Normalno je kada igrač kojega si trenirao dođe u reprezentaciju, onda hormon sreće buja. To nam je prije nešto manje od godinu i pol rekao trener Ante Rajčić kada su njegova trojica nogometaša, Marko Livaja, Mario Pašalić i Antonio Milić zaigrali zajedno za Vatrene protiv Portugala.
Sličnu rečenicu mogao je izgovoriti i prije nekoliko dana, kada je Pašalić blistao u dresu Atalante protiv Valencije s dvije asistencije u pobjedi 4:1 kojom su došli korak do četvrtfinala Lige prvaka.
Puno Marijevih prijatelja bilo je u Milanu na utakmici, a u Gomilici se utakmica gledala u domovima Kaštelana, ali i u legendarnom kafiću ‘Balun’, u sklopu igrališta GOŠK-a koji je mali klub a dao je toliko dobrih igrača koji su se kasnije preko Hajduka razvili još više.
Odgovara mu pozicija
I prvi Pašalićev trener Rajčić trebao je biti u Milanu, imao je otvoreni poziv, no, nažalost, spriječio ga je smrtni slučaj u obitelji, ali svoga Marija pratio je malom ekranu. Sjećamo se njegovih nedavnih riječi kako su Pašalić i Branimir Cipetić, koji je sada ponajbolji desni bek u Premier ligi BiH u dresu Širokoga Brijega, igrali kao djeca s pet godina starijima i kako je igranje na velikom terenu od malih nogu bilo presudno u brušenju talenta.
Ponosan je Rajčić na sve svoje igrače, dan-danas radi u GOŠK-u koji ima suradnju s Hajdukom i osjeća se sretnim kada netko ode nekoliko stepenica više. Rajčić uvijek analizira Pašalićeve nastupe.
- Što se tiče igre, njemu ovo mjesto polušpice jako odgovara, ne zbog njega nego zbog ekipe u koju god dođe. Po meni, on još treba raditi na nekim stvarima, a kada bi uspijevao ponavljati, onda bi bio novi Modrić ili Messi. Ali, ako na ljeto potpiše ugovor s Atalantom, a sve ukazuje na to, njegova kreativnost će još više doći do izražaja. Jer još je olovni vojnik, tako bih se izrazio, ne voli forsirati zbog te igre prema natrag. Kad konačno bude Atalantin, vidjet ćete kako će se još opustiti.
Rajčić ga jako dobro poznaje, ne forsira puno i ne smeta, ali mu pošalje pokoji put poruku sa svojom analizom.
- Što se tiče asistencija, on ima uređenu tu kreaciju. Kao mlađi je uvijek imao vic u igri. Slično kao Iličić koji je također kao igrač maloga nogometa. On se baš igra nogometa. Mario je dobio samopouzdanje, ustalio se, ojačao je, čime bi mogao popraviti još agilnost. Ali, bilo da igra zadnjeg veznoga ili naprijed, on će uvijek doći u šansu, ima taj osjećaj iz drugoga plana, vidjeti prostor gdje će doći lopta ako mu se da sloboda. Nije lako bilo mijenjati klubove za mladoga igrača, učiti jezik, a sada će se stabilizirati još više, biti psihološki stabilniji - zaključio je Rajčić.