'Prednost Hrvatske je domaći teren, na strani Srbije je to što neće kalkulirati'

Nedavno smo se u Beču susreli s najtrofejnijim srpskim nogometašem svih vremena Vladimirom Jugovićem i ponudili mu razgovor za SN, što je odmah i prihvatio ne postavljajući pritom nikakve uvjete. Naravno, glavna tema razgovora bio je skorašnji susret reprezentacija Hrvatske i Srbije u Zagrebu, kojeg je Jugović odradio birajući svaku riječ i slovo.

Više nije u nogometu, bavi se biznisom, no krenuli smo otvoreno - tko će slaviti u Maksimiru, 22. ožujka?

- Kao navijač srpske reprezentacije i bivši reprezentativac, naravno da se nadam pobjedi Srbije. Dakako, prednost Hrvatske je domaći teren te potpora navijača, što Srbija neće imati. Međutim, na strani Srbije je to što više nema mjesta kalkuliranju, moraju ići na pobjedu ili pozitivan rezultat. Takva situacija je u nogometu iznimno snažan motiv.

Ima li ova mlada reprezentacija Srbije uošće potencijala za napraviti velike stvari?

- Nedvojbeno, potencijal postoji, ali što će oni moći ostvariti i koliko će biti učinkoviti, pokazat će budućnost. Mislim da je ovo svojevrsna prekretnica kod nas, krenulo se s mlađima, počevši od izbornika pa dalje. Tako sam ja barem shvatio.

A Mihajlović? Posjeduje li on kapacitete za velikog trenera?

- Nas smo dvojica bili suigrači, poznajemo se dobro, i ja vjerujem u njegove sposobnosti.

Kako gledate na hrvatsku reprezentaciju, koga biste izdvojili?

- Nogometnu igru gledam kao cjelinu, no istaknut ću Modrića, Mandžukića, Srnu te izvrsnog golgetera Nikicu Jelavića, kojeg sam dobro upoznao još dok je nosio dres bečkog Rapida. Njegova dosadašnja karijera potvrdila je da je pametno birao klubove. Došao je u vrlo, vrlo ozbiljan klub, Rapid, odakle se izdigao u visine.

Bili ste odličan i vrlo uspješan igrač sredine terena, možete li iz te pozicije ocijeniti Luku Modrića?

- Na ime Luke Modrića ne trebaju se trošiti riječi jer činjenica da je prvotimac velikog Real Madrida o njemu najzornije govori. Najsvježiji primjer njegove kvalitete je pogodak u utakmici Lige prvaka, protiv Manchester Unuteda, usred Old Trafforda. Bio je to gol za prekretnicu u jednoj vrlo teškoj utakmici gdje je njegova momčad slavila važnu pobjedu za daljnji prolaz u ovom elitnom natjecanju.

Tijekom karijere s mnogim ste hrvatskim igračima dijelili teren, tko vas se najviše dojmio?

- Alen Bokšić i Dario Šimić bili su mi suigrači i o njima mogu pričati samo lijepo, kao igračima i ljudima. Vjerujete mi, nikad u to igračko vrijeme ne bih mogao reći da će Boka biti trener. Ne spomenuti Bobana i Šukera u ovom kontekstu ne bi bilo korektno. Ma, cijela ta hrvatska generacija zaslužuje pohvalne ocjene i respekt. Mi se poznajemo još iz Medulina i Donjeg Milanovca, gdje su bili nekadašnji nogometni kampovi u bivšoj državi.

Srbija je u kvalifikacijama za Euro 1999. bila uspješnija od Hrvatske. Zašto se dogodio takav rasplet?

- Presudila je ona utakmica u Zagrebu. Iskreno, nemam baš ni uvida u te cjelokupne kvalifikacije jer sam u to vrijeme bio ozlijeđen, a to je opet bilo za vrijeme mog boravka u Atletico Madridu.

I za kraj - hoćete li ići u Zagreb na utakmicu?

- Kako ću kad može doći samo 150 gostiju iz Srbije, ha, ha!?