Ante Miše slavi! Njegov klub Al Arabi osvojio je prvenstvo Kuvajta! Ali nije to samo običan naslov. Naime, Al Arabi je osvojio prvenstvo nakon 19 godina, posljednji put bili su prvaci 2002. godine. Kolo prije kraja Al Arabi je pobjegao drugoplasiranom Al Quadisaju na nedostižnih sedam bodova. S Antom slavi još jedan poznati Hrvat, njegov pomoćnik Ardian Kozniku.
- Uzeli smo naslov, ali na kakav sjajan način. Još je jedno kolo do kraja prvenstva, mi smo dosad odigrali 17 utakmica, 13 puta pobijedili a 4 puta igrali neodlučeno. Bez poraza smo. Sad i zadnjem kolu želimo ostati neporaženi i cijeli priči zaokružiti kao nepobjedivi - kazao nam je u uvodu Miše.
Ante je preuzeo kuvajtski klub prije pet mjeseci, nakon što je odstupio s pozicije izbornika Turkmenistana. U u tako kratkom razdoblju napravio je sjajan rezultat.
- Pa u pet mjeseci ne možeš upoznati djevojku, a kamoli ovako uvjerljivo uzeti naslov, ha, ha, ha, U samo pet mjeseci sam pokorio ligu - priča dobro raspoloženi Ante.
U kuvajtskom prvenstvu igra deset klubova, a igra se dvokružno. No, prije toga se igrala liga s 15 klubova. Prvih 10 klubova iz te šire lige igra prvu ligu, a ostalih pet - drugu. Međutim, svi bodovi se brišu, kreće se od nule, u novo prvenstvo.
- Kazati ću vam ovako. Al Arabi je klub kao - Hajduk! Al Qadsia i Al Kuwait su klubovi koji su posljednjih 19 godina međusobno dijelili naslove, nitko im se nije mogao približiti. A mi smo sad uspjeli, Al Arabi je uzeo naslov nakon punih 19 godina. Prvi sam trener koji je uspio prekinuti tu seriju. Čekali su ljudi toliko godina da je nakon što smo osvojili naslov nastalo ogromno slavlje, plakalo se. Ja jedini nisam plakao, ali plakao sam i ja na jednoj utakmici prije koju smo teško dobili, a upravo nam je ona bila najbitnije u borbi za naslov. No, majko moja mila, da ste samo vidjeli kako su se ljudi veselili dok su suze klilzile niz lice, more suza. Predsjednici, dopredsjednici, igrači... Svi su plakali kao mala djeca, Bože moj, kakve li su to samo bile emocije. Stari ljudi su plakali, čudo jedno...
Onda se našalio...
- Ajme, ako nisam na slavlju dobio koronu, neću je nikad dobiti! Ljubilo se na sve strane, skakalo, grlilo... Ma što ću govoriti, nešto nezaboravno. Nego, znate zašto sam vam rekao da je Al Arabi kao Hajduk? Pa zato što klub ima veliku prošlost, 16 puta je prije ovog naslova bio prvak, a ukupno je osvojio preko 40 trofeja. A onda je stalo, dugi niz godina se nije moglo do titule. Zato sam ga usporedio s Hajdukom koji isto dugo čeka na titulu.
Kakvi su mu uvjeti u klubu, kako je raditi u Kuvajtu?
- Klub je dobro organiziran. Istina, stadion je star, ima zaokružene tribine i prima 15 tisuća gledatelja. Ima klub u planu gradnju novog stadiona, ovaj naslov prvaka će im sigurno biti stimulans, vjetar u leđa kako bi ga što prije napravili. Ali travnjak je fantastičan jer ga stalno mijenjaju. Inače, svi tereni u Kuvajtu su jako dobri. Kad usporediš kuvajtsku ligu s onima iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara, onda mogu kazati da je liga tjelesno mnogo zahtijevnija. Svaki klub može imati pet stranaca. Ima puno igrača iz Brazila, Senegala, Gane, Tunisa, Libije, Sirije, Palestine... Osim Brazilaca, svi su uglavnom reprezentativci svojih država. Stranci rade veliku razliku. Ja u momčadi imam dva Sirijca, Palestinca, Libijca i jednog igrača iz Gane. To su mi glavni igrači. Palestinac Oday Dabbagh mi je i prvi strijelac prvenstva, mlad je dečko, ima samo 22 godine.
Kaže nam da mu je u Kuvajtu posve drukčije nego što mu je bilo u Turkmenistanu.
- U Turkmenistanu je bila klasična avantura. Nisam ništa znao o njima prije nego što sam došao na mjesto izbornika. O kuvajtskoj ligi sam znao više, jer su prije mene tu bili Dragan Skočić, Božo Čačić, Dalibor Starčević... S njima sam malo pričao prije nego što sam otišao u Kuvajt. Puno mi je zbog toga bilo lakše nego u Turkmenistanu o kojem zaista nisam znao ništa.
S Al Arabijem je potpisao ugovor na godinu i pol dana, ali već ima i drugih ponuda.
- Sad nakon zadnjeg kola smo trebali igrati Emir kup, to je njihov najveći kup. Ali s obzirom da reprezentacija igra kvalifikacijske utakmice neće se igrati, pa će uslijediti stanka. Ne samo to, ovdje je prevruće, evo sad dok razgovaramo temperatura je 42 stupnja Celzijusa. A na ljeto se temperatura penje na 58 stupnjeva. Tako da je Emir kup odgođen za rujan. Tako da bih za desetak dana mogao kući u Hrvatsku - zaključio je Miše