Dobro je, odahnuli su. "Već smo se pobojali da nas zoveš jer je otišel, da pišemo epitaf... A to bi bila tuga, ne samo za svijet, već i za naš, hrvatski, zagrebački nogomet. Zakaj? Zato jer su, eto, prošla desetljeća, a mi ga se živo sećamo. Jer, kada je došel, onda si saznal zakaj si se zapravo zaljubil u nogomet..."
Posljednje vijesti da nije dobro, da je u bolnici, na operaciji, u intenzivnoj, da možda ide svome kraju, nisu izazvale jezu samo u Brazilu. Nije za usporediti, ali slična se bojazan pojavila i u Zagrebu. Odlepršale su mnoge jeseni, palo je mnogo lišća, Sava više nije za kupanje, odrasle su generacije, samo je i dalje Maksimir isti. Zapravo, mnogo gori, ružniji, ruiniran do bola, klati se tamo doslovce na respiratoru gubeći pritom ekstremitete. Jedina je dobra stvar što nema "Alzheimera". Jer, slikovito priča bajke koje su ga uobličile, a Zagrebu donijele pregršt sreće. E, jedna od tiha sreća, ponajveća, ali personificirana, bila je - Edson Arantes do Nascimento, odnosno Pele.
Taj je, naime, brazilski čarobnjak dva puta svraćao u Hrvatsku, a ukupno je čak tri puta igrao s Dinamom i - ni jednom nije pobijedio. Doduše, nije ni izgubio. Kako god, taj je prvi nogometni superstar, kralj nogometa, čovjek koji je u 1363 utakmice tijekom karijere zabio 1281 gol, a triput je s Brazilom bio svjetski prvak, višekratno svoju magiju suprotstavio hrvatskoj. Kojoj se divio.
- Znaš, mene ti to ne čudi. Onaj Brazil, domovina nogometne tehnike i magije, bio je očaran nama, jer smo igrali slično. Oslanjali smo se na tehniku, bili smo vješti s loptom, nadigravali se i s najvećima. Fakinski, nismo znali drugačije - priča danas Marijan Čerček, nažalost, jedan od rijetkih koji nam danas još može pričati o tim sudarima.
- Ali, čuj, najbolji ti je čut' Rudača (Belin, nap.a.), on je fasciniral kralja. A i kak ne bi, kad je fakat tu tekmu na Maksimiru odigral velemajstorski. Pa pazi, Pele je nakon tekme došel do njega da se želi s njim slikati - prisjeća se, sam će reći, jedne od svojih najljepših nogometnih večeri stari Čera.
I danas noge klecaju
Ruku na srce, priča je počela ranije: onoga časa kada se saznalo da je Santos tog 12. rujna 1969. zakoračio u Zagreb, u gradu je nastao delirij. Iako se radilo o prijateljskoj utakmici, zapravo Santosovoj jugo-turneji, u kojoj su još bili u Sarajevu, Beogradu i Nišu, Maksimir je pucao. Zabilježeno je 60 tisuća gledatelja, što je tada bio rekord stadiona.
- Je, bili su tam i Gilmar, Carlos Alberto, Edu, Rildo…, ali stadion se napunio zbog njega, kralja. Čuj, meni i danas malo noge klecaju. A mi smo igrali... jao, letjeli smo. I samo nama u toj turneji Pele nije zabio gol... - kaže Čera. - Ali kaj da ti ja velim, pa ja sam bio mulac, jedan od mlađih.
Iako se krije, Čerček je te famozne zagrebačke večeri prvo pogodio vratnicu, a onda je u drugom dijelu nakon krasne akcije "modrih" pronašao Gucmirtla, koji je probio čudesnog Gilmara za erupciju. Za 1-0. Kasnije je, doduše, rezultat na konačnih 1-1 postavio Edu.
- Znate kaj - priča Rudi Belin. - Za mene nema sumnje, Pele je najveći svih vremena. Ne samo zbog igre, koja je bila famozna, jer je u ono vreme imal i trku, i dribling, i šut. Pa evo, Čera veli: kad je pogodil gredu, lopta se odbila do pol igrališta... No fascinantan je bio i zbog odnosa, znate. Ja sam inače volio razgovarati sa suparnicima, a Pele mi je po tom ostao duboko urezan. Jer, on je meni praktički otkrio nogomet. Veli on, dakle, meni da je tajna u radosti izlaska na teren i igranju nogometa. To je kazao s takvim osmijehom da ga je teško zaboraviti...
"Nikad nas nije pobijedio"
No, Pele nije zaboravio ni njega. Dapače, nakon te utakmice prišao je Rudaču jer je baš s njime želio fotku.
- Znate, vi ste meni bili najbolji - rekao je Belinu Pele.
- Dinamu je tek poslije vodstva ponestalo daha. Mi smo se tada trgnuli, osjećaj da je voda ušla u uši pokrenuo je naše igrače. Zaigrali smo odlučnije i mislim da smo zasluženo izvukli neodlučeno. Tražio sam prostora na sve strane. A zraka nigdje. Dobro pokrivanje u obrani i jednostavni napadi prema golu - dodao je kasnije novinarima brazilski as.
Ni pola godine kasnije Dinamo se opet susreo sa Santosom. A Pele je tada, nakon Belina, upoznao i Roru. Naime, Zagrepčani su otputovali na južnoameričku turneju, utakmica je pak odigrana 28. siječnja 1970. u Santiago de Chileu. Turnir se zvao Heksagonal, a sudionici su bili Santos, Colo Colo, Universidad Catolica, America, Universidad de Chile i Dinamo. Uglavnom, Santos - Dinamo 2-2, golove su zabili Novak (za 1-0) i Rora (za 2-2), a ovaj potonji toliko je oduševio da mu je ponuđen ugovor sa Santosom.
- Pele me pozvao na večeru i s menadžerom Santosa ponudi mi ugovor za Santos. A ja mu kažem da imam samo 22 godine i da još moram ostati jer tada je vrijedilo pravilo 28. No, tada je u novinama izašao naslov: "Rora nadvisio Pelea"! - ispričao je jednom zgodom danas, nažalost, pokojni velikan Krasnodar Rora.
- A to ti je inače turnir na kojem je Pele službeno proglašen "Kraljem nogometa" - daje na važnosti Čerček.
- Sjećam se dobro događaja s turneje po Čileu. Mi večeramo, odigrali smo utakmicu i u hotelu smo… Dolaze nakon naše večere igrači Santosa na objed. Oni su svoju utakmicu izgubili i vraćaju se u hotel plešući i pjevajući. Nismo vjerovali. A u Zagrebu, nakon utakmice sa Santosom, odemo se s Peleom i Brazilcima družiti, a on nam objašnjava da kad je utakmica gotova i ako si dao sve od sebe, opet moraš biti veseo. I znate što? Rekao je najveću nogometnu istinu: nogomet je uvijek veselje - dodat će svojedobno i Rudi Belin.
Devet mjeseci potom, dajmo važnost, taj je Pele s hrpom te momčadi, u dresu Brazila postao svjetskim prvakom.
Pioniri Štef i Mlinka
Šest godina potom Zagreb i Pele ponovno su se spojili. Brazilski mag stigao je, naime, ponovno ovdje kao dio kampanje Coca-Cole te je na jedan dan postao - trener. Tadašnjim je pionirima Dinama, naime, održao ogledni trening... A među pionirima Mlinarić, Deverić... klinci koji su kasnije hametice osvojili Jugoslaviju.
- Jebemti, sad si me sjetio... Uh, kakav je to bio događaj - smije se Štef Deverić. - Bilo ti je to po noći i na glavnom terenu. Sećam se da noć prije nisam spaval, a bogami ni noć nakon tog treninga. Znači, nije to sad bilo čudo od treninga, ali kad je krenuo u slalom, tim svojim driblingom, mi smo padali na guzicu. A onda je, hladno, nakon treninga tri puta škaricama sa 16 metara gađao gol da se sve prašilo. Ma čudo jedno, velim ti... Kaj, jesam pokupil koji potez? Ma kaj ti je, tko može tek tak "pokupiti" Pelea. A mnogi su to htjeli...
Treća utakmica Dinama i Pelea, inače, odigrana je 1960. u São Paulu, gdje je velikan bio članom kombinirane momčadi Santosa i Vasco da Game. Tom je zgodom, na otvorenju stadiona Morumbi, utakmica završila 1-1.
- Treću i posljednju utakmicu protiv Hrvata, odnosno tada reprezentacije Jugoslavije, odigrao je 18. srpnja 1971. godine, na svojoj oproštajnoj utakmici, između Brazila i Jugoslavije, na Maracani, pred 180 tisuća gledatelja. Utakmica je završila 2-2, a tada je velikana zaintrigirao i još jedan Hrvat. Nakon oduševljenja Belinom i Rorom, poslije tog duela bio je opčinjen i Juricom Jerkovićem - upozorava me najveći hrvatski "peleolog", bivši nogometaš i vrsni novinar Miroslav Rede, koji je imao čast više puta objedovati s tim velikanom te napraviti niz ekskluzivnih intervjua.
Bez čaše, molim
Utakmica je završila 2-2; Jugoslavija je pogotkom Dragana Džajića povela sa 1-0, Gerson i Rivelino preokrenuli su utakmicu, Brazil je poveo s 2-1, a onda je u 70. minuti Jerković "ukrao" slavlje Peleu velegolčinom... Dakle, četiri susreta, četiri remija. Pele nikad nije porazio Hrvate. Možda ih je zato i toliko volio...
- Smatrao je da su itekako bliski brazilskom nogometnom DNK. Da imaju i vica, i tehnike, da se vole nadigravati. Imao sam čast desetak puta biti dio ekskluzivnih večera s Peleom, a dva sam puta bio za njegovim stolom. Jednom sam poželio fotografiju s dignutim čašama, no on je ustao i rekao i meni da ustanem, da se fotkamo zagrljeni. "Ako me netko vidi s čašom, pomislit će odmah da sam ogrezao u alkohol", objasnio mi je. I zapravo pokazao koliko je dobar bio potez što je uza sebe imao mentora, pravnika po struci, koji ga je uvijek pratio. Da su to imali Ronaldinho, Ronaldo, Adriano..., tko zna gdje bi im bio kraj - prisjeća se Rede, preko kojeg je Pele u veljači 1999., nakon što je u Bruxellesu ovjenčan titulom najboljeg sportaša 20. stoljeća, poslao poruku Hrvatima da ih pozdravlja i da uživaju u nogometu, koji mora sa sobom nositi zadovoljstvo i sreću.
- Sprijateljio sam se s njime, koliko se god moglo, i u tim sam susretima uvijek iznova primjećivao skromnog i vrlo ljubaznog čovjeka. To su osobine koje su ga krasile - kaže Rede, koji je inzistirao za kraj potegnuti još jednu debatu "Tko je najbolji".
U kojoj Rede bespredmetno tvrdi, Deverić bi dodao i Maradonu, a Čerček i Belin se slažu: O Rei je najbolji!
- On je najveće nogometno čudo svih vremena. On je za samo 18 mjeseci od kadeta i juniora došao do statusa najboljeg igrača Santosa, koji je onomad bio Real Madrid. Sa 16 je postigao prvi gol za Brazil, sa 17 je bio najbolji igrač SP-a u Švedskoj '58., gdje je u tri posljednje utakmice postigao šest golova. Tada golobradi Pele zabio je šest komada na jednom SP-u, koliko je, primjerice, Messi kombinirano postigao na svoja četiri Mundijala. Ukupno je na 14 utakmica na SP-u zabio 12 pogodaka i imao 10 asistencija, mahom u ključnim utakmicama. Osvojio je tri Mundijala, a premda je naš voljeni i neprežaljeni Žile napisao da nikad nije zabio u Europi na službenoj utakmici, to ipak nije bilo točno: u finalima Interkontinentalnog kupa, sudara prvaka Europe i Južne Amerike, 1962. i 1963., protiv Milana i Benfice zabio je ukupno pet golova. O talentu, vještini, tehnici, golgeterskim sposobnostima izlišno je i razgovarati. Nemojte, dakle, nikada sumnjati u ocjenu da je Pele najveći ikad - argumentima poput brazilskog velemajstora napada Miro Rede.
Uglavnom, Pele, danas 80-godišnjak, sve je bolje. Izašao je iz bolnice i čini se da oporavak nakon operacije uklanjanja tumora debelog crijeva ide svojim tijekom.
- Okružen sam ljubavlju i ohrabrenjem te se svaki dan osjećam malo bolje. Biciklirajući ovako, brzo ću se vratiti u Santos, zar ne?.