Dok je Ukrajina i dalje pod svakodnevnim, žestokim napadima ruskih vojnih snaga, ukrajinski sportaši koji svoje karijere grade u inozemstvu česti su sugovornici intervjua u brojnim tiražnim medijima. Ukrajinski portal football.ua porazgovarao je tako s Andrijem Jarmolenkom, članom londonskog premierligaša West Hama. Bivši nogometaš kijevskog Dinama i ukrajinski reprezentativac govorio je o tome kako proživljava dane ukrajinske krize.
- Kad je sve počelo, tog 24. veljače, došao sam na trening u klub i nisam mogao govoriti. Suze su išle niz obraze same od sebe. Zamolio sam trenera ako me može pustiti kući, ali čak niti tada, doma, nisam znao što da radim. Nikad nisam mislio da bi se ovakvo što moglo dogoditi. Obitelj sam dan prije poslao za Kijev... - priča Jarmolenko.
Koji je razlog tome što je njegova obitelj morala za Ukrajinu?
- Sin mi je toga dana imao zakazan pregled kod liječnika. Možete li zamisliti kako mi je bilo sljedećeg jutra? Htio sam lupati glavom o zid, pa gdje mi je bila pamet?! Oni su još jučer bili ovdje, u Londonu sa mnom, a ja sam ih poslao u Kijev, došli su toga jutra kad je počelo...
Naravno, Jarmolenko nije svjesno poslao obitelj u Kijev, dijete je moralo k liječniku, a i do samog napada nije se znalo hoće li i kada uopće sve skupa krenuti. No, to si ne može oprostiti...
- Nisam spavao, nisam jeo, stalno sam bio na telefonu sa svojim najbližima. Nakon par dana odlučio sam se vratiti nogometu i treninzima, to mi je dosta pomoglo da se izuzmem iz svega što se događa u Ukrajini. Moji su u skloništima, skrivaju se kao i svi ostali. Plaši me i sama priča o tome svemu, ali moramo si pomagati. Znam da Ukrajina neće izgubiti. Mnogo djece će biti bez roditelja, mnogo ljudi će biti beskućnici, no moramo biti jedni uz druge - rekao je Jarmolenko.