Andrij Ševčenko, nekoć najbolji napadač svijeta i Zlatna lopta 2004., posljednjih godinu dana igra drugačiju utakmicu. Angažiran je oko pomoći napadnutoj domovini, prije svega stradaloj djeci.

Za The Guardian je prepričao nedavno emotivno iskustvo igranja nogometa sa šestogodišnjom djevojčicom Marinom kojoj je amputirana noga nakon što je stradala u ruskom raketnom napadu.

Marina je, inače, prvo dijete u Ukrajini koje je dobilo protetski ud, a liječnici su započeli proces njezine rehabilitacije pomoću nogometne lopte. Marina je naučila održavati ravnotežu na svojoj protetičkoj nozi dok je svojim zdravim stopalom udarala loptu. A u tim vježbama joj se priključio i Ševčenko.

- Bio je nevjerojatan, emotivan trenutak za mene provesti vrijeme s njom... Tužno je što je tako mlada ostala u takvom stanju, ali svima pokazuje da je vrlo jaka. Trebalo joj je neko vrijeme da se oporavi, pogotovo emotivno. Ali ona je tako hrabra, Vidio sam kako se počela smiješiti. Doktor mi je došao i rekao: "Andrij, ona je ovdje četiri mjeseca i nikad je nismo vidjeli ni nasmiješenu".

"Nemoguće je da počnu rat bez razloga"

Priznaje kako se i sam teško nosi sa slikama s kojima se vratio iz Ukrajine.

- Vidio sam puno djece na pedijatriji i mnoga od njih su bila u jako teškom stanju. Sutradan sam otišao u drugu bolnicu gdje sam susreo vojnike, koji su zapravo samo dječaci od 18 ili 19 godina, a nemaju ni noge, ni ruke. Slike razaranja mogu se vidjeti na televiziji, ali osobni osjećaj nakon što uđete u bolnice je potpuno drugačiji. Osjećate bol ljudi. Stoga želim sa svijetom podijeliti što ukrajinski narod osjeća. Moramo podržati ove ljude koji se oporavljaju u bolnici. Ali treba razviti i ljudski odnos prema njima, da potaknemo ljude nakon tako teške ozljede da imaju želju za životom, za nastavkom života. Siguran sam da se većina njih može vratiti normalnom životu, baš poput Marine - kaže Ševčenko.

Prisjetio se i ranih jutarnjih sati 24. veljače 2022. kada je rat počeo.

- Bio sam jako nervozan kada sam otišao spavati, ali sam i dalje vjerovao da će sve biti u redu jer je nemoguće da počnu rat bez razloga. Do tada smo vjerovali da Rusija neće napasti Ukrajinu. Ali nisam se osjećao spokojno. Ostavio sam telefon blizu sebe jer sam bio u Londonu, a moja majka u Kijevu. Bilo je tri ujutro kada me nazvala mama i znao sam odmah što to znači. Kada je prvi napad započeo gađane su važne vojne baze oko zračnih luka, a moja mama živi prilično blizu jedne od njih. Osjetila je tu eksploziju i odmah me nazvala. Bila je uplašena i dezorijentirana. Plakala je i tako sam saznao da je počeo rat.

Naravno, razgovor sa Ševčenkom nije prošao samo s teškim temama, prokomentirao je šanse Milana u Ligi prvaka.

- Gledao sam kako je Milan odigrao dvije četvrtfinalne utakmice protiv Napolija kao zrela momčad. Kažem zrelo jer radili su momčadski, borili se i iskoristili šansu da napadnu kada im se ukazala prilika. Mislim da bi Milan mogao otići do kraja jer ima dobre igrače i vrlo jak timski duh - zaključio je Ševčenko.