Turbulentna je bila Dinamova jesen 1980. godine. Na trenersku je klupu toga ljeta sjeo Ivan Đalma Marković, zamijenivši prezimenjaka Vlatka. Nakon startnog poraza protiv Crvene zvezde u Zagrebu, uslijedilo je pet utakmica u kojima su Plavi upisali osam bodova (tri pobjede, dva remija, tada je pobjeda bila nagrađivana s dva boda) i bili su pri vrhu ljestvice, samo bod iza vodećih Rijeke, Olimpije i Zvezde. Činilo se da bi to mogla biti sretna i berićetna jesen...
U sjeni sukoba
No, uslijedilo je gostovanje kod Sarajeva, a poraz 1:3 ostao je u sjeni sukoba trenera Markovića i Zlatka Kranjčara tijekom poluvremena u plavoj svlačionici. Svašta se događalo, verbalni je sukob prerastao u tjelesni i ostali su ih igrači razdvajali iz borbenog “klinča”. Taj je događaj, dakako, poremetio ozračje unutar momčadi, a sve se odrazilo i na rezultatima, pa je Dinamo do kraja te jeseni ostvario još samo jednu pobjedu, pet je puta remizirao i Božić dočekao na 14. poziciji s 15 bodova (liga je imala 18 klubova), samo četiri više od posljednjeplasiranog OFK Beograda.
Đalma Marković smijenjen je dva kola prije kraja prvog dijela prvenstva, a do kraja jeseni, kao privremeno rješenje, momčad vodio njegov pomoćnik Rudolf Cvek. I krenula je potraga za novim trenerom, spominjala su se imena Branka Zebeca, Branka Elsnera, Tomislava Kaloperovića, Ivice Horvata... No, tri dana nakon završetka jeseni iz Maksimirske 128 prosukljao je bijeli dim i obznanjeno je da je novi trener Miroslav Ćiro Blažević, koji je do tada bio trener Rijeke.
A jedan od ključnih trenutaka za Blaževićev dolazak u Maksimir zbio se krajem listopada, dan uoči Dinamova gostovanja u Rijeci. Nekad vrsni novinar i urednik Sportskih novosti, Milivoj Nikolić, dobro se sjeća što se tada dogodilo...
- Nogometna momčad zagrebačkih novinara tradicionalno je sudjelovala na Memorijalu Pepe Đurića, turniru koji je dobio ime po našem dugogodišnjem riječkom dopisniku. I svake smo godine igrali protiv riječkih novinara, uoči utakmica Dinama i Rijeke u Zagrebu i u Rijeci. Tako je bilo i te jeseni, igrali smo na Krimeji i dogovor je bio da se svaka momčad može pojačati s dvojicom profesionalnih, sadašnjih ili bivših igrača. Riječani su uzeli svoju legendu Vladimira Lukarića, te Srđana Čebinca, a pozvali su i Ćiru. Ali, kako su već imali Lukarića i Čebinca, Ćiru su praktički izbacili iz svlačionice, unatoč spoznaji da je bio trener Rijeke - prisjetio se Nikolić.
‘Pokisla kokoš’
Nastavio je:
- Mi smo, pak, kao pojačanje pozvali samo Rudolfa Belina. I u hodniku ispred svlačionica ugledao sam Ćiru, stajao je kao “pokisla kokoš”, držeći kopačke u rukama. Upitao sam ga što se događa, a on mi je odgovorio: “Višak sam, ne žele me u njihovoj momčadi”! Odgovorio sam mu: “Pričekajte malo, kod nas ne biste bili višak, štoviše”... Potom sam ušao u riječku svlačionicu i upitao sam ih dopuštaju li da Ćiro igra za nas? “Ma, uzmite si ga!”, bio je odgovor. I tako je Ćiro promijenio svlačionicu i pojačao je našu momčad.
Nikolić prepričava i zbivanja na terenu:
- Odmah nas je Ćiro posložio na terenu, ali već u 3. minuti primili smo gol! Međutim, to nije pokolebalo Ćiru, štoviše, viknuo je: “Idemo mladići, tek je počelo, dat ćemo im pet komada”! Tako je, na kraju i bilo, pobijedili smo 5:1, a Ćiro nas je nakon utakmice odveo u svoj stan, svirao nam je gitaru i pjevao, bila je to sjajna večer. Razgovaralo se, naravno, i o Dinamu, raspitivao se o svemu i rekao nam je: “Dinamo je moj san! Dinamo ima fenomenalne igrače, s tim bih igračima osvojio naslov! Rado bih došao u Maksimir”. Dan poslije, Rijeka je “razbila” Dinamo na Kantridi 3:0, znalo se da su Đalmi dani odbrojani. Vratili smo se u Zagreb i onda sam radijskom reporteru Ivi Tomiću, koji je već godinama bio prijatelj s Ćirom, te menadžeru Predragu Naletiliću, prenio Ćirinu želju za dolaskom u Maksimir. U Rijeci ga doista nisu “šmekali”, vikali su mu s tribina da je “skijaš”, aludirajući na njegove trenerske početke u Švicarskoj. I otišli smo do Dinamova predsjednika Vida Ročića, koji se odmah složio s našim prijedlogom i rekao je Naletiliću da to riješi. I Nale je to riješio, pa je Ćiro došao u Dinamo 10. prosinca - prisjetio se zanimljive priče Nikolić.
Prva Ćirina rečenica po dolasku u Maksimir odjeknula je u medijima:
- Uspjet ću s Dinamom!
Najave i obećanja
Uh, koliko je samo takvih najava i obećanja bilo. Malo je tko vjerovao da će ovaj, tada ipak anonimni trener, uspjeti probuditi depresivnu, uspavanu i ravnodušnu momčad. No, Ćiro je svojim intimusima u tim trenucima došapnuo i ovo:
- Ovo je najljepša situacija za ambicioznoga trenera. Igračka kvaliteta postoji, a rezultata nema. Sve je, dakle, na treneru, najvažnijem čovjeku u klubu...
Na početku priprema, na upoznavanju s igračima, u svlačionici im je rekao:
- Znam na kojem smo mjestu na ljestvici. Imao sam posao u Rijeci i ovdje sam došao zbog vas! Vjerujem u vas i u vašu kvalitetu, zajedno ćemo svima dokazati da smo sposobni napraviti velike stvari - odmah je Ćiro udahnuo optimizam svojim igračima.
Ostao je bez Kranjčara, koji je otišao na odsluženje vojnog roka, a te je zimske pripreme Dinamo proveo u dalekoj Australiji, bio je na turneji od 21. siječnja do 12. veljače 1981. godine. I tamo je Ćiro promijenio “krvnu sliku” momčadi. Na vrata je, na sugestiju kapetana Velimira Zajeca, postavio Marijana Vlaka, koji je do tada, izmučen ozljedama i opterećen viškom kilograma, posve izgubio samopouzdanje i bio je u trećem planu...
- Vlak, ti si moj broj 1 - rekao mu je Ćiro i stao iza njega.
Na braničkim su se pozicijama pojavili Milivoj Bračun i Zvjezdan Cvetković. Zanimljivo je da je Bračun iz niželigaškog TPK došao kao ubojiti centarfor, no Ćiro je u njemu vidio desnog braniča...
- Doveli su Bračuna kao centarfora. A ja vidim da on nije centarfor nego – bek! Imao sam centarfora u Cerinu - objašnjavao je Blažević.
I dobro je to, energično i borbeno, Bračun odrađivao, brzo se prilagodio, no postojala je samo opasnost da će često pauzirati zbog kartona. Bračunova je agresivnost bila na granici fanatizma. A jedan je igrač oduševio Ćiru. I odmah mu je dao desetku! Magičnu plavu desetku...
- Dobro se sjećam, igrali smo protiv reprezentacije New South Walesa. Bio sam na klupi, ušao sam u nastavku i stvarno sam jako dobro odigrao. Nakon utakmice, Ćiro je došao do mene, zagrlio me i rekao mi je: “Sine, tvoja je desetka! Taj broj nose samo najbolji igrači” - kaže Marko Mlinarić, koji je tada dobio ključeve kreacije igre Plavih.
Nova momčad
Na toj je turneji Ćiro stvorio novu momčad, posve drukčijeg mentaliteta. Protjerao je iz svlačionice ravnodušne i gubitničke misli, dao je povjerenje igračima željnim dokazivanja (Vlak, Bračun, braća Cvetković, Zajec, Mlinarić, Deverić, Bručić, Mustedanagić, Cerin...), ukomponirao ih je u momčad gladnu uspjeha, rađao se pobjednički gard novoga Dinama, koji je na naslov državnog prvaka čekao od daleke 1958. godine.
I rezultati novih ideja i kvalitetnoga rada, pokazali su se već na proljeće. Dinamo je s tužnog 14. mjesta sezonu završio na petoj poziciji, na tih je 17 proljetnih utakmica zagrebački klub osvojio 20 bodova (osam pobjeda, četiri remija i pet poraza). Plasman u Kup UEFA Plavima je pobjegao za šest bodova...
- Bilo je najvažnije da smo stvorili sjajno ozračje u svlačionici, dečki su bili prava klapa, vezalo ih je prijateljstvo. I “ginuli” su za ovaj Dinamov sveti grb, svi za jednog, jedan za sve - govorio je Ćiro.
Tog su proljeća, eto, stvoreni temelji jedne nove, šampionske momčadi, koja će eksplodirati sljedeće sezone...
GLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Zbog čega Hajduk nije favorit protiv Varaždina? Jesu li Splićani trebali vratiti na Poljud Tonija Teklića? Koji je pravi nasljednik Mislava Oršića u Dinamu? Može li Zoran Zekić iznenaditi Osijek? Odgovore na ta i sva druga pitanja u vezi 21. kola SuperSport HNL potražite u novom izdanju ‘VAR sobe‘ s Ilijom Lončarevićem: