Poraz u zadnjoj pripremnoj utakmici polako se stavlja u arhivu, prizemljenje će možda i dobro doći Bijelima, jasno ako se u subotu trijumfalno prođe kroz Kranjčevićevu. Jaki Hajduk dolazi na noge oslabljenim Lokosima. Najambicioznija momčad Bijelih posljednjih sezona, možda čak i zadnjih 10 godina.
U odnosu na prošlu sezonu Hajduk se pojačao na tri pozicije. Gergo Lovrencsics na desnom beku umjesto Todorovića, a prije njega i Jakoliša. Nedvojbeno plus. Zatim Elez na poziciji koju su kroz prošlu sezonu najčešće držali Dimitrov i Mujakić. Nema spora, još jedan plus za Bijele.
U napadu su se vratili Eduok i Sahiti, doveden je Mlakar, stasaju Biuk i Ljubičić. Ofenzivna linija s Livajom u ulozi kreatora, te napadački orijentiranim igračima među kojima se Jairo i Diamantakos bore za mjesto na klupi, a ozlijeđeni Kačaniklić predstavlja adut za još veći napredak, takav ofenzivni potencijal nisu Bijeli imali još od 2017. godine.
Zalog optimizmu
Perjanice Carrillove momčadi prije četiri godine bili su Vlašić, Ohandza, Erceg i Futacs, danas su to Livaja, Biuk, Sahiti i Eduok, kvartet koji sigurno može parirati, ako nije i snažniji od četverca koji je predvodio Bijele u Carrillovo doba. Minus današnjoj ekipi je manjak veznih igrača, jer Španjolac je u sredini na raspolaganju imao Radoševića, Hamzu, Tomu Bašića i Kožulja, dok je Gustafsson oslonjen na Vukovića, Čuića, Atanasova i Čubelića. Već smo toliko puta konstatirali, nedostaje snaga u veznom redu koja bi aktualni Hajduk promovirala u još ozbiljniju momčad.
Ali, napadačka linija i obrana na čelu s Kalinićem pružaju zalog optimizmu i stavljaju današnji Hajduk u usporedbu s najjačim momčadima koje su Bijeli imali u recentno doba. Ako zagrebemo još više u prošlost i usporedimo današnju momčad s ekipom koja je 2010. izborila Europsku ligu, s momčadi u kojoj je vrata čuvao Subašić, na lijevom boku Strinić, obranom dirigirao Vejić, u sredini ordinirali Andrić i Brkljača, a u napadu Ibričić, Tomasov, Anas Sharbini, Vukušić i Čop, jasno ćemo dobiti isti rezultat. Današnji Hajduk je na tragu najvećih momčadi koje su se stvarale posljednjih desetak, i nešto više godina, s naglaskom nedostatka klase u veznoj liniji.
Napadački korpus
Međutim, za ogled s Lokomotivom i trenutačna momčad je toliko snažna da mora ponijeti teret imperativa pobjede. Ono što bi Gustafssona moglo zabrinuti jest činjenica da mu je momčad primila po tri pogotka u recentnim dvobojima s Celjem i Zrinjskim. Tramezzanijev Hajduk je s Fossatijem primao malo golova, utakmice najčešće završavao pobjedama 1:0 koje su bile i ostale zaštitni znak polusezone koju je talijanski trener proveo na Poljudu.
Gustafsson je još uvijek zagonetka glede nogometa kojeg će prezentirati njegov Hajduk. S obzirom na kadar kojim raspolaže logično je očekivati ofenzivno orijentiranu momčad, ali znaju svi treneri današnjice da obrana donosi pobjede i trofeje.
Zato Gustafsson ima Kalinića i Eleza kao najveće obrambene adute koji bi individualnom klasom trebali čuvati visoku rezultatsku ambiciju, a Livaja i napadački korpus bit će zaduženi za rješavanje utakmica. Baš kako je to Livaja uradio i u zadnjem ogledu s Lokosima početkom travnja u Maksimiru. Tri mjeseca kasnije još jači Hajduk dolazi u Kranjčevićevu. Najjači Hajduk u zadnje četiri godine.