Početkom prošlog tjedna ispijao je koktele, igrao nogomet na pijesku i uživao u ostalim čarima Copacabane. Stigao je zatim jedan od onih poziva koji se ne odbija, pa se iz sunčanog Rio de Janeira zaputio prema sauni američkog East Rutherforda. Tamo će, na stadionu MetLife, prilično nonšalantno zabiti dva sjajna pogotka voljenom mu Fluminenseu i posljedično rezervirati sve otočke naslovnice. Joao Pedro došao je s godišnjeg odmora i poveo Chelsea u finale Svjetskog klupskog prvenstva.
- Što da kažem? Početak iz snova, nije moglo bolje! Presretan sam, odlično smo odigrali i možemo se fokusirati na završnicu. Kratko sam ovdje, ali mislim da imamo vrhunsku momčad i da nas čeka jedna lijepa sezona - kazao je 23-godišnji napadač nakon što je potpisao pogotke za 2:0 slavlje Londončana u utorak.
Posebna težina
Dva "projektila" u brazilskoj mreži nose posebnu težinu, zato Pedro nije ni proslavio golove. Fluminense je puno više od njegova prvog kluba, mije pretjerano kazati da je Fluminense Pedrov - životni spasitelj. Brazilski napadač već godinama pruža dobre partije u Engleskoj (Watford, Brighton pa sada Chelsea), no manje je poznato da je na putu do Premier lige morao proći kroz trnje i kamenje. Ne radi se (samo) o klasičnoj južnoameričkoj priči o neimaštini, već i dubljim tragedijama.
Pedro je, naime, odrastao bez oca, a navodno sve do danas nije s njim u nekom značajnom kontaktu. Jose Joao de Jesus isto je bio profesionalni nogometaš, no 2002. godine - kad je glavni junak naše priče imao samo godinu dana - osuđen je na 16 godina zatvora kao supočinitelj ubojstva. U vrijeme izricanja presude majka Flavia već je osigurala razvod braka i bilo je jasno će sama odgajati Joaa. Otac je na koncu odslužio samo polovicu kazne i, barem tako tvrdi, doživio prosvjetljenje.
- Nitko nema pravo nekome oduzeti život. Pokajao sam se, bilo je neizdrživo do mjere da sam u zatvoru razmišljao o samoubojstvu. Sanjao sam dan kad ću se poigrati sa svojim sinom, dan kad ćemo zajedno moći šutirati nogometnu loptu - kazao je De Jesus.
Kako je otac završio iza rešetaka, tako su Flavia i Joao iz Sao Paula preselili u Rio de Janeiro u potrazi za boljim životom. I solidno je počelo, majka je imala jednu nekretninu viška i zarađivala na najmu, no bez mogućnosti pronalaska stalnog posla znalo se da su egzistencijalni problemi neizbježni. Joao je za to vrijeme rastao i igrao po omladinskim turnirima, tu i tamo upao bi u oko ponekog skauta, ali bez značajnijeg interesa. Voda je ubrzo stigla do grla, majka Flavia morala je na sve ili ništa. Pokucala je na vrata akademije Fluminensea, uplakanog lica obratila se direktoru Marcelu Teixeiri, govoreći da je sin talentiran za nogomet i da im je njegova karijera praktički jedina prilika.
- Tri sata pričala mi je svoju životnu priču. Zagrlio sam je i poručio da od sada više neće imati probleme - ispričao je Teixeira, uzeo 13-godišnjeg Joaa "pod svoje", a s obzirom na talent i trud, ostalo je pristizalo samo od sebe.
Joao je, dakle, jedan od mnogobrojnih koji je morao postati nogometaš želi li dostojno živjeti. I zahvalan je za majčinu žrtvu, na ruci mu crnom tintom piše Flavia i Dalve (ime bake), ritual mu je poljubiti tetovaže prije svake utakmice.
- Njihova imena nalaze se na mojoj koži kako bi ih uvijek imao na umu. Kad zakoračim na teren, to je iz ljubavi prema nogometu, ali želim se sjetiti tko mi je čuvao leđa - poručio je još kao igrač Brightona, iz kojeg je ovih dana preselio u Bluese za 64 milijuna eura, a kako plasman u finale Klupskog SP-a donosi 22 milijuna, Joao Pedro može kazati da je već isplatio trećinu.
Boehly dočekao 19. sreću?
Fluminense mu je spasio egzistenciju i omogućio da ostvari snove, sudbina je htjela da baš Joao Pedro uništi njihove. Jasno da zato nije mogao ludovati unatoč fantastičnoj partiji.
- Bio sam dječak bez ičega, a Fluminense mi je dao sve - poručio je poslije utakmice.
Iz teške prošlosti selimo se u, nadaju se Bluesi, svijetlu budućnost jer pitanje glasi - je li Chelsea napokon pronašao pravog napadača? U američkoj eri Todda Boehlyja, koja traje od svibnja 2022., Londončani su ukupno potpisali čak 19 napadača, ali ni jedan se nije pokazao igračem od 20 plus golova u sezoni, što je jedan od razloga zašto Chelsea posljednjih godina ne živi kako je maštao. Na te akvizicije potrošili su ukupno 700 milijuna eura!
Ti su igrači, izuzmemo li četvorku pridošlu u aktualnom prijelaznom roku, zabili 121 gol, što je u prosjeku samo 6 po napadaču. Bilo je tu svekolikih profila - od već izgrađenih zvijezda (Sterling, Aubameyang...), preko onih koji su na Stamford Bridgeu trebali oživjeti pa ipak nisu ispunili očekivanja (Felix, Sancho...), do garde koja je, barem na razini Londona, ostala prepoznatljiva samo na obiteljskom ručku (Washington, Angelo, Kellyman...). Opipljiva korist danas se javlja samo u liku Nkunkua, Pedra Neta i Jacksona, koji dosta zabije, ali podjednako i promašuje.
Joao Pedro najavio se u blještavilu, ufat će se Bluesi da je upravo on ‘taj‘. Možda će nadu osnažiti i praznovjerjem. Diego Costa, Willian i Oscar bili su vodeća lica premierligaške titule iz 2014./2015., dvije sezone kasnije Conte je obnovio taj uspjeh na obrambenu čvrstinu kojoj je najviše pridonosio David Luiz, a u sezoni u kojoj su uzeli Ligu prvaka (2020./2021.) najbolji igrač bio im je Jorginho, Talijan brazilskih korijena. Kad god je Chelsea u proteklim godinama napravio nešto veliko, glavnu riječ u momčadi vodio je upravo - Brazilac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....