Jedini u Nizozemskoj imam titulu trenera godine i u futsalu i u nogometu
Većina nogometnih navijača u Hrvatskoj nikada nije ni čula za Marina Pušića (49). Hrvatski trener rođen u Mostar je 2019. proglašen za trenera godine u - Nizozemskoj! Trenerski Oscar u velikoj nogometnoj zemlji zaslužio je vrativši u velikom stilu slavni Twente u elitni nizozemski razred... Marino Pušić danas je pomoćni trener AZ Alkmaara, sljedećeg europskog suparnika Rijeke. Pušić je tu poziciju prihvatio u ljeti 2019., odmah nakon što je vratio Twente u prvoligaško društvo.
Kako je išla vaša nogometna karijera?
- U inozemstvo sam otišao jako mlad. Već s 18 godina otišao sam u De Graafschap, dugo godina sam igrao u Nizozemskoj, a dogurao sam i do njemačkog Kölna. No, s 29 sam odlučio završiti igraču karijeru, posvetio sam se fakultetu te istovremeno gradio društvenu i trenersku karijeru. Radio sam s maloljetnim delinkventima što mi je puno pomoglo u životu, a kako sam obožavao mali nogomet, postao sam futsal trener. I kao futsal trener bio sam uspješan, osvajao naslove prvaka, kao i naslov futsal trenera godine. Tako sam jedini u Nizozemskoj koji ima titulu trenera godine u nogometu i futsalu.
Svaka čast i na tome. Kako je došlo do velikonogometne trenerske karijere?
- Vitesse me je pozvao da vodim U-19 momčad, što sam na kraju ipak prihvatio. Bio je to jako uspješan period u kojem sam puno naučio i dalje se nadograđivao kao trener. Dva puta smo u četiri godine osvajali naslov prvaka. Potom sam pozvan u NAC Bredu kao pomoćni trener, da bih otišao za prvog trenera u Inter Baku. No, tamo je klub brzo uletio u velike financijske probleme pa sam se vratio u Nizozemsku. U tom trenutku imao sam ponude da budem glavni trener, ali me je zaintrigirao projekt u jednom velikom klubu kao što je Twente, tako da sam prihvatio mjesto asistenta u Twenteu. Međutim, Twente je sa svim svojim turbulencijama uspio ispasti iz lige, što je bio golemi šok za klub i vojsku njegovih navijača. Ta sezona u Drugoj ligi po svima je bila ključna za spas kluba, jer procjene su bile da se moramo vratiti odmah ili će klub dodatno potonuti. Prihvatio sam ulogu prvog trenera te u iznimno velikoj konkurenciji - bilo je sedam-osam klubova koji su igrali Prvu ligu i htjeli se vratiti - osvojili smo prvenstvo i to s jako puno mladih i perspektivnih igrača. Iz Twentea sam otišao prijateljski, ostavivši puno dobrih stvari iza sebe. AZ je isto klub koji se jako oslanja na svoju omladinsku školu, koja je na jednoj zavidnoj razini i taj me je projekt najviše privukao. Klub je jako organiziran, kvalitetno vođen, ambiciozan i inovativan. A ja sam se kroz život odlučio raditi u zdravim, ali i izazovnim projektima. I eto, već smo u prvoj godini praktički osvojili naslov prvaka Nizozemske te prošli skupinu u Europskoj ligi.
Vidite se u Alkmaaru i sljedeće sezone?
- Vidjet ćemo, za sada mi je lijepo, uživam u klubu, u svemu što radimo, a i u suradnji s ostalim kolegama u klubu.
Alena Halilovića je zaustavio lockdown, a Ante Ćorić je dobro krenuo u sezonu
Prošle godine imali ste priliku na djelu gledati Alena Halilovića koji je igrao u Nizozemskoj?
- Halilović je odmah pokazao koliko je tehnički potkovan igrač i koliko ima dobru tu lijevu nogu. No, isprva je malo igrao, ne znam zbog čega, ali kako je sezona odmicala, tako je bio sve bolji. I baš kad se nametnuo do kraja, uslijedio je lockdown. Šteta za njega, talentiran je igrač, morao bi napraviti dobru karijeru.
Prije nekoliko dana AZ je igrao protiv Venla, za koji je potpisao Ante Ćorić, još jedan hrvatski talent?
- Igrao je protiv nas zadnjih 20-ak minuta. Odmah sam vidio da je željan igre, da se stalno nudi i da voli kroz igru nešto napraviti. Venlo je, nažalost, momčad skromne kvalitete i čeka ga borba za ostanak pa treba vidjeti, što će Ćoriću otežati posao, jer je on plemenit igrač. Evo, u subotu su izgubili od Ajaxa s nevjerojatnih 13:0. Takav dan, a što reći.
'Privuče li me projekt, ne bi mi bio problem raditi u Hrvatskoj'
Bi li vas zanimao dolazak u hrvatski nogomet?
- Naravno da bi ako je riječ o projektu koji bi me privukao. Nisam imao problem preuzeti ulogu pomoćnog trenera i nakon velikih uspjeha i dovoljno ponuda od drugih klubova za glavnog trenera. Nikakav problem ne bi mi bio ni otići iz Nizozemske u Hrvatsku.