Do polufinalnog dvoboja Engleske i Danske u više sam navrata gledao suđenje Dannyja Makkeliea, nizozemskog policijskog inspektora. Dojam je bio pozitivan. Imao je naravno i grešaka u tim utakmicama, ali kako još nisam nikad vidio suca koji nije griješio, to ne može utjecati na stav o kvaliteti i objektivnosti suca.
Protiv Danske je Makkelie pogriješio u procjeni Sterlingova pada i dosudio kazneni udarac za Englesku. Pogriješio je i VAR koji mu nije sugerirao da pogleda snimku. Makkelie je zapravo najviše pogriješio što se sam nije pozvao na snimku. Na taj način bi dao snagu tako važnoj odluci u polufinalu Eura. Da ju je opozvao bio bi u pravu. Makkelie je, kažu u Nizozemskoj, vrlo čvrst tip i samopouzdan, što često može biti protumačeno i kao arogancija i samodopadnost. Možda je i zbog toga nametnuo svoje uvjerenje kao najvažnije, i tu će isključivost sada podmiriti posljedicama po svoju karijeru.
Bila je dovoljna jedna, teška, ali opet jedna značajnija greška pa da se uskomešaju oni kojima je na ovom tečnom i natjecanju bez većih negativnih iskakanja očito bilo odveć dosadno. To su oni koji generiraju teorije urote, galame o najgorem i najnepravednijem turniru u povijesti, oni koji odmah prozivaju Engleze da su bahati oportunisti, lažni moralisti, favorizirani u trci za naslov kao zahvala premijeru Johnsonu od UEFA-e što je pomogao zaustaviti uzlet Superlige…
Preventivne teorije
Za Talijane sam odavno spoznao da vole teorije zavjere. Pogotovo uoči važnih im ispita, tada preventivno, a i nakon epiloga kada je potrebna i utjeha, odnosno opravdanje za gubitak. Iznenađujuće žestina javnosti u Španjolskoj, koja urla da su Englezi odabrani od moćnika da moraju biti šampioni. Pratio sam ih pogotovo od 2012., kada je njemački sudac Stark drastično oštetio Hrvatsku u dvoboju Eura sa Španjolskom. Gotovo da nisu ni spominjali kazneni udarac za Ćorluku, ili dvojbenost pozicije kod gola Navasa. Bili su opijeni tadašnjom moći La Roje, manje fer sitničarenjem i razumijevanjem Croata. Svi su isti i jedino što može iritirati je kad onaj koji nije dobio što je htio zamjera onima kojima su to dobili.
Makkelie je krivom odlukom pomogao Englezima dobiti Dansku. No, da je imao namjeru pogurati domaćine mogao je to jednostavnije učiniti puno prije, kada je Kane bio u prodoru na drugoj strani i u kontaktu s braničem Danske pao u kaznenom prostoru. No, naravno, uvijek je lakše dizati galamu ‘urote’ onima koji od toga žive, odnosno opravdavaju tako smisao svog prisustva u javnim okvirima nogometa. Englezi su, po mojem skromnom sudu, posve zasluženo pobijedili i Dansku, a po stručnim sudovima tijekom Eura pokazali su moć kojom su zasluženo došli u finale.
Isto tako, svi koji galame o ‘guranjima’ rabe istu matricu zvučnog medijskog optuživanja i u slučaju VAR-a. I po tko zna koji put zapostavljaju odlučnu značajku nogometa s VAR-om, a to je da i dalje autonomija odluke pripada sucu na terenu. VAR mu je opcija pomoći. Kao i u svemu gdje je odlučan ljudski faktor. Dovoditi u pitanje povećanje nogometne pravednosti, ali i kakvoće igre, mogu samo oni koji su neinformirani, ili ne žele odstupiti od svoje isključivosti.
Viša razina
U tom kontekstu ovaj Euro, do polufinala, bio je praktično lišen kardinalnih pogrešaka. Ukupno gledano suđenje je bilo dobro, a i ponašanje igrača i trenera na višoj razini. Nogomet nije salon rasprava umjetnika, kulturnjaka ili škola diplomacije. Nogomet je fizička borba i nadmetanje vještina, u kojoj su emocionalna stanja kontinuirano na visokom intenzitetu. Posljedično može biti svega, i svađa, i sukoba, i povika, i grešaka. No, velikim dijelom i zbog tehnologije, koja sve otkriva na terenu, ali nije ukinula različitost interpretacije, događaju se važni pomaci. Na ovom Euru bilo je manje gubljenja vremena zbog kontrola spornih situacija. Igralo se više čistog vremena (oko sat vremena). Bilo je manje žutih kartona (145, ili 2,9 po utakmici), tek 6 isključenja u 50 utakmica (0,12), a vidljivo i manji intenzitet prekršaja, 1125 (22,5 po utakmici). Sve je to bio doprinos tečnijoj i dinamičnijoj igri, višem prosjeku golova (2,8) i uvjerljivom dojmu jačanja fair playa.
I još nešto o famama i favoriziranjima. Nakon što je sudac Orsato poslan kući Talijani su analizirali situaciju sa svojim sucima. Navode kako je gotovo sigurno da već od SP-a u Kataru više neće imati suca u elitnoj skupini. Ono što je zanimljivo to je da je godinama šef sudaca FIFA-e Collina, a šef sudaca UEFA-e Rosetti. Eto…
Komentari (0)
Komentiraj