Nakon dva uzastopna naslova prvaka Europe, u ljeto 1962. godine Bela Guttmann se popeo u ured čelnika Benfice.
- Zaslužujem povišicu nakon dvije europske titule - poručio je Guttmann.
Ali ni dva naslova prvaka Europe nisu bila dovoljna za povišicu mađarskom treneru.
- Ne možemo ti ispuniti želju - glasio je odgovor Izvršnog odbora Benfice.
Razljutio se temparametni Bela i glasno im uzvratio:
- Od sada, pa 100 sljedećih godina, nećete osvojiti nijedan europski trofej.
Digao se, napustio Benficu i otišao u urugvajski Penarol. Godinu dana kasnije, 22. svibnja 1963., kletva se počela ispunjavati u Londonu. Benfica je kontra AC Milana izgubila prvo od ukupno osam europskih finala, a tek prolazi 67 godina Guttmannova prokletstva, izračunat će pedantni statističari.
Eusebio tražio oprost
Tko je mogao zamisliti da će Guttmannove riječi imati takvu potvrdu u životu slavnog portugalskog kluba. Vjerojatno ni sam Guttman koji se kasnije vratio u klub i vodio Benficu u sezoni 1965/66. kada je zaustavljen u četvrtfinalu Kupa prvaka. Od Mađareve kletve pet puta su “lisabonski orlovi” gubili finala Lige prvaka. Dvaput od AC Milana (1963. i 1990.), po jednom od Intera (1965.), Manchester Uniteda (1968.) i PSV-a (1988.). Dvaput su gubili finala Europske lige, i to uzastopno. Od Chelseaja 2013. i Seville 2014., a 1983. su poraženi od Anderlechta u završnom dvoboju Kupa UEFA-e. Rekli bi stariji ljudi u Dalmaciji, “đava’ je taj Guttmann”.
Nije pomogla ni molitva velikog Eusebija koji je prije finala Kupa prvaka s Milanom 1990. godine u Beču kleknuo na grob Bele Guttmanna, traživši oprost za Benficu. Uzalud, i peto finale je tog proljeća izgubila Benfica, makar je Bela Guttman već osam godina bio na bečkom groblju. Zadnje finale koje je Benfica izgubila, u svibnju 2014., bila je i najveća nada da će se prokletstvo prekinuti. Protiv Rakitićeve Seville u Torinu bili su Orlovi veliki favoriti, ali još jednom se pokazalo da je Guttmanovo prokletstvo snažnije i od trenutne nogometne kvalitete. Samo je pitanje hoće li doista potrajati sve do 2062., svih 100 godina...
Ugovor u brijačnici
U sjeni Guttmannova prokletstva ostao je njegov osebujni i nogometom ispunjeni životopis. S 20 godina bio je obećavajuća zvijezda budimpeštanskog MTK-a s kojim je osvojio dva naslova prvaka, ali zbog antisemitske politike, morao je pobjeći u Beč. Potom je otišao u SAD odakle se vratio sredinom 30-ih godina prošlog steoljeća kada je u Beču počeo trenersku karijeru.
Vodio je Porto, Milan, Sao Paulo i Benficu, uzeo je tri portuglaska naslova prvaka zaredom (1959.-1962.), jedan je od pokretača revolucionarnog sustava 4-2-4. U finalima Kupa prvaka pobijedio je Barcelonu i Real Madrid, pronašao je i nekoć najboljeg svjetskog igrača, Eusebija. S 19 godina doveo ga jeiz portugalske kolonije Mozambika i potpisao s njim ugovor u jednoj brijačkoj radnji. Puno je napravio Guttmann za Benficu, ali nikada ne bi stekao vječnu medijsku slavu da nije bilo te “šake dolara”. Te povišice...
Benfica's Brazilian midfielder Anderson Talisca (C hidden) celebrates with teammates after scoring a goal during the UEFA Champions League group C football match SL Benfica vs AS Monaco at Luz stadium in Lisbon on November 4, 2014. Benfica won the match 1-0. AFP PHOTO/ MIGUEL RIOPA
Kako skinuti kletvu?
Možda bi i Guttmannov trenerski život bio bogatiji i uspješniji, jer odlaskom iz Benfice u ljeto 1962. promijenio je šest klubova u sljedećih 11 godina i trofeja više nije osvojio. Ali, slaba je to utjeha navijačima Orlova kada znaju da prokletstvo iz 1962. i danas živi. Kako ga skinuti? Primjera ima različitih, navest ćemo neke zanimljivije. Australska nogometna reprezentacija platila je 2004. vraća u Rodeziji da im skine prokletstvo koje im je “zakačio” neki njegov kolega davne 1970. kada su mu zaboraivli platiti 1000 dolara za njegove vradžbine. Pa ih je prokleo spalivši kosti pokraj vratnica gola!
Navijač Portsmoutha zakopao je dres svog kluba na St Mary’su, novom travnjaku najvećeg rivala Southamptona. I dok dres nisu otkopali, nije Southampton pobijedio na novom travnjaku. Kako li će Portugalci skinuti svoju kletvu, najdužu od svih nogometnih prokletstava?