Šviga se rodio 23. rujna 1974., srce mu je prestalo kucati u njegovoj 48. godini...
Švigir je već kao mladić dospio na veliku scenu, kao i mnogi nadareni zagrebački nogometaši kaljenje je imao na Kutiji šibica, najvećem hrvatskom malonogometnom turniru. Tko tamo položi ispit, miran je do kraja karijere...
- Prvi put sam na Kutiji branio sa 16 godina za Slastičarnu Šenoa, kvartovsku ekipu, igrali smo u Dvorani III Doma sportova, nisam imao ni osobnu kartu... Sudac Marijan Dobrović tad mi je rekao "mali, ovo što sam vidio, ti ćeš biti pravi golman". Na kraju se ispostavilo da je bio u pravu... - prisjetio se Švigir u našem posljednjem službenom razgovoru uoči 50. godišnjice Kutije šibica.
Prvu Kutiju osvojio je 1991., uvijek je naglašavao da mu je najdraži onaj uspjeh iz 1993. kad je naslov osvojio s dečkima iz Sesveta, koje je smatrao svojom obitelji. Vrijeme prolazilo, Švigir je postao i reprezentativac Hrvatske u malom nogometu, potom je napravio i transfer u Veronu. Obilježio je Kutiju šibica početkom 21. stoljeća kad je jedan od recepata za uspjeh pri slaganju momčadi bio sljedeći - Šviga na vratima, a onda ćemo lako. Shvatila je to i Riva grupa, jedna od najvećih momčadi u povijesti Kutije, pobjednici turnira od 2002. do 2004. na čijim je vratima Švigir branio u posljednja dva pohoda na titulu.
- Riva grupa je najbolja momčad u kojoj sam ikad igrao po svim kriterijima. I na terenu i izvan njega. Prava ekipa. Igrali su vrhunski malonogometaši, ali i zvijezde velikog nogometa poput Roberta Prosinečkog, koji je i sjajan čovjek. Svi su tada navijali za nas. Igrao sam u karijeri sa svim najvećim igračima, Duško Popovski - Pop i Pavao Sudy - Žekva bili su mi suigrači u Uspinjači, pa Joža Palić, Štef Pavlic, Nikola Tomičić, Robert Grdović, protiv kojeg mi je bilo najteže braniti, kasnije Tihomir Novak, pokojni Matija Capar, Korab Morina... - pričao je Švigir.
Jedan od najbližih Švigirovih prijatelja, još jedna malonogometna legenda Stjepan Pavlic, ovako je posložio svoju najbolju šestorku u povijesti Kutije šibica:
- Švigir na vratima, Kemfelja, Šemper i Popovski iza, naprijed Haramina i Palić. Ma bilo je tu zaista mnogo vrhunskih igrača i ispričavam se svima koje nisam uvrstio, neka se ne naljute, ali mjesta ima samo za šestoricu.
Višestruki je osvajač Kutije šibica i osvajač nagrade za najboljeg vratara turnira, višestruki prvak Hrvatske, golman kojem je glava radila poput najbržeg kompjutora. Uvijek je vidio sve prije drugih, tjerao je strah u kosti suparnicima, a suigračima ulijevao apsolutnu sigurnost. Zadnjih desetak godina bavio se trenerskim poslom u "velikom" nogometu...
- Od golmana me nitko nije mogao posebno izluđivati kad je najbolji, Marijo Švigir, uvijek igrao za mene - poruka je Štefa Pavlica koja će vam sve reći.
Otišao je Šviga, golman kakvog hrvatski parketi nikad nisu imali niti će ga imati. Ostaje samo velika praznina...