Nema puno malonogometaša koji su u Kutiji osvojili sve što se moglo osvojiti. Robert Grdović je jedan od njih. Pet je puta osvajao glavni turnir, jednom veteranski, a jednom i kao trener. K tome, ima i dvije titule igrača turnira, a bio je i najbolji strijelac turnira. Netko bi pomislio da Grdović možda više nema motiva bio dio Kutije, no taj bi se dobro prevario.
- Jedva čekam da ponovno zaigram na Kutiji, to se ne propušta. Igrat ću za Gladne oči na veteranskoj Kutiji. Imat ću u ekipi majstore poput Čivraga, Milinovića, Mumleka, Šafarića... Dobri smo, nismo slučajno 2018. osvojili veteransku Kutiju.
Spektakl na Štefanje
Prijave kreću 2. studenog, a pred nama je jubilarno, zlatno 50. izdanje Kutije šibica. Što bi kao jedna od legendi Kutije poručili svima koji su na bilo koji način vezani uz Kutiju?
- Impozantne brojke, impozantna tradicija. Kad se samo sjetim koliki su majstori malog i velikog nogometa igrali na Kutiji, koliki su je uspjeli osvojiti, a koliki i danas žale što nisu. Snaga i veličina Kutije je nevjerojatna, pričamo o kultnom turniru na kojem svi žele sudjelovati, pokazati se i pobijediti. Onaj tko na Štefanje nije bio dio Kutije, taj i ne zna koliko je toga propustio. Dvorana je često bila puna i ostalim večerima, ali četiri četvrtfinalne utakmice i atmosfera koju je donosilo Štefanje, to je nešto posebno. Stoga pozivam sve koji su na bilo koji način bili dio Kutije, ili su danas dio nogometa, malog nogometa, ili futsala, da dođu i prijave se. Znam da su vremena takva kakva jesu, ali Kutija zaslužuje najljepšu moguću proslavu za svoj 50-ti rođendan.
Vi ste na Kutiji debitirali 1993.?
- Igrao sam sa svojom studentskom škvadrom, ispali smo već u skupini. Bili smo još klinci koji se igraju malog nogometa i uživaju što mogu igrati na tako velikom turniru. Igrao sam i jedno kolo za Dragovoljac, tada se moglo promijeniti momčad.
Prvu Kutiju osvojili ste 1997. s Megaton Musicom?
- Bili smo senzacija turnira. Dio ekipe s faksa, dio iz Španskog, Čarapina, Gričar, Čuljak, Jukić, Beljo... U četvrtfinalu smo izbacili Sesvećane, koji su bili veliki favoriti, da bi u polufinalu nadvisili moćni Promet Orkan.U finalu spektakl, mi s jedne, Moby Dick s druge strane, a za njih igraju Prosinečki, Silvio Marić, Pavlek, Brnac, Peternac... Slavili smo na penale.
Zvijezde u gradu
Koliko ste bili posebni dokazuje i činjenica da ste šest godina u nizu osvajali najmanje treće mjesto.
- Uvijek smo se šalili da i zadnji dan u dvoranu moramo ući besplatno, bez da kupimo karte. Dva puta prvi i četiri puta treći. To su bila sjajna vremena.
Bili ste i zvijezde svog vremena?
- Kako ne, baš smo bili face ha ha... Dođeš na ulicu, a ljudi ti prilaze i čestitaju, u kafićima ili klubovima te redom časte. Čak nam je i policija znala progledati kroz prste, jer smo mi dečki s Kutije. Da, bili smo dio velike priče i to je za sve nas bio ogroman i teško opisiv doživljaj. Taj “šušur” koji je Kutija nosila sa sobom tijekom prosinca za mene je ostao jedinstven doživljaj.
Godinama ste u futsalu, od prošle sezone kao trener slovenskog Ptuja?
- Dobri smo, imamo četiri U21 reprezentativca Slovenije. Želimo dogurati do polufinala play-offa.
Stiže li netko iz Slovenije na Kutiju?
- Znam da je nekoliko ekipa već dogovoreno, te će se sigurno prijaviti. Samo se nadam da će te nesretne mjere zbog korone biti dovoljno fleksibilne da će dečki moći normalno dolaziti u Zagreb.
Korona je puno uzela svima, pa tako i malom nogometu te futsalu?
- Uzela je jako puno, jer dugo vremena dečki nisu smjeli trenirati i imate termine u dvoranama. Neki se ustvari tek sad vraćaju, pa tako i moji veterani. Međutim, to nas ne smije poremetiti. I dolazak na Kutiju bit će naš glas da smo tu i da nas ništa ne može zaustaviti.
Roberta Grdovića na Kutiji već skoro 25 godina nitko ne može zaustaviti...
