Ivan Javorčić ide naprijed. Nakon što je Pro Patriju prije dvije godine uveo u Serie C, a potom prije dva mjeseca i Südtirol premijerno doveo do Serie B, preuzeo je splitski trener Veneziju. Definitivno korak naprijed u karijeri, jer Lagunari su prošlosezonski prvoligaši, ambiciozni klub kojeg vodi američki biznismen, nekadašnji izvršni direktor njujorške burze, Duncan Niederauer.
- Ispali su iz prve lige, a svi klubovi koji izađu iz Serie A odmah se žele vratiti natrag. Međutim, mora se priznati, ove godine B liga je kao prava A2 liga. Nikad nije tako jaka, jer iz prve lige su, pored Venezije, ispali Genoa i Cagliari, koji su po svojoj ambiciji i veličini kluba najveći favoriti za povratak. Iz C lige ušli su klasici Bari, Modena i Palermo, veliki klubovi s velikim stadionima. U B ligi su već Parma, Frosinone i Pisa. Respektabilno društvo u kojem tek Genoa i Cagliari mogu reći da su istinski favoriti - ispričao je 43-godišnji Javorčić.
Je li postavljen uvjet plasmana prilikom potpisa trogodišnjeg ugovora?
- Nema uvjeta. Klub se želi vratiti, ali znaju vlasnici da im treba vremena.
Najviše treba napadača
Za početak su sigurno izabrali trenera kojem pripada budućnost. Ivan Javorčić je pozornost talijanske javnosti skrenuo izdanjima njegova Südtirola, s kojim je prošle sezone primio tek devet pogodaka u 38 utakmica Serie C.
- Primili smo devet pogodaka, jer smo kontrolirali igru. Bili smo uredni, nismo bili u riziku da nas netko iznenadi.
S preporukom sjajnog taktičara došao je do Venezije, ali u Serie B trebat će i jaka igračka podrška. Gdje je Venezia u toj kategoriji, može li se, na primjer, usporediti s Monzom, koja je ove sezone pod vodstvom Silvija Berlusconija ušla u prvoligaško društvo?
- Monza je potrošila 40-50 milijuna eura, potpuno poremetila tržište. Postavili su visoke kriterije, jer ako oni troše 50, svi su drugi vezani s tim svotama i moraju plaćati duplo. Prosječni proračun u B ligi je oko 25 milijuna, za ambiciozne i preko 30 milijuna. Istina je da se može i sa 10 milijuna eura napraviti pobjednički tim, ali rijetko. Bez 20 milijuna ništa se ne pokreće.
Kakva je ekipa Venezije ostala nakon ispadanja iz Serie A?
- Sve je u evoluciji, puno je internacionalaca koji imaju mjesto u prvim ligama. Na primjer, Velšanin Ampadu se nakon posudbe vraća u Chelsea, Henry ima ponudu od 12 milijuna iz DC Uniteda. Ali, bitno je da postoji ambicija izgradnje momčadi.
Kakav je profil igrača primaran u dolasku?
- Napadača nam najviše treba za sustav 4-3-3. Sve nas zanima prema naprijed, primarno brzi krilni. I mobilne "devetke". Luis Suarez je moj profil napadača. Znam da takvu klasu neću dobiti, ali to je tip igrač kojeg preferiram u špici. Centralna špica mora biti finalizator, ali i dosta mobilan.
Formira Javorčić momčad korak po korak. Veliki posao čeka ga već od 1. srpnja kada kreću pripreme Venezije. Prvenstvo Serie B starta 14. kolovoza.
- Objektivno, trebat će vremena za novi iskorak. Stranac sam, nemam otvoren put kao Andrea Pirlo. Ma ni kao Stroppa ili Oddo, na primjer. Uvijek je strancu teže, premda sam igrao u Italiji. Ali, naviknuo sam se na takav put. Sve moje životne odluke su bile dosta teške. Otkad sam iz RNK Splita otišao u Italiju sa 17 godina, bila je polemika. Ali, krenuo sam od nule i zasad došao do Serie B.
Naglasak je na sintagmi "zasad". Jer, Javorčić sa 43 godine ima visoku ambiciju. Izraženu i jasnu, trenutno isključivo u Italiji.
- Jednog dana možda i u Hrvatskoj, ali odlučio sam se na Italiju. Što sam mogao, vratiti se kući i krenuti od Kaštela? Ne, odlučio sam se ostati. U Italiji sam 26 godina i moj san je zatvoriti krug. U Serie A sam nastupio sa 18 godina. U onoj talijanskoj ligi koja je bila nogometna NBA tog doba. I to sam došao iz RNK Splita, ne iz Hajduka ili Dinama. Igrao sam u ligi koja je imala brazilskog Ronalda i najveće zvijezde tog doba. Bilo bi čudesno kao stranac-trener doći do Serie A. Ne računajući klase poput Josea Mourinha, gotovo da i nema stranaca na klupama talijanskih prvoligaša, a dolaze i nova imena igrača koji su postali svjetski prvaci prije 16 godina.
Bilo je razgovora
Jasno, lakše je do posla kada si, primjerice, Daniele de Rossi.
- De Rossi je bio pomoćnik Manciniju u reprezentaciji, za takve ikone talijanskog nogometa uvijek će biti posla na najvišoj razini. Bio sam i ja u razgovorima za Serie A. Znam, bilo bi rano, vjerojatno bih falio, ne bi sigurno bilo dobro. Ali takve prilike te kasnije lansiraju u neki drugi mercato. Možeš sutra ići u Bešiktaš, možeš kao Nenad Bjelica, koji je iz Spezije išao u Lech. Bilo bi za mene sada rano, ali nikada ne znaš kada si spreman.
Do kraja lipnja odmara se Javorčić u Dalmaciji. Malo u Splitu, malo na Hvaru. U Splitu nema stan, rijetko dolazi. U listopadu 1996. otišao je kao 17-godišnjak s Mertojaka i od tada je u Italiji.
- Dođem po tjedan dana, ostavim djecu kod mojih roditelja. Mjesto stanovanja? Imao sam ga u Brescii, a kako obitelj ide sa mnom, svi se premještamo i nemam fiksnu situaciju.
Igrao je s Baggiom i Pirlom, na jedan dan dijelio svlačionicu i s Pepom Guardiolom.
- Sutradan sam otišao u Crotone, gdje sam se susreo s Ivanom Jurićem. Nakon promocije sa Südtirolom prvi su mi čestitali Tudor i Jurić. S Jurićem jasno ima više sličnosti. Crotone, Mantova, igračka karijera.... Jurić je također trener koji je imao svoju viziju i svoj put bez velikog igračkog imena.
Jurić je stigao do Torina, a takvu je ambiciju sebi postavio i Javorčić. Klubove tipa Fiorentina, Torino, Sampdoria, srednja viša klasa, vidi kao prirodni put.
- Dosta sam zahtjevan prema sebi. U igračkoj karijeri mi je Brescia bila vrh. Istina, bio sam u Atalanti u prvoj ligi, ali nisam igrao. Trenerski uzori? Napajam se s Guardiolom, Kloppom, ima Bielse, ali dva moja ključna principa su dominacija i posjed. Moraš dominirati, a dominiraš tako da znaš više od drugih. Da bi znao više, moraš raditi više od drugih.