo od Camp Noua i San Sira do stadiona Abe Lenstra, kako je ime domu nizozemskog prvoligaša Heerenveena.
Obiteljski prijatelj Halilovićevih je i Miroslav Bičanić. nekadašnji igrač Zagreba i Osijeka, bivši hrvatski reprezentativac, a danas nogometni menadžer živio je u blizini mladog Alena i gledao njegov nogometni razvoj prije od većine ostalih koji su se kasnije uključili u njegov nogometni put.
- Bilo je to prije dosta godina, Alen je tada tek počinjao. Drago mi je da sam bio uključen u taj sam početak njegove karijere. Igrali smo se u dvorištu... Dinamo još tada nije imao ni otvorenu školu, jedna je bila u Maksimiru preko puta. Bila je to jedina organizirana škola za tako mlade igrače. Alen je bio neprocjenjivo talentirano dijete, bilo ga je lijepo gledati. Krenuo je, a onda se i Dinamova Akademija posložila s generacijskim ekipama i otvorenom školom - prisjeća se Bičanić.
O Halilovićevom talentu pisalo se puno, kao da su ga svi pratili od samih nogometnih početaka. Ali, sudeći po njegovoj seniorskoj karijeri, barem do sada, pritisak je očito bio prevelik. Ipak, može se vratiti...
- Alen je do seniorskog doba bio predvodnik generacije, bio je jako talentiran. Kad se dogodilo da je na red došao takozvani obavezni nogomet, pokazivao je poteškoće u prilagodbi. On je sad već u ozbiljnim godinama. No, čuli smo da je engleski Birmingham otkupio njegov ugovor pa bi sada trebala nastupiti neka njegova stabilnost i sportska zrelost. Ima znanja, tehnika mu je i dalje fenomenalna, a ja osobno i volim pogledati igrače koji malo više driblaju i tehnički su potkovaniji. Mislim da je to ipak smisao nečije ljubavi prema nogometu - konstatirao je naš gost.
Cijeli SuperSportske Podcast #35 s Miroslavom Bičanićem pogledajte u nastavku: