Ukrajinski nogometni reprezentativac Oleksandr Zinčenko (26) otputovao je na sedam dana u svoju ratom zahvaćenu zemlju, a po povratku u Englesku opisao je brojna šokantna iskustva iako je doma bio samo sedam dana. Igrač londonskog Arsenala boravio je u svojoj zemlji prvi put od početka ruske invazije, a vratio se u potpunosti iztraumatiziran. Gotovo u suzama iznosio je katastrofične dojmove:
- Živjeti u tim uvjetima s tim nesretnim ljudima, to je bilo doslovno strašno. To je rat, pravi rat, no zapazio sam jednu stvar - nevjerovatno je to što su se ljudi u Ukrajini navikli na tu rutinu i nastavili živjeti kao da je to normalno. Ruska vojska trenutačno granatira i raketira Ukrajinu tijekom noći. Rade to u sitne noćne sate, između 1.00 i 5.00. Ljudi zato teško spavaju, oni ljude drže u stalnom strahu. Ljudi pokušavaju zaspati i odmarati tokom noći sa svojom djecom, a onda se odjednom začuju sirene. Ljudi se u panici bude odlaze pod zemlju u ubunkere i spašavaju gole živote...
Scenarij je tako poznat, pamte ga i naši ljudi:
- Nikad ne znate gdje bomba ili raketa mogu pogoditi. U svakom trenutku možete izgubiti sve što imate. Prije nekoliko dana Rusi su srušili branu. Priče koje sam čuo, ne mogu ni zamisliti. Neki ljudi nemaju priliku izaći iz svojih kuća jer je voda previsoka. Čuo sam jednu strašnu priču o ženi koja pokušavala spasiti dvije male bebe rođene prije samo nekoliko mjeseci. Bila je na krovu s njima, držala se posljednjim snagama i pokušavala preživjeti. Nažalost, nisu uspjeli...
Utučeni Zinčenko pričao je i o svojem unutrašnjem stanju vezanom za dramu koja se događa u njegovoj domovini:
- Nogomet mi je spas; kad sam na terenu, tek tada zaboravljam sve. Glava mi je od početka rata "izgubljena", ali imam obitelj i moram nastaviti. Odavde mogu više pomoći svojoj zemlji i ljudima, nego da sam trenutačno tamo. Ali, obećajem, pogotovo sada - stvarno želim biti tamo i sigurno ću nakon nogometne karijere živjeti u Ukrajini. Ako govorimo o ruskim nogometašima, nisam se ni s kim čuo od invazije. Imam iskustvo igranja u Rusiji prije Manchester Cityja i tamo sam imao mali krug prijatelja. Sad je taj krug (p)ostao čista nula. Da moja zemlja napadne neku drugu, kunem vam se, ja bih bio jedan od prvih koji bih javno istupio i osudio taj čin. I nikad se ne bih vratio u svoju zemlju, nikad...
Inače, od početka invazije početkom 2022. Zinčenko koristi svoju platformu da bi ublažio bol ukrajinskih ljudi. Zajedno s legendarnim Andrijem Ševčenkom planira odigravanje humanitarne utakmice na Stamford Bridgeu kojom bi se prikupila sredstva za obnovu škole u Černjihivu.