Do dečkiju iz ekipe Krešimir Keta Bandić pokušavali smo doći čitavo prijepodne, ali uspjeli smo ih dobiti tek poslijepodne. Razlog je jednostavan - dečki su osvojili Kutiju Šibica i slavili su do kasno u noć.
Iako su na utakmice redovito dolazili direktno iz Mostara, odakle je glavnina ekipe, na kraju turnira nisu se "rasipali", nego su odlučili zajedno profeštati i proslaviti ovaj lijep uspjeh, ali i lijepu sportsku priču. Jer, podsjetimo, ovakvu ekipu osnovali su najbolji prijatelji prerano preminulog nogometnog vratara Krešimira Bandića i u njegovu čast odigrali turnir i došli do samog kraja.
- Ostali smo svi u Zagrebu, u kafiću Dribbling su nas dečki lijepo ugostili i tamo smo ostali sve do tri ili četiri ujutro. Spavali smo do 10 ujutro i brzo smo se morali spremati na put, jer navečer u Mostaru će nam biti priređen doček - govorio nam je kapetan ove ekipe Mile Pehar.
To što će ekipi biti priređen svečani doček samo govori kako je u Mostaru, ali i u cijeloj Hercegovini odjeknulo njihovo osvajanje slavnog malonogometnog turnira. Mali nogomet u Mostaru ima dugu tradiciju, uostalom kultna ekipa Mostarske kiše osvojila je turnir još davne 1979. godine, a sredinom devedesetih pobjednici su bile dvije ekipe iz Širokog Brijega i Mostara. No, polufinale i, pogotovo, finale pratilo se u Hercegovini s velikom pažnjom. I zbog nekog sportskog ponosa, da mostarska, odnosno hercegovačka ekipa osvoji zagrebački turnir, ali i zbog toga jer je Bandić, bivši vratar Zrinjskog i Širokog, bio prilično omiljen u Hercegovini.
- I nas je iznenadila, ali i obradovala podrška iz Mostara, ali znali smo da možemo daleko. Znali smo da imamo dobru ekipu, da možemo daleko dogurati, ali ispali smo malo nesretno u osmini finala. Sada nas je malo sreća, a više zajedništvo poguralo da odemo do kraja - dodaje Pehar.
Mile Pehar, Romano Vlaho bili su najbolji prijatelji pokojnog Bandića, ali i osnivači ove ekipe, koja je par tjedana prije Kutije šibica osvojila veliki, i također tradicionalni, Božićni turnir u Mostaru.
- Ekipu sam prvi put skupio prošle godine, a ove smo odlučili malo proširiti. Zvali smo Sesara koji igra u Njemačkoj, Bubu (Ivan Ivanković) i Antu Ćorluku, a Vlaho je zvao Božinovića s kojim je igrao u Zrinjskom. Iako nas je bilo odsvuda, disali smo kao jedan.
Na kraju je ispalo simbolično da je junak pobjede u finalu bio - vratar. Ultimativna počast pokojnom Keti Bandiću.
- Slažem se da je bilo simbolično, a Čolak je branio kao "lud"! Ne sjećam se da sam vidio vratara koji je bolje branio u nekoj utakmici.