Samir Toplak, trener i poznati nogometni komentator, ima posebnu epizodu s Miroslavom Ćirom Blaževićem. Kad smo jučer pričali s njim, prije nego što je evocirao svoje uspomene na jedinstvenog “trenera svih trenera”, samo je tihim glasom kazao...
- Evo, sad kad ste me nazvali, naježio sam se sjetivši se Ćire.
Veli da mu je godišnjica smrti legendarnog Ćire proletjela...
- Ćiro, bio trener ili ne, stalno je bio u javnosti. Svi smo bili naučeni na njegove izjave, komentare. Sad to jako fali, baš jako, jako nedostaje. On je bio - faca. Svjetska faca. Kad danas gledam što piše u medijima, bez njegovih izjava, vlada neka pustoš i praznina. Baš sam neki dan prebirao po uspomenama, pa sam našao neku fotografiju s njim, odmah sam se sjetio nekih dana iz prošlosti. Bio je i trener Varteksa. Jednostavno, ne mogu nikad zaboraviti tog čovjeka. Pamtim svog prvog seniorskog trenera koji mi je dao prve minute, bio je to Krasnodar Rora. On je u to vrijeme za mene bio Bog. A onda se pojavio Ćiro i dao mi nevjerojatnu priliku.
Bila je to godina 1994. kad je Ćiro pozvao Toplaka u reprezentaciju, u Vatrene.
- Pazite, bio sam pozvan u reprezentaciju iz malog kluba Varteksa. Istina, bilo je tad nekoliko izostanaka kod Vatrenih, ali dao mi je priliku koju nikada ne mogu zaboraviti. Varteks je u ono vrijeme tek rastao pod Anđelkom Herjavcem, ali bili smo - mali. Bili smo nebitni klub na hrvatskoj nogometnoj sceni. I čovjek me pozove.
Kaže da nikad neće zaboraviti jednu scenu...
- Bio sam u Japanu sedam dana s reprezentacijom. Imali smo dvije utakmice, protiv Turske i Japana. Nije mi dao niti minute! Sjedio sam na klupi. Mislio sam, to su prijateljske utakmice, dat će mi koju minuticu. Međutim, ništa od toga. Ali onda je pokazao kakav je bio svjetski mangup. Poslije zadnje utakmice sretnemo se prije večere u liftu. Ćiro mi kaže: “Sine moj, zaje*o sam! Trebao sam tebe uvesti, Butorović mi je visio na onoj strani”. Odmah me kupio. Uvijek je bio drukčiji od drugih.
Priča nam Toplak da je 1982. godine upravo zbog njega i Dinama počeo ozbiljno trenirati nogomet.
- Kao klinac imao sam u sobi njegove i Dinamove postere. Ono Dinamovo proljeće je bilo nešto čudesno. Tad sam zbog njega i Modrih počeo ozbiljno s nogometom. Ćiro, Deverić, Mlinarić, Kranjčar, Mustedanagić. Kao da je bilo jučer. Ćirin osmijeh, bijeli šal, njegov izlazak iz tunela prema klupi, ovacije stadiona... To sve sad vidim kad pričam s vama. Svi koji su to doživjeli znaju o čemu pričam. Toga danas više nema. Ćiro mi strašno nedostaje - zaključio je Samir Toplak.