Bivši, proslavljeni hrvatski reprezentativac, danas trener Robert Jarni dobro “gura” s Northeast Unitedom u indijskoj nogometnoj superligi. Nakon četiri kola osvojio je osam bodova, još uvijek nije poražen i zauzima visoko četvrto mjesto. Ovaj rezultat je tim bolji, ako se zna da je u ta prva četiri kola igrao s dvije najjače indijske nogometne momčadi, u gostima kod Bengalurua 0:0, a isti rezultat je bio i kući protiv Goe.
Northeast United je klub iz milijunskog grada Guwahatija koji je najveći grad indijske savezne države Assam smještene na sjeveroistoku Indije. Grad se nalazi na južnoj obali rijeke Brahmaputra i na podnožju platoa Shillong, te se širi na sjevernu obalu kao Sjeverni Guwahati.
U moderno vrijeme u gradu se nalaze mnoge svjetski poznate znanstvene institucije kao što je “Indian Institute of Technology Guwahati”, a grad je središte kulturnih i sportskih zbivanja regije sjeveroistočne Indije, važna je riječna luka, upravni centar i centar trgovine.
Tako je Robert Jarni, uz Igora Štimca koji je izbornik indijske nogometne reprezentacije, jedan od rijetkih Hrvata koji svoj nogometni posao obavlja u ovoj dalekoj i Hrvatima realativno nepoznatoj zemlji.
– Zadovoljan sam postignutim rezultatima i nadam se da će tako i ostati. Uz ono što sam do sada vidio mislim da moj klub može završiti među četiri najbolje momčadi koje idu u play-off. Liga broji deset klubova, nije puno zahtijevna i što je zanimljivo, iz lige nitko ne može ispasti, ali ne može ni “upasti” - kazuje Jarni koji je proteklih nekoliko dana boravio kod kuće u Splitu, budući je, zbog reprezentativnih obveza u indijskoj ligi pauza do 21. studenoga.
I eto prilike za “skoknuti” kući na nekoliko dana.
– Dao sam igračima šest dana slobodno jer prvu utakmicu nastavka prvenstva igramo 27. studenog. Neka se odmore, napune baterije i onda krećemo u nove pobjede. Moja momčad je prošle godine bila u play-offu i ispala u polufinalu. Nakon toga je otišlo dosta dobrih igrača, a mene su dočekali redom mladi. Imam i sedam stranaca od kojih “samo” njih pet može igrati, a svakako je najpoznatiji Asamoah Gyan, koji je igrao za Udinese, francuski Stade Rennais, Sunderland i turski Kayserispor. U “rosteru” mi je i hrvatski igrač Mislav Komorski koji je igrao za Lokomotivu, Hrvatski Dragovoljac i Inter Zaprešić.
Domaće utakmice Northeast United igra na Atletskom stadionu Indira Gandhi (poznat i kao Sarusajal Stadium) koji je nekada imao kapacitet od 35 tisuća gledatelja, ali je postavljanjem sjedalica kapacitet smanjen na 23.500.
– Na domaćim utakmicama bude između 18 i 20 tisuća gledatelja i to vrlo bučnih, za koje kažu da su najbolji indijski nogometni navijači. Nogomet je sve zastupljeniji u Indiji, iako je kriket i dalje neprikosnoven.
Što se tiče kvalitete lige, naš sugovornik kaže da je u rangu Druge HNL.
– Najveći problem kod Indijaca je činjenica da im djeca jako kasno počinju igrati nogomet, tek s 15, 16 godina. I onda, ono što su u tehničkom smislu propustili od osme ili devete godine više ne mogu nadoknaditi. Ipak, i tamo postoji kvalitetnih domaćih igrača koji rade razliku. Svi govore kako strani igrači u Indiji rade razliku, ali ja mislim da razliku rade dobri domaći igrači. Većina dobrih indijskih igrača igra za Bengaluru i Gou.
Veliki problem u kvaliteti indijskog nogometa Jarni vidi i u velikoj pauzi između dvaju prvenstava.
– Prvenstvo traje do kraja ožujka. Nakon toga u travnju se igra kup i onda je pauza sve do kraja rujna. Igrači u tom periodu odmaraju, ne treniraju i tu se gubi na kvaliteti. Inače, Indijci su kao nogometaši vrlo poslušni, vole učiti, upijaju sve što im se kaže, radišni su, ali nedostaje im nogometnog razvoja u mlađim kategorijama. Najviše im nedostaje znanja kod primanja lopte, prvi dodir s loptom im je lošiji, nego kod europskih igrača. Međutim, imaju i jednu prednost, a to je da su izuzetno brzi.
Zanimalo nas je postoji li neki indijski nogometaš koji bi mogao igrati u Europi.
– Indija ima jednog zaista dobrog igrača. Zove se Chetri (Četri) i igra za Bengaluru, a i kapetan je indijske reprezentacije. On bi mogao igrati u Europi, ali ne u najjačim ekipama.
U Indiji se plaće u nogometu isplaćuju na vrijeme i nema kašnjenja.
– U dan, a mogu reći i u sat točno. Nadam se da će tako i ostati. Što se tiče plaća nogometaša, o tome ne znam puno, jer svaki nogometaš sam za sebe dogovara uvjete, ali vjerujem da ovi malo poznatiji zarađuju pristojan novac.
Život u Indiji je nama Europljanima u najmanju ruku “čudan”.
– Hrana im je pikantna, ja to teško jedem. U hotelu Radisson Blu u Guwahatiju imam odličnog kuhara koji meni i mom pomoćnom treneru Saši Glavašu priprema “europsku hranu”. Najviše su me oduševili indijski kolači. To je prava “rapsodija” okusa, nešto vrlo dobro za nepce. Indijci su nevjerojatno mirna nacija. Najviše me šokirao promet U “mome” Guwahatiju prometnice imaju po dvije trake, ali Indijci voze u tri trake. Sami oni stvore treću traku. I nikada, ali baš nikada u ova, gotovo tri mjeseca u Guwahatiju nisam vidio prometnu nesreću ili da je netko nekoga automobilom “ogranfao”. Nema kod njih “trubljenja” povišenih tonova ili sukoba na cesti.
U Indiji živi oko 1,2 milijarde ljudi.
– Kao da ste u košnici i među tolikom gomilom ljudi jasno je kako će biti onih koji nažalost ne žive dobro. No, Indijci su snalažljiv i vrijedan narod. Vrlo su inovativni i nije ih ništa sram raditi.
Vremenske prilike su posebna priča.
– Vrijeme je izuzetno toplo. I sada je temperatura oko 29 stupnjeva. No, nije problem toliko temperatura, koliko vlaga koja je svakog dana od 90 do 95 posto, pa ona daje osjećaj topline između 35 i 40 stupnjeva Celzijusa. I onda je jako vruće, znoj se samo cijedi i nema pomoći. Kako noć “pada” relativno rano, treniramo od 14.30 do 16 sati. Što se tiče izlazaka i nije baš neki izbor, ali u Indiju i nisam došao da bih izlazio. U Guwahatiju postoji jedan veliki shopping centar, u kojemu možeš kupiti ono što ti je potrebno, pa često odlazim tamo.
S Igorom Štimcem se čuje, a vidjeli su se, kada je indijska reprezentacija bila u Guwahatiju.
– Igrali smo s njihovom reprezentacijom prijateljsku utakmicu i ostali 1:1. Ta mi je utamica došla izvrsno kako bih vidio s čime raspolažem. Ljudi u Indiji jako vole svoju reprezentaciju. Igor jako puno putuje i gleda nogometaše koji bi mu mogli biti zanimlji.
Indijci prvenstvene utakmice igraju svakog dana.
– Da, to je malo čudno i na to sam se morao naviknuti. Igraju ligu svaki dan i onda te može dopasti da igraš svaka tri dana. Kako je Indija golema zemlja i putovanja na utakmice su jako duga. Mi na utakmice putujemo avionom i ta putovanja traju od 3,5 do četiri sata. Tako da na utakmice odlazimo dva dana prije i vraćamo se dan nakon utakmice. Naporno je, ali čovjek se mora na sve naviknuti.
Vlasnik Northeast Uniteda je poznati bollywoodski glumac i producent John Abraham.
Osim dva neriješena rezultata u prva četiri kola nogometnog prvenstva Indije, Northeast United je ostvario i dvije pobjede i to kod kuće je pobijedio Odishu 2:1, a u gostima Hyderabada 0:1.