Kad me pitaju tko je bio najbolji igrač, ja im nabrojim svih 24!
Tako je u jednu rečenicu, vjerojatno najtočniju od svih, priču o Dinamovoj generaciji 1982. sažeo Marko Mlinarić. Izgovorio je legendarni Dinamov '10' u filmu 'Generacija 82', koji je u srijedu doživio svoju pretpremijeru. Film je to koji je osmislio i napravio Ivan Blažičko, a govori, naravno, o generaciji koja je nakon 24 godine donijela naslov prvaka u Zagreb.
Eto, napunilo se 40 godina, svi akteri reći da je prošlo brzo, a još pamte svaki detalj, svaki gol, svaku proslavu pobjede, pamte svakog člana momčadi, od igrača do oružara... Dinamo čitavo proljeće obilježava 40 godišnjicu 1982., ovo je bio vrhunac, došli su na pretpremijeru mnogi iz te generacije, od Velimira Zajeca, Marijana Vlaka, Štefa Deverića, Marka Mlinarića, Đemala Mustedanagića, Josipa Čačkovića..., do, naravno, neizostavnog kreatora, Ćire Blaževića. Bili su tu i Ante Čačić i igrači iz današnje generacije, članovi Uprave, nismo, doduše, vidjeli Mirka Barišića, koji obično ovakve evente ne propušta.
Bio je Niko Kranjčar, koji je nakon filma s osmijehom na licu zezao Marka Mlinarića.
- Pa Mlinka kaj ni danas ne možete reći istinu. Čuj, slavili ste uz viski i dvije kole - smijao se Niko.
Da, ima u filmu svega. Od samih početaka generacije, Ćirina dolaska, legendarnih golova poput onog Zekinog u Splitu, ili Cicinog Zvezdi. Priče o utakmicama, slavljima, međusobnim odnosima.
- Pero Bručić i ja nismo uopće razgovarali. Kasnije smo se sreli u Beču i nismo se mogli sjetiti zašto smo posvađani - otkrio je u filmu Đemal Mustedanagić.
- Da, nisu pričali, ali bi na terenu poginuli jedan za drugoga - nadovezao se Velimir Zajec.
Marijan Vlak branio je u životnoj formi, iako je na pripreme došao s 10 kila viška.
- Zajec mi je rekao da je Vlak naš najbolji golman. Vlak? Jel to onaj debeli, pitao sam ga. Onda je radio po mojem posebnom programu i postao najbolji golman - ispričao je Ćiro Blažević.
Vrti se, naravno, priča oko Ćire, koji je na kraju rekao poneku rečenicu o svakom igraču, oni su pričali o sebi, podsjećali na velike dane i novinari, drugi akteri. Uglavnom, 84 minute prepune emocija, priča o generaciji koja je punila stadione diljem bivše države, generaciji koja je bila više od nogometne, imala je društveno-političku ulogu. A zašto 84 minute?
- Prošle godine smo počeli snimati i nakon razgovora s Ćirom imali smo 70 minuta materijala. Došli smo na kraju do dva sata i 40 minuta, a onda smo, da tako kažem, vadili zdrave zube, bacali sjajne materijale i došli do 90 minuta. Onda je producent Dado Komerički rekao da moramo napraviti 82 minute za generaciju '82. I došli smo do 84, nisam više mogao rezati. Moram nagovoriti režisera Zlatka Mijoča da montiramo i ovaj ostatak, napravimo verziju ovoga što je ostalo neobjavljeno - ispričao je autor Ivan Blažičko i otkrio zašto se odlučio snimiti film.
- Rođen sam u Kušlanovoj, pet minuta hoda od stadiona. Kad sam bio mali gledao sam reflektore i slušao huk dok je igrao Santos, a 1982. sam s dečkima iz Pešće i s Trnja bio na svakoj utakmici. To je neko moje emotivno vraćanje duga, imao sam sreću da sam poslije surađivao sam s mnogima od njih, sa Zekom i Mlinkom sam čak i igrao nogomet - rekao je Blažičko.
- Prva pomisao ma 82. jest da smo bili škvadra, momčad, na terenu, izvan terena, disali smo kao jedno. Imali sjajnog učitelja, doktore, oružare, liječnike, svi su živjeli za Dinamo. I nadam se da će ovi dečki riješiti u Šibeniku ovo prvenstvo, da će se spojiti 1982. i 2022. u jednu još ljepšu priču - poručio je Mlinarić.
A ako želite saznati na koga je Zajec pomislio kad je prvi put vidio Messija, koje je gostovanje tog proljeća bilo najteže, ili tko je igrao 'par-nepar' prije utakmice protiv Crvene zvezde, što je Ćiro rekao generalu KOS-a, ili ako samo želite mlađim generacijama pokazati što je bio Dinamo i kako su se generacije 'navukle' na njega - pogledajte film!
