Ovo je trenutak i šansa da dobro proanalizira i napravi kvalitetnija natjecanja. U prilici je više učiniti i za elitu i za one koji u nju gledaju kao spasitelja. Pogriješit će ako tako ne postupi. Možda i fatalno. Još stigne jer do 2024. ponuđeni se modeli mogu itekako dotjerati i poboljšati.
Njezina reforma razočaravajuća je za hrvatski nogomet. U trenutku kad kao opće mišljenje dominira stav da je HNL bolji nego ikad, UEFA ga je gurnula jednu, ako ne i dvije stepenice niže. Fantastično je što se bori i što će, barem do daljnjega, spasiti kontinentalni, pa time i svjetski nogometnu sustav, međutim, mora ga učiniti kvalitetnijim i po svim kriterijima, od sportskih do financijskih, profitabilnijim.
Ne dogodi li se to, težnje Reala i svih “Reala“ koji će vidjeti priliku da mimo FIFA-e i UEFA-e uzmu lovu koja im “miriše na obzoru“ postajat će sve teže spriječiti, a nezadovoljnici bi mogli nicati svugdje po Europi. Glavna je poruka odmetnutih superligaša da UEFA godišnje barata s proračunom od 5-6 milijardi eura, a Liga prvaka od toga ima dvije milijarde. Ustraju da kod podjele kolača veći komad treba ići klupskom nogometu....
I dok se bogati bore za još veće bogatstvo, za hrvatski klupski nogomet UEFA-ina natjecanja ogroman su faktor gole egzistencije. Po dosadašnjem modelu bilo je bolje. Ne samo kad je HNL kao 15. u Europi na startu ove sezone imalo dva kluba u kvalifikacijama za Ligu prvaka te tri za Europsku ligu, nego je ista konstatacija vrijedila i inače.
Po novoj shemi od ovog ljeta prvak i dalje ima mjesto u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali svi ostali hrvatski klubovi deložirani su u trećerazrednu Konferencijsku ligu. I to ne samo da će im u njoj pripasti manje novca nego u EL, nego će morati redom započeti kvalifikacije u drugom pretkolu. Tako HNL, koji je ove godine imao dva kluba u skupini Europske lige, to sljedeće sezone ne može niti teoretski.
Usto, napravljen je nenormalno velik jaz između prvaka države koji dobiva jako puno, od šanse za golem novac ako uđe u skupinu LP, do novog pokušaja u Europskoj ligi ukoliko ispadne, pa čak i u Konferencijskoj ligi kao zadnjoj stanici, do ostalih kojima su ponuđene samo mrvice.Po najnovijem ustroju od 2024. zasad ništa nije popravljeno. Liga prvaka je proširena s 32 na 36 aktera, a od ta četiri mjesta još tri će pripasti klubovima iz Petice što potvrđuje da je i to već neke vrsta Superlige od 10 kola. Preostala četvrta pozicija po planu koji je dugo figurirao trebala je pripasti prvaku s najboljim rejtingom iz država koje nisu među vodećih 10 i nemaju direktno predstavnika u Ligi prvaka.
Dinamo se nadao da bi mogao biti taj, no od toga nema ništa. UEFA je odlučila da “put prvaka“ poveća s četiri na pet onih koji ulaze u Ligu i na taj način svi na kraju moraju u izlučne natjecanja. Pitanje je bi li Modri to izborili jer ovog časa su četvrti u tom redu iza RB Salzburga, Bešiktaša i Basela, ali kako postoji šansa da Austrija i Turska dobiju klub u skupini, ovisno tko će uzeti LP i EL, a Basel nije prvi u Švicarskoj, pisalo se o tome da Dinamo ovog kotira kao klub koji bi mogao biti taj...
UEFA razmišlja da i Europska liga i Konferencijska liga imaju po 36 momčadi. Sada u Europsku ligu idu samo klubovi iz prvih 15 država na njezinoj tablici, u slučaju proširenja mogla bi i Hrvatska dobiti šansu, ali glavna priča o reformi je Konferencija liga za koju sve zemlje igraju kvalifikacije, nitko ne ulazi izravno u skupinu, no čak 10 mjesta dobivaju oni koji nisu izborili Europsku ligi i oni koji nisu uspjeli proći u Ligu prvaka.
Koji je smisao takvog novog natjecanja? Zar ono ne bi trebalo biti za manje države? Zar UEFA ne bi napravila najjači potez da se opredijeli za pozitivnu diskriminaciju i omogući da 15-16 nacija koje nemaju izravnog predstavnika u skupini Lige prvaka dobiju ga u skupini Konferencijske lige? Ujedno i da se ostale nižerangirane bore za 2-3 mjesta u Ligi, kao što to mogu kroz Ligu nacija za Euro. Tada bismo znali, recimo, da pobjednik Hrvatskog kupa ili drugi na tablici ima osiguranu Europu do Božića. Krenuo u kvalifikacije za EL pa nije prošao ili direktno u KL.
UEFA jako puno daje nekolicini najvećih države, a njihove klupske perjanice žele je napustiti jer njima je odrednica samo koliko će inkasirati, dok premalo mari za ostale zemlje koje žele veću šansu da im pokoji klub igra tijekom jeseni u Europi, a ne samo ljetne kvalifikacije. Da zarade svojih 3-4 ili još bolje desetak milijuna za goli opstanak.