Upućeni tvrde da se nikada na aerodromu Sydney nije okupilo gotovo 4.000 ljudi ni na čijem dočeku, kao ovog ponedjeljka kad su oduševljeni simpatizeri od 17.00 do 22.00 čekali najbolje u Azijskoj ligi prvaka, svoje ljubimce iz Western Sydney Wanderersa. Kako i ne bi, kad je posrijedi najveći uspjeh australskog nogometa u povijesti!
- Umorni smo ali presretni - javio je Mateo Poljak standardni defenzivni vezni ‘Lutalica’ koje su u Riyadhu izdržale nesnosnu buku 65.000 navijača Al Hilala, uspješno braneći 1:0. - U životu nisam čuo ništa glasnije. Srećom, spremno smo zakoračili u taj pakao!
Australski prvak sa šestoricom igrača hrvatske krvi - to su još Ante Čović, Antony Golec, Matthew Špiranović, Brendon Šantalab i Tomi Jurić - te trenerom Tonijem Popovićem istog nacionalnog integriteta junački je odolio svim pokušajima prebogatih Arapa, održao 0:0 i proslavio se za sva vremena.
- Oni su u Australiju doputovali privatnim avionima, mi u Arabiju redovnom linijom u ekonomskoj klasi - nastavlja Poljak. - Ovdje su se aklimatizirali sedam dana, mi kod njih jedan, ali su nam vrlo pomogle srpanjske pripreme u Emiratima, s dva treninga na +45.
Wanderersi priznaju da je suparnik u nogometnom smislu bio bolji, jači, no dodaju da su svojim više nego stabilnim, zapaženim i uspješnim nastupima u tom izazovnom natjecanju zaslužili naslov.
- Strašno nas je motivirao njihov trener Laurentin Reghecampf, netaktični Rumunj koji je uoči uzvrata prijetio rečenicom ‘Naravno da dobivamo uvjerljivom razlikom, pobrinut ćemo se da taj mali WSW ostane mali!’
Šampioni su dovoljno veliki pa pričaju kako im se čini da je japanski sudac Yunichi Nishimura, nes(p)retni poznanik Vatrenih iz Brazila, domaće oštetio za dva kaznena udarca, što je kompenzirao sitnijim uslugama, recimo - u 2. dijelu nije dosudio niti jedan slobodan udarac za goste.
- Bojali smo se da će ga šeici potkupiti, da je domaćinski sudac, a ispostavilo se da čovjek jednostavno ne zna premda ga godinaOnaj ‘ma tretiraju ponajboljim na kontinentu...
Danas je to prošlost. U sjećanju trešti pjesma, zastave, trube, pljesak koji ne prestaje. Premija? Možda će štogod kapnuti, glavno je što se ponose ‘odavde do vječnosti’.
Poljak je, pogotkom, uništio Seoul u polufinalu, Jurić sredio Al Hilal u finalu. Tomi Jurić (23), dijete Hrvata iz Bosne, suđeni ili nesuđeni ‘novi Viduka’, centarfor i s nekim osobinama glasovitog Ibrahimovića koji je u rodnom gradu počeo u NK Hurstville Zagreb, nastavio u Sydney Unitedu, bivšoj Croatiji, zatim kao mlađi omladinac došao u Hrvatsku ali se nije dokraja probio ni u Sesvetama (gdje žive ‘starci’ brinući o mlađem sinu, također nogometašu), ni na Kajzerici, ni u Zaprešiću. Sigurno i zahvaljujući pogrešnoj procjeni stručnjaka ili ‘stručnjaka’. Pamti se njegova rečenica:
- U Australiji me smatraju Hrvatom, u Hrvatskoj Australcem...!
Ti momci odmah se okreće prvenstvu države, kojeg su malo zapostavili spontanim okretanjem dotičnoj Ligi prvaka. Naravno da nisu požalili!