Rat u Ukrajini odrazio se i na nogometni svijet. Prošlo je samo nekoliko dana od trenutka kada je ruska čizma umarširala na ukrajinsko tlo, a FIFPro (Svjetska udruga profesionalnih nogometaša) zatražila od Fife i Uefe da svim nogometašima omogući jednostrani raskid ugovora s ruskim klubovima. I doista, spomenute su nogometne asocijacije promptno donijele uredbu koju su mediji kolokvijalno nazvali - ratni prijelazni rok.
Nakon što su klubovi i reprezentacija Rusije izopćeni iz svih međunarodnih natjecanja, i svim je nogometašima omogućeno da raskinu ugovore. U trenutku donošenja ‘‘rezolucije‘‘ u ruskim su klubovima pod ugovorom bila jedanaestorica hrvatskih nogometaša: Dejan Lovren (Zenit), Nikola Moro (Dinamo Moskva), Tin Jedvaj (Lokomotiva Moskva), Zoran Nižić (Ahmat), Mateo Barać (Krilja Sovjetov), Danijel Miškić (Ural), Filip Uremović, Silvije Begić (obojica Rubin Kazanj), Filip Mrzljak (Ufa), Vicko Ševelj (Akron Togliatti) i Arian Mršulja (Neftehimik).
Pucanj u nogu
Ovdašnji su mediji većinu spomenutih igrača brzo raselili po hrvatskim klubovima. No samo su dvojica iskoristila ‘nove propozicije‘ Uefe i napustila ruske klubove (ali nijedan nije došao u HNL). Filip Uremović je drugoligaški Rubin iz Kazanja zamijenio za Sheffield United, kroz ugovor o posudbi. No po završetku sezone raskinuo je ugovor i potpisao za Herthu iz Berlina.
A 21-godišnji Dubrovčanin Vicko Ševelj, nekoć kadet, pa junior Hajduka danas je ugovornom obavezom vezan uz FK Sarajevo. Početkom veljače potpisao je ugovor o posudbi s ruskim drugoligašem (Akron Toljati), ali je isti raskinuo nakon manje od mjesec dana. I to je sve glede Hrvata i ratnog prijelaznog roka!
Naravno, fokusu zanimanja ovdašnje nogometne javnosti najviše je bio izložen Dejan Lovren. Razvidno svom ugledu zaslužnika za svjetsko srebro i senatora u hrvatskoj reprezentaciji. U svom jedinom očitovanju na spomenutu temu Lovren je konstatirao ‘‘pritiske da napusti Rusiju, ali i svoju odlučnost da ugovor sa Zenitom odradi do kraja‘‘. Mnogi su ostali razočarani što Lovren nije odabrao ‘‘pravu stranu‘‘. Čak su ustvrdili kako je ostankom u St. Peterburgu ‘‘sam sebi pucao u nogu‘‘, jer će igrati u slabijoj ligi i biti izvan domašaja izbornikova pogleda!?
Posljednjih se dana Lovren našao pred novim iskušenjem. Po nekim je izvorima za hrvatskog reprezentativca zainteresirana Roma. Sada uz političke, Lovren ima i sportski argument za odlazak iz Rusije. Neće valjda odbiti Mourinha?
Što je s ostalim hrvatskim igračima u Rusiji? Tin Jedvaj se vratio u Hrvatsku, ali samo na kratko, kako bi se oženio! Potom se vratio u moskovski Lokomotiv s kojim ima ugovor do 30. lipnja 2025.
Korektni poslodavci
Do istog datuma, ali s moskovskim Dinamom ugovor ima najskuplji hrvatski nogometaš u Rusiji (devet milijuna eura), Nikola Moro. Sinjanin Mateo Barać, bivši Osijekov stoper, igra za Krilja Sovjetov iz Samare, i ugovor mu traje do 2024. Još godinu dana ugovorne obaveze ima bivši Dinamov junior Danijel Miškić, središnji vezni igrač Urala iz Jekaterinburga. Kao i Silvije Begić u drugoligaškom Rubinu iz Kazanja. Ugovori su posljednjeg dana lipnja istekli trojici hrvatskih nogometaša - Zoranu Nižiću, Filipu Mrzljaku i Arianu Mršulji i oni su trenutačno u statusu slobodnih igrača...
Zašto je odaziv hrvatskih nogometaša na poziv ‘‘demokratskog svijeta‘‘ da napuste Rusiju bio tako skroman? Možda je za njihovu odluku bilo presudno što su imali informacije iz više izvora. A možda i činjenica što su Rusi (barem u sportu) vrlo korektni poslodavci. Uz većinu nogometaša, i bivši je hrvatski košarkaški izbornik Velimir Perasović ostao na klupi ruskog Uniksa.
Sasvim je izvjesno da će mnogi ruski klubovi financijski nagraditi lojalnost svim stranim sportašima koji su ostali u njihovim redovima.